U tim, isprva bezazlenim, naklapanjima povezuju se i posve sićušni, naoko beznačajni tragovi poput onih tko je kome lajkao fotku na Instagramu, tko se odjednom zajedno fotografirao ili tko je s kime (pre)dugo razgovarao na nekom banketu. Premda te glasine znaju zvučati, u najmanju ruku, sumanuto i zastrašujuće voajerski, nevjerojatno je to da se često na koncu pokažu točnima.
Jedan od tračeva u tom stilu trenutno žustro kola modnim krugovima. Kao požar u šikari, novinskim stupcima inozemnih medija proširila se “vijest” da bi londonska dizajnerica Martine Rose mogla naslijediti neprežaljenog Virgila Abloha na mjestu kreativnog direktora muške linije u Louis Vuittonu. Službenoj potvrdi da su ikakvi pregovori u tijeku nema ni traga, a jedino što postoji je informacija da je generalni direktor Louis Vuittona, Michael Burke, viđen kako sjedi u prvom redu Martinine revije u Londonu na kojoj je prije dva tjedna predstavila kolekciju za proljeće/ljeto 2023. Niti jedna strana dosad nije reagirala na novinske napise, niti potvrdno, a niti s demantijem. No, jesu li šuškanja o novoj snazi u Louis Vuittonu točna ili nisu, ustvari je manje važno. Martine Rose je ionako dovoljno zanimljiva, a ako sada ne zasjedne na Ablohovo mjesto, vrlo će vjerojatno ubrzo pronaći mjesto u nekoj drugoj modnoj kući koja će poželjeti udahnuti život svojoj muškoj liniji.
Martine Rose osamdesete je i devedesete godine provela odrastajući na ulicama južnog Londona, a upravo je to bilo vrijeme koje je snažno odredilo smjer njezinog modnog izražaja. I sama jamajkansko- britanskih korijena, djetinjstvo i mladenačke dane provodila je okružena različitim utjecajima, tradicijama i šarenilom koje vladaju u jednom multikulturalnom društvu, no najviše od svega fascinirale su je supkulture s londonskih ulica kojima je u tinejdžerskim danima željela pripadati. Rave, reggae, hip-hop i punk scena uplele su se tako u njezinu estetiku, no te reference u svojoj interpretaciji muške mode nikada nije prenosila doslovno. Kreirajući odjeću koja pomalo podsjeća na onu koju ćete pronaći na nekom buvljaku u predgrađu i ne mareći osobito za trendove, uvijek je hrabro eksperimentirala sa siluetama i teksturama, te negirala društvene norme, ostajući vjerna samo svojoj unikatnoj viziji. No, odvažnost se isplatila, Rose je do danas prikupila poprilično odano sljedbeništvo.
Nakon što je, 2002. godine, završila studij na londonskom sveučilištu Middlesex, s Tamarom Rothstein pokrenula je svoj prvi modni brend – LMNOP. No, brend koji se bazirao na majicama 2005. je napustila spremajući se lansirati svoj novi projekt. Dvije godine kasnije, Rose je, pod svojim imenom, pokrenula svoj, danas poprilično uspješan brend muške odjeće koji u streetwear maniri kombinira utjecaje različitih supkultura, od ravea devedesetih preko punka pa sve do hip-hopa, ne mareći za kodove i pravila.
Osim svog jedinstvenog pristupa kreiranju odjeće, Rose je u modnim krugovima privukla pažnju i predstavljanjem kolekcija izvan službenih rasporeda, ali i revijama na neobičnim mjestima kao što je tržnica u Tottenhamu, sportski centri za penjanje ili osnovna škola Torriano u Camdenu. No, unatoč svom vrlo alternativnom pristupu modi, Rose se u posljednje vrijeme našla na radaru modnih brendova s kojima često surađuje. Godine 2017. započela je svoju suradnju s brendom Napapijri kreirajući kolekciju Napa by Martine Rose, a iste godine našla se na listi nominiranih za prestižnu nagradu ANDAM kao i one koncerna LVMH. Naredne godine British Fashion Council nominirao ju je u kategoriji “najboljeg dizajnera muške odjeće”, a surađivala je i s Nikeom na maloj capsule kolekciji odjeće te s brendom MYKITA na kolekciji naočala. No, ono što je svakako privuklo pažnju na njezin rad je suradnja s Demnom Gvasalijom koji ju je osobno pozvao da ga konzultira pri kreiranju muške linije za kuću Balenciaga. Imajući u vidu Demnin utjecaj, ne bismo se čudili da su tračevi točni. Virgilove cipele bit će definitivno teško popuniti, no Rose bi svakako mogla pokušati.
