Upoznajte Marka Kažića, beogradskog direktora fotografije u čiji smo se rad zaljubili na prvu

Prvo što mi je zapelo za oko u opusu Marka Kažića su njegove sjajne fotografije, duboke, slojevite, često pomalo i mračne, kao da otkrivaju i onu našu tamnu ili tajnovitu stranu, nastojeći u tom jednom zamrznutom trenutku ispričati neku važnu i veliku priču
09.08.2022.
IMAGE SOURCE: Marko Kažić

Djelovale su mi nekako filmične što niti ne čudi jer je njihov autor prvenstveno direktor fotografije. Marko je, naime, rođen i odrastao u Beogradu gdje je na Fakultetu dramskih umjetnosti studirao kinematografiju. Ljubav prema fotografiji i “stvaranju pokretnih slika” na koncu ga je odvela u svijet video sadržaja, glazbenih spotova, reklama, dokumentaraca te serija i igranih filmova kao što su velika kino uspješnica “Južni vetar 2: Ubrzanje”, drama “Da li ste videli ovu ženu?” koja će uskoro imati premijernu projekciju na 79. Filmskom festivalu u Veneciji.

Završio si Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu na odsjeku za kameru, o čemu si tada maštao da ćeš jednog dana raditi? Je li te život odveo u smjeru u kojem si se nadao?

Nakon fakulteta, osjetio sam želju da se nastavim neprestano razvijati u svom vizualnom stvaranju. To svakako nije samo vizualni izraz, već sveobuhvatno znanje, sposobnosti i iskustva. Jednostavno rečeno, dublje sagledavanje rada i stalno stvaranje. Želio sam nastaviti s autorskim projektima koji su svakako bili tek u samom začetku.

Tijek događanja nakon fakulteta se ispostavio veoma dinamičnim i uzbudljivim. Imao sam prilike raditi na projektima koji su mi dali neprocjenjivo iskustvo. Maštao sam o tome da stvaranje pokretnih i statičnih slika bude sastavni dio mog dana, života, za sada to i jest.

Danas, kao direktor fotografije, većinom radiš na igranim filmovima, reklamama, glazbenim spotovima i dokumentarcima. Što tvoj posao čini posebno uzbudljivim? Kakvi te projekti najviše “guraju”?

Inspiracija dolazi iz svega, svaki dio onoga što radim ima svoj udio. Ispunjen sam kada vizualni izraz koji napravim za određeni narativ, produbi i da još dodatnih slojeva priči. Postoji nešto što je meni teško objasniti riječima, ali kada se elementi koji sačinjavaju cjelinu u stvaranju filma susretnu i poklope, nastane jedan osjećaj neprocjenjive životnosti i ono što je ispred kamere kao da postaje dio nas koji stvaramo.

Projekti u kojima postoji međusobna suradnja i u kojima postoji prostor da se zaista stvara film, ono su što uvijek daje nevjerojatnu energiju. Također, sama vizualna ekspresija, stvaranje slika koje komuniciraju same i van narativa, je ono što daje izuzetno uzbuđenje.

Svoj si obol dao i velikom kino hitu “Južni vetar 2: Ubrzanje”, koliko je bilo zahtjevno raditi na takvom filmskom projektu?

Žanrovski film takvog karaktera, uzbudljiv je jer u procesu stvaranja ima širok spektar pristupa u tehnici snimanja, uglavnom se odigrava na izazovnim terenima i odlično je iskustvo. Po prirodi proces snimanja ovakvih sadržaja ima u sebi različite pristupe u snimanju i osvjetljavanju koji se ne viđaju svakodnevno.

Jako mi se sviđaju tvoje fotografije jer su, logično, jako filmične i kao takve nabijene emocijama, nekim skrivenim narativom… Sjećaš li se svog prvog susreta s fotoaparatom? Da moraš odabrati, bi li odabrao kameru ili fotoaparat?

Za mene je stvaranje slika u ideji neovisno od medija koji se koristi. Sjećam se da sam, kad sam dobio aparat od sestre, slikao zapravo zaista sve oko sebe. Ljude oko sebe, trenutke, prolaznike, sjenke… Pokretna slika ima u sebi puno statičnih sličica, stoga su za mene vizualna sredstva nešto što dolazi iz razloga, potrebe, nagona… Svakako, stvaranje pokretnih slika je za mene najuzbudljivije. Događa se, sasvim prirodno, da fotografija ostaje nekako osobnija i nezavisna.

Što, po tebi, jednu fotografiju činu dobrom? Je li to tehnička savršenost, je li to kombinacija svjetlosti i sjene ili nešto posve drugo, recimo da priča neku priču?

Fotografija ako nije samo dokument, što svakako na određeni način uvijek jest, treba pobuđivati emocije, prenositi osjećaj. Harmonija elemenata koji je sačinjavaju, međusobni odnosi, sukobi i težnje kada su uspostavljeni prirodno, a s vizijom jest ono što bih nazvao dobrim. Uz to, prisustvo narativnih vrijednosti koje produbljuju vizualni prikaz, daje dodatnu vrijednost i značenje jednom fotografskom djelu.

Na čemu trenutno radiš? Što te okupira ovog ljeta?

Radno ljeto. 🙂 Upravo sam završio jedan kratki film i krenuo pripremati dugometražni igrani film koji ubrzo kreće s realizacijom. Nakon toga, snimam jedan zanimljiv plesno, muzički kratki film. Nakon toga idem s ekipom na premijernu projekciju debitantskog igranog filma “Da li ste videli ovu ženu?”, na kojem sam radio kao direktor fotografije s još dvoje kolega (Aleksom Radunović i Milicom Drinić), na 79. Filmskom festivalu u Veneciji. Tome se baš radujem. 

SAZNAJ VIŠE: