U sjevernom dijelu grčkog otoka Evije, arhitekt Fotis Zapantiotis osmislio je jedinstvenu vinariju koja na poseban način spaja arhitekturu, prirodu i stoljetnu tradiciju vinarstva. Projekt nazvan Ktima Aidipsos smješten je u slikovitom krajoliku okruženom vinogradima, a njegova posebnost leži u potpunom poštivanju prirodnog terena, mikroklime i cjelokupnog procesa proizvodnje vina. Ova vinarija, površine oko 1.500 četvornih metara, u potpunosti je ukopana u zemlju, čime se postiže minimalni vizualni utjecaj na okoliš. Takav arhitektonski pristup ne samo da čuva netaknut izgled vinorodnog krajolika, već istovremeno stvara optimalne uvjete za skladištenje i dozrijevanje vina.
Vinarija nazvana Ktima Aidipsos smješten je u slikovitom krajoliku okruženom vinogradima
Podzemni prostori održavaju stalnu temperaturu i vlagu, što je ključno za očuvanje kvalitete i razvoja vina, a istovremeno omogućuju energetsku učinkovitost i smanjenje potreba za dodatnom klimatskom regulacijom. Kroz ovaj projekt, Zapantiotis pokazuje duboko razumijevanje tradicionalnih načina gradnje i povezanosti s prirodom, ali ga istovremeno nadograđuje suvremenim tehničkim rješenjima. Ktima Aidipsos ne doživljava se samo kao mjesto proizvodnje, već i kao prostor koji poziva posjetitelje da iskuse cjelokupnu priču o vinu – od vinograda koji se prostiru uokolo, preko mirisa zemlje i kamenja, sve do kušanja gotovih proizvoda u ambijentu koji odiše skladom i autentičnošću.
Posebnu draž ovoj vinariji daje osjećaj neprimjetnosti – gledano izvana, ona gotovo nestaje u pejzažu, ostavljajući dojam da vinogradi nesmetano teku preko njezina krova. Ovaj arhitektonski izraz stvara snažnu povezanost između čovjeka i tla, ističući koliko je važno čuvati ono što priroda daruje i koristiti ga s poštovanjem. U vrijeme kada se održivost nameće kao imperativ u svim granama industrije, Ktima Aidipsos postavlja visoke standarde za budućnost vinarstva, dok istovremeno ostaje duboko ukorijenjena u grčkoj tradiciji i ljubavi prema zemlji.
Ktima Aidipsos na sjeveru Evije dobar je primjer kako se suvremena arhitektura može prilagoditi prirodnom okruženju bez suvišnog narušavanja krajolika. Ova vinarija pokazuje da je moguće spojiti funkcionalnost i održivost s konkretnim zahtjevima proizvodnje vina. Ukopavanjem u teren smanjuje se potrošnja energije, a prirodni uvjeti zemlje koriste se za postizanje stalne temperature i vlage, što je ključno za kvalitetno dozrijevanje vina. Takav pristup istovremeno osigurava dugoročnu zaštitu vinogradarskog okoliša i daje dobar smjer razvoju sličnih projekata u regiji.
