Postoje mjesta koja prestaju postojati, ali nikada ne nestaju iz kolektivnog sjećanja. Studio 54 je upravo jedno od njih – klub koji je u kasnim sedamdesetima i ranim osamdesetima definirao što znači noćni život, sam izraz slobode i neobuzdane kreativnosti. Nije to bio samo klub, bio je to spektakl. Ogromni pomični setovi, svjetla koja su pulsirala u ritmu diska i plesni podij na kojem su se miješali umjetnici, glazbenici, glumci i obični gosti koji su imali dovoljno hrabrosti i stila da prođu kroz mitski “velvet rope”.
Unutar zidova bivše opere i televizijskog studija stvarala se nova pop kultura. Sve je bilo dozvoljeno – od najluđih plesnih kostima do ekstravagantnih performansa. Zvijezde su ondje skidale svoje maske i stapale se s publikom, a disko glazba pretvarala je noć u neponovljivo iskustvo. Klub koji je u samo tri godine, između 1977. i 1980., obilježio cijelu epohu i zauvijek promijenio noćni život. U tom blještavilu, hedonizmu i osjećaju da je sve moguće rodio se i fenomen kakav danas zovemo “celebrity kultura”. Njegovi osnivači Ian Schrager i Steve Rubell postali su kraljevi New Yorka, domaćini skandala i raskošnih zabava na kojima su se miješali političari, umjetnici i najveće zvijezde tog vremena.
Bio je i mjesto na kojem su se željeli pojaviti kako bi dokazali da pripadaju samom vrhu društvene scene. Truman Capote i Tennessee Williams organizirali su privatne zabave, dok su Andy Warhol, Liza Minnelli, Michael Jackson, David Bowie i Leonard Bernstein plesali rame uz rame s publikom. Ući unutra bilo je teže nego u Bijelu kuću – ali jednom kad ste prešli prag, granice su prestale postojati. Najbolje su ostale zapamćene novogodišnje noći. Klub je doživio samo dvije, ali su ušle u legendu. Jedne je večeri na podiju završilo četiri tone šljokica koje su se presijavale poput svemirske prašine, a gosti su ih nalazili u odjeći i mjesecima kasnije.
Valentino se jednom pojavio u ulozi cirkusanta s pravim životinjama, a Grace Jones pjevala je omotana u ogromnu šarenu traku, dok su Lionel Richie, Diana Ross, Mick i Bianca Jagger i Warhol mogli biti bilo gdje na svijetu, ali su izabrali baš Studio 54. FBI je klub zatvorio 1980. godine, a time je označen kraj jedne dekadentne ere koja se više nikada nije ponovila. Ipak, oni koji su barem jednom zakoračili u taj prostor pamte ga kao najsjajnije, najluđe i najneponovljivije mjesto gdje se mogao dočekati novi početak.
Sada, desetljećima kasnije, Valentino Beauty odlučio je ponovno otvoriti njegova vrata – barem na jednu noć. Povod je predstavljanje nove Born in Roma Rendez-Vous Ivory kolekcije, a trenutak nije slučajno odabran: uskoro kreće njujorški Tjedan mode, a klub otvara svoja vrata 10. rujna. Ideja nije komercijalna, već kulturna: oživjeti duh zabave, nostalgije i one neopisive lakoće postojanja koju je Studio 54 predstavljao.
Jer tko je uopće rekao da je disko mrtav?
Ako nas povijest nečemu uči, onda je to da se ritam i blještavilo uvijek vraćaju u novom obliku. Disco možda više ne vlada radiom kao nekada, ali njegova energija i želja za slavljenjem života, odbacivanjem pravila i naglašavanjem individualnosti živi dalje, a pogotovo ima smisla da je javlja u vremenu političkih nesigurnosti i recesije.
Studio 54 možda više ne postoji u stvarnom smislu, ali njegova ideja – da noć može biti umjetnost, da ples može biti manifest slobode je itekako je živa. Debi mirisa Born in Roma Rendez-Vous Ivory potvrdio je apetit za dobro konstruiranim narativima: miris je rasprodan u pretprodaji putem Sephora aplikacije za manje od 24 sata. Za brend, nostalgija nije osvrtanje unatrag, već ponovno proživljavanje prošlosti s kreativnom perspektivom. Segment mirisa predvodi rast, ali šminka također dobiva na značaju, potaknuta kolekcijama koje uravnotežuju estetiku i performanse.
