Upravo smo na taj način pronašli Sandu Voloder. Lijeno scrollajući popularnom društvenom mrežom, već pomalo odsutno, za oko nam je zapela fotografija divne pletene bijele torbe. Iza ovih strpljivo pletenih modnih dodataka u nekoliko nijansi, naime, stoji Puljanka sa zagrebačkom adresom koja ljubav prema pletenju gaji još od malih nogu otkako ju je ručnom radu poučila majka. “Oduvijek me zanimao način i proces kojim se stvari izrađuju, različiti materijali, teksture, forme i oblici. Uz produkt dizajn i arhitekturu, moda mi je interesantna jer je također jedno od područja u kojem se upravo ovi pojmovi odvijaju i isprepliću”, otkrila nam je Sanda te dodala: “Percipiram ju kao vizualan medij kroz kojeg se može artistički izraziti, a možda i ispričati malu priču o sebi na neverbalan način. Stalno eksperimentiram s raznim materijalima i tehnikama, a torbe su prvi konkretan produkt kojeg sam odlučila razviti u nešto više.”
Nedavno su nam, scrollajući Instagramom, za oko zapele tvoje divne pletene torbe. Kada si ih počela izrađivati i zašto si se odlučila baš na njih?
Prijateljica mi je prošle godine za rođendan poklonila knjigu o pletenju pa sam tako potaknuta time kupila nekoliko klupka pletiva i krenula eksperimentirati. Nisam imala konkretan plan što ću raditi, važno mi je bilo samo uživati u procesu. I tako nižući red po red razmišljala sam kako mogu dobivene elemente pretvoriti u neki funkcionalan predmet i torba mi se činila dobrom idejom kroz koju bi mogla realizirati koncepte o kojima već duže razmišljam i koji me inspiriraju. Proces koji spaja manualan rad, estetiku i funkcionalnost je nešto što me ispunjava.
Obzirom da je riječ o ručnom radu, a pletenje zahtjeva mnogo iskustva, vještine i vremena, možemo reći da tvoje torbe odlično predstavljaju sve što očekujemo od slow fashiona. Koliko je vremena potrebno za izradu jedne tvoje torbe i gdje si naučila plesti?
Hvala na komplimentu, raduje me što koncept slow fashiona poprima sve veći interes i što ljudi počinju uočavati dobrobiti takvog pristupa. Plesti me učila majka, ona je prava čarobnica s rukama i prije je plela džempere skoro svima u našoj obitelji te heklala stolnjake, zavjese, podmetače… Time je, kako ona kaže – “liječila živce”. Mnogo sam naučila i prateći tutoriale na YouTubeu, što je odličan način za učenje jer video možeš usporiti, zaustaviti i pogledati iznova dok ne shvatiš što ti nije jasno. Najviše vremena sam provela u stvaranju prototipa torbe. Plela sam pa onda parala ispleteno sve dok nisam došla do zadovoljavajuće dimenzije torbe i dužine ručke. Razmišljala sam o načinu zatvaranja, materijalu, bojama… Raduje me što ljudi te detalje prepoznaju, dobila sam već dosta komentara kako im torba “sjeda baš kako treba”. Sada kad sam se već poprilično izvježbala, jednu torbu u ovoj trenutnoj dimenziji mogu isplesti za nekoliko sati.
Pročitala sam da inspiraciju pronalaziš u arhitekturi. Kako je promišljanje o arhitekturi primjenjivo na izradu jednog modnog dodatka?
Inspiriraju me forme zgrada, konstruktivni elementi, načini otvaranja/zatvaranja zidova, teksture i boje fasada te materijali. Tako sam i u razvijanju koncepta za torbu razmišljala o njezinim arhitektonskim elementima koji će kasnije činiti strukturalno funkcionalnu cjelinu. Torba također ima svoju formu, teksturu, zidove, njeni zidovi se otvaraju/zatvaraju. Prva torba koju sam isplela bila je inspirirana zgradom koju gledam svaki dan kroz prozor svoje sobe. Forma te zgrade je pravokutna, što sam prenijela u oblik torbe, a koristila sam boje pletiva koje su se nalazile na pročelju zgrade. Ono što mi je posebno interesantno kod zgrada je što čuvaju intimu pojedinca, a isto se na neki način može reći i za torbe.
Osim što je riječ o ručnom radu, o održivosti brineš i koristeći reciklirane materijale. O kakvim je materijalima riječ?
Pletivo koje koristim za izradu torbi je 100% reciklirani pamuk s poliesterskom jezgrom, odobren Oeko-Tex Standard 100 i Global Recycled Standard certifikatima. Reciklirani materijali u sastavu pletiva su proizvodni otpad tvornica i potrošača u obliku rabljene odjeće i drugog pamučnog tekstila. Također, pletivo se ne boja već se određena nijansa dobiva usitnjavanjem i miješanjem pamučnog tekstila u specifičnim omjerima. U proizvodnji se ne koristi voda ni štetne tvari, a potrošnja energije i emisija CO2 svedeni su na najmanju moguću mjeru.
Imaš li u planu plesti i neke druge modne dodatke ili odjevne komade?
Torbe su moj prvi opipljivi predmet, a imam u planu vrlo skoro razvijati i druge koncepte u području produkt dizajna, s novim materijalima, kroz također održivi narativ. Već dugo želim kreirati malu seriju lampi, a jako me zanima i namještaj.
