Upoznajte Helen Kelen: domaću heroinu techno upcyclinga

Nazivali ga pokretom ili pak supkulturom, rave je svoje uporište, osim u glazbi, oduvijek imao i u posebnom sustavu vrijednosti, u nekom neobjašnjivom osjećaju jedinstva, u zbližavanju, slatkom bijegu od suhoparne realnosti, ali i u svojevrsnoj terapiji koju pruža rasplesana gomila znanaca i neznanaca i plesni podij, nerijetko na posve neobičnim mjestima.
08.10.2021.
RECOMMENDED

Osim muzike, jedinstva i eskapizma, rave kultura oduvijek je imala i neki, samo svoj modni izraz, premda je često bilo teško (ili nemoguće) definirati o kakvoj je estetici ustvari riječ, no na našem, domaćem terenu (za razliku od, primjerice, Berlina) bilo je teško pronaći dizajnera koji će svoj modni rukopis kreirati nadahnut upravo raveom. Baš sam se zato nemalo iznenadila kada sam u bespućima Instagrama naišla na “techno upcycling” brend Helen Kelen iza kojeg stoji 30-godišnja magistra tekstilnog i modnog dizajna Helena Drkelić. Nakon što je 2017. godine diplomirala pod mentorstvom slikarice Koraljke Kovač, odradila je stručnu praksu u atelieru Branke Donassy gdje još uvijek radi, a svoj brend Helen Kelen pokrenula je u žaru lockdowna, kada se o partyjima moglo te pričati (i, da, maštati). U njemu je objedinila ljubav prema slobodi koju pruža rave supkultura, elektronskoj glazbi i održivosti kojoj se odlučila posvetiti u potpunosti, brinući o podrijetlu i iskoristivosti svakog komadića tkanine. Nedavno je svoju kolekciju “Melting Point” predstavila na Zagreb Design Weeku čime je nedvojbeno privukla pažnju zaljubljenika u modu, a nas je zanimalo kako se njezina modna priča počela kotrljati i što u njezinom slučaju znači upcycling, a dotaknuli smo se i modnih uzora i, jasno, snova.

KOLIKO DUGO SE BAVIŠ MODOM? KAKO JE I KADA ZAŽIVIO BREND HELEN KELEN?

Modom se bavim od kada sam upisala srednju Školu za tekstil i dizajn u Osijeku, smjer modni dizajn. Već tada sam realizirala svoju prvu modnu reviju inspiriranu glazbom 80-ih. Iza mene je 40-ak skupnih izložbi, 10 samostalnih, 4 modne revije i nekoliko strukovno-obrazovnih nagrada. Nakon diplome pohađala sam radionice REcy Moda koje su vodile Ana Mack i Danijela Đurak te sam završila u atelieru Branke Donassy gdje još uvijek radim, učim i nadoknađujem znanje vezano uz cijeli proces izrade odjeće, a kojeg je u moje vrijeme studiranja izrazito nedostajalo na TTF-u. Svoj modni put odlučila sam graditi sporo, ali na čvrstim temeljima.

Za vrijeme studiranja imala sam nekoliko projekata, u kojima sam puno eksperimentirala, tražeći sebe i vlastitu estetiku, a baza je uvijek bila reciklaža i upcycling. Brand Helen Kelen nastao je spontano, za vrijeme lockdowna, gdje sam u izolaciji krenula prepravljati vlastitu odjeću i od sakupljenog tekstilnog otpada izrađivati nove odjevne predmete, prisjećajući se noćnih izlazaka i partija koji su tada bili onemogućeni. Fotke radova sam počela stavljati na Instagram i dobila odlične reakcije drugih ljudi. Zatim sam sudjelovala na Rewear Me prodajnom sajmu sa nekoliko drugih dizajnera i umjetnika i tu je sve počelo, ljudi su pokazali velik interes za moj rad, te me ja vlasnica Mango Sticky Rice Vintage dućana pozvala da održim pop-up koji mi je na neki način bio i odskočna daska.

