Ako vam je sredinom devedesetih i početkom novog milenija bilo stalo do toga što nosite, tada se sigurno sjećate koliki je hype vladao oko Diesela. Njihove traperice bile su jedne od najpoželjnijih komada koje možete imati u ormaru, a za tadašnje prilike, cijene su im bile poprilično paprene. Obzirom da sam u zlatnoj eri Diesela bila još klinka čija su se primanja svodila na džeparac za sendvič i bakine velikodušne doprinose za rođendane i blagdane, do čuvenih Diesel traperica suludo niskog struka, kakve su se tada nosile, mogla sam doći tek vježbajući vještine uvjeravanja na neumoljivim roditeljima ili gladujući na velikom odmoru kako bi džeparac ostao netaknut. Diesel je bio simbol ultimativnog coolnessa. Buntovan, drugačiji, uvijek malo “over the top”, ali nikad previše da postane nenosiv, prgav i neustrašiv, s provokativnim kampanjama koje su baš uvijek privlačile pažnju, Diesel je bio lifestyle brend prije lifestyle brendova, i svi smo željeli biti njegov dio. Nešto kasnije, ushit oko Diesela je poprilično splasnuo. Diesel nikada nije u potpunosti pao u zaborav, uvijek je bio “tu negdje”, od 2013. do 2017. kormilo je u svojim rukama držao Nicola Formichetti, no niti on nije uspio vratiti Dieselu stari sjaj. Diesel više nikada nije bio brend kakav je bio u “zlatnoj eri” kada smo se zbog njega odricali ručka i brižljivo skladištili sitni kapital svojih džeparaca. No, ako je suditi prema hypeu koji se poput buktinje ponovno rasplamsao oko Diesela, na pomolu je neka nova renesansa. O Dieselu se opet priča u superlativima, s nestrpljenjem se iščekuju nove kolekcije, a modnu kliku preplavio je val entuzijazma pomiješan s nostalgijom. No, sve to ne bi bilo moguće da kormilo uspavanog talijanskog brenda u svoje ruke nije uzeo Glenn Martens.
Sinoć su svi opet pričali o Dieselu. Glenn Martens je na Tjednu mode u Milanu predstavio svoju viziju za jesen. Sve se opet vrtjelo oko jeansa u milijun varijacija, s onom istom buntovnom, energičnom i neustrašivom “I don’t care”, grunge vibrom zbog koje smo ga nekoć voljeli. Infuzija streetweara, futurizam, seksepil, eksperimentiranje s teksturama i siluetama, čak i “komadi koji nisu bili izrađeni od jeansa imali su denim look”, pisao je Harper’s Bazaar. Diesel je zasjao novim “starim” sjajem i dodatno razbuktao entuzijazam. No, iako su danas svima puna usta Diesela, o brendu se počelo naveliko pričati još krajem 2020. kada je Martens preuzeo ulogu kreativnog direktora. To niti ne čudi uzmemo li u obzir da je riječ o jednom od najintrigantnijih dizajnera nove generacije. Premda 2022. godina traje tek nepuna dva mjeseca, 38-godišnji je belgijski dizajner već napravio čudo. U napuštenom pariškom skladištu predstavio je jednu od najzapaženijih kolekcija svog brenda Y/Project, a da mu streetwear nije jedini forte pokazao je pridruživši se Jean Paul Gaultieru u dizajniranju couture kolekcije koja je među kritikom izazvala samo hvalospjeve. U međuvremenu se u pozadini kotrljao i Diesel, čiji je hibridni dizajn traperica i čizama (iz kolekcije za proljeće/ljeto) na jedan od spojeva s Kanye Westom isfurala i Julia Fox, a cijeli hype kulminirao je na sinoćnoj reviji u Milanu. No, tko je ustvari Glenn Martens, tip koji odjednom žari i pali modnom scenom?
Premda tuđim uspjesima volimo nadjenuti atribut “preko noći”, Martens svoju modnu karijeru gradi još od 2008. godine. Rođen u belgijskom Brugesu, Martens je nakon studija unutrašnje arhitekture, sasvim slučajno završio u modi. S tek nekoliko skica, ne gajeći nade da će biti primljen, prijavio se na Kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti u Antwerpenu koju je na koncu završio prvi u svojoj generaciji. Odmah po završetku studija dobio je priliku raditi u ateljeu velikog Jean Paul Gaultiera, a nešto kasnije pridružio se timu Yohana Serfatyja u Y/Projectu kao asistent. Godine 2012. odvažio se i pokrenuo vlastitu marku ženske odjeće, no nakon svega tri sezone okončao je taj projekt zbog iznenadne smrti svog mentora Yohana Serfatyja i prihvatio ulogu kreativnog direktora u Y/Projectu. U svega nekoliko sezona, transformirao je brend u jedan u najuzbudljivijih brendova na pariškoj modnoj sceni, a prodaja je premašila sva očekivanja.
Godine 2016. Y/Project je ušao u finale za prestižnu LVMH nagradu, a iduće godine Martens je za svoj rad dobio nagradu ANDAM i €250,000 da investira u poslovanje brenda. No, mladi belgijski dizajner nije spavao na lovorikama. Već iduće godine počeo je surađivati s Dieselom kao gostujući dizajner, no nakon velikom uspjeha kolekcije, talijanska kuća mu je 2020. godine ponudila poziciju kreativnog direktora. Bio je to veliki korak naprijed za Diesel, čiji je dizajnerski tim ostao bez vođe 2017. kada je otišao Nicola Formichetti, ali i za Glenna Martensa kojem je povjeren tako velik zadatak kao što je renesansa jednog brenda koji je obilježio njegovu generaciju. I sam Glenn s nostalgijom se prisjetio vremena kada je kao 15-godišnji klinac konobario u rodnom Brugesu kako bi uštedio za Diesel traperice. “Znam da zvuči kao klišej”, rekao je, “no to je bila prva stvar koju sam kupio. Diesel je bio sinonim za coolness, ništa više cool od Diesela ljudi u to vrijeme nisu mogli kupiti.” Baš zbog toga, Martens sigurno neće zaboraviti bogatu ostavštinu brenda koju danas ima u rukama. Odlučio ga je ponovno izgraditi na starim temeljima, onima koji su ga privukli kad je bio tinejdžer opčinjen buntovnom vibrom i sveopćim ushitom koji je vladao oko Diesela. Održivost, inkluzivnost i inovativnost tri su stupa na koja Glenn planira postaviti Diesel. “Čar Diesela je u tome što se obraća jako puno ljudi. Mi imamo koncept. Morate se moći odjenuti u dvije sekunde i nastaviti sa svojim životom,” izjavio je nakon milanskog showa. Zvuči sjajno, no može li novi Diesel imati stari appeal ipak tek predstoji vidjeti. No, Glennova vizija svakako obećava.
