Godine 1970. prostrani posjed Mas des Planches, smješten na rubovima Arlesa u južnoj Francuskoj, stavljen je na prodaju. Prijatelji Abraham Bank i Pierre Benkemoun posjetili su tu nekretninu zajedno. Iako nije poznato tko je od njih prvotno planirao kupnju, obojica su pokazali veliko zanimanje, toliko da su odlučili podnijeti zajedničku ponudu i podijeliti vlasništvo. Nakon uspješne kupnje, obratili su se svom prijatelju Émileu Sali, arhitektu, te mu povjerili zadatak izgradnje dvije kuće za njihove obitelji.
Projekt Villa Benkemoun predstavlja spoj kulturnih utjecaja i prilagodbe okolišu
Rezultat Salinog rada bila je cjelina slobodno oblikovanih, nepravilnih prostora koji se organski raspoređuju oko središnjeg dvorišta. Ovaj raspored bio je posebno odabran u čast alžirskih korijena, gdje je u tradicionalnim kućama središnje dvorište zaštićeno i postaje središnja organizacijska točka života. Istovremeno, arhitekt je uzeo u obzir i lokalnu provansalsku tradiciju: sjeverna fasada vile je kompaktnija kako bi štitila od snažnih vjetrova, dok se južna strana otvara prema prostranom vrtu. Toranj smješten u sredini fasade odaje počast lokalnoj arhitekturi, replicirajući golubarnike koji su česti u seoskim kućama tog područja.
Projekt Villa Benkemoun predstavlja spoj kulturnih utjecaja i prilagodbe okolišu. Dvije kuće na istom posjedu omogućuju privatnost, ali i bliskost između obitelji, dok centralno dvorište postaje ključni element organizacije prostora. Tako, svakodnevni život unutar kuće integriran je s okolišem, poštujući i prirodni pejzaž Provanse i kulturno nasljeđe Alžira.
Arhitektura vile pokazuje sposobnost Salina da balansira između različitih referenci – etničkih, regionalnih i funkcionalnih. Oblikovanje prostora reagira na vjetrove, sunčevu svjetlost i interakciju unutar dvorišta, udaljavajući se od uniformiranih i strogo simetričnih rješenja, čime se stvara osjećaj povezanosti s mjestom i njegovom poviješću. Villa Benkemoun nije samo stambeni prostor, već primjer kako osobna i kulturna iskustva mogu biti pretočena u arhitektonski oblik koji ima smisla u lokalnom kontekstu.
Danas Villa Benkemoun prepoznata je kao kulturno naslijeđe 20. stoljeća i često se spominje u arhitektonskim i kulturnim raspravama. Projekt pokazuje kako pažljivo promišljena gradnja može objediniti različite utjecaje u koherentnu cjelinu koja služi estetici i funkcionalnosti, a pritom zadržava identitet svojih korisnika. Vila je primjer suvremene interpretacije tradicije, gdje arhitektura nije samo oblikovanje prostora za život, već i način povezivanja ljudi, kulture i okoliša.