HELEN KELEN SE BAZIRA NA UPCYCLINGU. ŠTO TO U SLUČAJU TVOG BRENDA ZNAČI, KOJE MATERIJALE KORISTIŠ I OTKUD IH NABAVLJAŠ?

Upcyclingom sam se zapravo bavila od srednje škole, a da to tada nisam niti znala, tada čak nije postojao taj termin, nazivali smo to reciklažom, iako je puno točniji termin upcycling. Nedostupnost i skupocjenost materijala potaknula me je i na razmišljanje o ekologiji, hiperprodukciji odjeće, konzumerizmu, neetičkim radnim uvjetima i cijelom naličju modne industrije koji je zastrašujuć te sam shvatila da moje djelovanje kroz modu treba i može doprinijeti zajednici u kojoj se nalazim. 

Još za vrijeme faksa sam krenula obilaziti ono što je ostalo od hrvatskih tvornica tekstila, sakupljajući njihove ostatke u proizvodnji, a zatim sam počela skupljati second hand odjeću koju prerađujem i dorađujem kupljenim malim komadima materijala koje nastojim maksimalno iskoristiti. Najsitnije komadiće materijala koji su neupotrebljivi u izradi dodatno usitnjavam i koristim kao punjenja za jastuke, ili druge uporabne predmete, te mogu reći da je brend zero waste u pravom smislu riječi. 

ZAŠTO SI SE ODLUČILA FOKUSIRATI NA ODRŽIVOST? MISLIŠ LI DA BI SVI MLADI BRENDOVI, RASPOLAŽUĆI ISTIM INFORMACIJAMA O ZAGAĐENJU KOJE STVARA MODNA INDUSTRIJA, TREBALI RAZMIŠLJATI O ODRŽIVOSTI?

Smatram da se svaki mali brend bavi održivom modom, naglašavali oni to ili ne. Zapravo neke velike korporacije koliko god pokušali ugraditi ekološke standarde u svoj identitet koriste lakovjernost i neinformiranost kupaca te ih time još više privlače na pretjeranu kupovinu i potrošnju odjeće. Danas je, nažalost održivost postala marketinški trik i dio trenda, te treba biti oprezan kada je riječ o tome koji brend kupovati. Pozitivna stvar je što se svijest o zagađenosti ipak povećava. Puno kolega sa faksa upcycling je postao norma, a opet svako od njih nudi nešto svježe i drugačije, i ljudi kod nas to polako, ali sve više prepoznaju.

PO TVOJOJ JE ESTETICI JASNO DA TE INSPIRIRA RAVE KULTURA, A I SAMA JU OPISUJEŠ KAO “TECHNO UPCYCLING”. ŠTO JE U NJOJ TAKO INSPIRATIVNO, ZAŠTO TE INTRIGIRA?

Glazba je oduvijek bila pokretač za stvaranje i ogromna inspiracija u mom radu. Ono što me najviše motivira su kolektivni ples i trans, te osjećaj slobode koju mi pružaju, a za vrijeme pandemije i lockdowna uvidjela sam koliku to vrijednost ima. Techno i moda su povezani, a moda uvijek odražava duh vremena. U vrijeme pandemije kojom su nam nametnuta razna ograničenja, natjerana sam kao i mnogi drugi na preispitivanje osobnog i profesionalnog života. Neprekidna glazba i ples s mnogo drugih ljudi kroz određeno vrijeme omogućuju nam da izgubimo sebe u trenutku. To nas udaljava od naših misli izvan ravea i to je vrsta je eskapizma koja je potrebna mnogim ljudima. Ples nam omogućuje da budemo usredotočeni samo na trenutak u kojem se nalazimo, a kada je to raznim restrikcijama zabranjeno, kroz modu sam htjela izraziti vlastiti stav o tome. Rejvovi su za mene jedna od rijetkih preostalih mjesta slobode i autentičnosti te odjećom želim djelić te magije prenijeti i u svakodnevni život. Tako je nastao techno upcycling. 

Nedavno si predstavila kolekciju na Zagreb Design Weeku. Reci nam nešto više o njoj. 

“Melting point” izraz je koji je poslužio u oblikovanju nove kolekcije. Za mene je talište figurativno ona točka u kojoj se sve kreće stapati, sva proživljena iskustva, tokom plesa kada postaneš dio kolektiva i jedna cjelina s drugim ljudima. Upravo time sam se vodila dok sam oblikovala ovu kolekciju. Nije lako objasniti riječima iskustvo koje se bazira na proživljenim senzacijama kolektivnog plesa i transa, ali taj pojam bi bio približno to. Kolekciju karakteriziraju vibrantne boje s akcentima neonsko zelene, dok u konstrukciji radim jako puno rezova kako bih iskoristila i najsitnije komade tekstila, te se poigravam sa simetrijom i asimetrijom. Iz cijelog rejv pokreta uzimam sve ono pozitivno, i to kroz odjeću pokušavam dati natrag. Upcycling tehnika primarni je fokus mog brenda, a kolekcija je izrađena od odbačenog tekstila prikupljenog u hrvatskim tekstilnim tvornicama i trgovinama second hand odjeće, te je upotpunjena nakitom od reciklirane hdpe plastike. Nastojim raditi nosivu i udobnu odjeću, te joj dati i sportski vibe, da osoba koja ju nosi se može kretati lako u njoj, plesati… Kolekciju na reviji podržala je tvrtka Ferivi i adidas store Ilica novim modelima tenisica #4DFWD i #OZWEEGO.

IMAŠ LI MOŽDA NEKE MODNE UZORE?

Kako sam odrastala i sazrijevala tako su mi se i mijenjali modni uzori, preko McQueena, Kawakubo i Margiele. Danas su to manji brendovi čiji rad i razvoj pratim preko instagrama, a to su recimo Ottolinger i Eckhaus Latta. Od velikih modnih ideja, postalo mi je zanimljivije gledati neka konstrukcijska rješenja i način na koji su sašiveni nosivi odjevni predmeti. Zanimljive su mi sportska i radna odjeća, te želim na svoje odjevne komade primijeniti tu praktičnost i udobnost, a da opet učiniti ih da budu dovoljno posebni i zanimljivi.

I dakako, nemoguće je izostaviti moje mentorice slikaricu Koraljku Kovač s kojom sam kroz studij radila na likovnosti i razvijala se u artističkom smislu te Branku Donassy, kod koje uz likovnost izučavam zanatske vještine i praktičnu stranu mode. Branka mi je prenijela svoje izuzetno bogato znanje i iskustvo, upoznala s različitim tekstilnim materijalima, naučila me važnosti konstrukcije i perfekciji izrade odjeće, te na tim temeljima želim dalje graditi svoj brend i razvijati vlastitu estetiku.

U NAJLUĐIM SNOVIMA, GDJE SE VIDIŠ ZA 10 GODINA? 🙂

U svojim najluđim snovima vidim se i dalje u Zagrebu, tu sam već cijelo desetljeće i volim ovaj grad. Donio mi je zanimljiva iskustva i jako me inspirira. Voljela bih imati vlastiti studio i klub te tako spojiti te dvije ljubavi. Okružena sam divnim, kreativnim ljudima s kojima surađujem već duže vrijeme, to su stilistica Marcela Vrček, fotografkinja Kristina Vrdoljak, dj-ica Kali Braun i umjetnica Iva Supić Janković, čiji rad jako cijenim, koje me inspiriraju i utječu na rast i razvoj brenda. Iva je pokrenula Planet koji je showroom i kreativni hub koji doprinosi zagrebačkoj lokalnoj sceni ne samo originalnom ponudom lokalnih dizajnera nego i programom koji se bazira na kolaboraciji dizajnera, umjetnika i ostalih kreativaca. Osjeća se da je najbolje vrijeme za biti ovdje, profilirali su se neki novi ljudi koji alternativnoj modnoj, glazbenoj i umjetničkoj sceni daju novu energiju i smisao.

SAZNAJ VIŠE: