Još nas samo par dana dijeli do Dana komunikacija, festivala tržišnih komunikacija u Rovinju koji okuplja govornike iz čitavog svijeta. Među uvaženim gostima pozornice pronašao se i Timothy Goodman, umjetnik čiji su neosporivi talent oslikavanja i crtanja prepoznali najveći svjetski brendovi.
Apple, Google, Museum of Modern Art i Yves Saint Laurent su samo neki od globalnih brendova s kojima je Timothy ušao u suradnju te kreirao remek-djela baš u svom stilu. Njegove prekrasne ilustracije krase zidove New Yorka, Brooklyna i LA-ja, a one imaju važnu zadaću da pokrenu značajne dijaloge o životu i kreativnosti. Za Timothyja, njegova umjetnost ne predstavlja obično švrljanje po površinama, već ilustracijama pronalazi način da razgovara o važnim temama. Timothy i njegov rad nas doista inspiriraju pa smo odlučili porazgovarati s ovim talentiranim umjetnikom o njegovim počecima, radovima, velikim projektima, a otkrio nam je što možemo očekivati na Danima komunikacija.
Možeš li nam reći nešto više o svojem putovanju u svijetu dizajna i ilustracije? Što te prvotno potaknulo da se počneš time baviti i kada si shvatio da si u tome dobar?
Uvijek govorim svojim studentima da na početku nije važno gdje žele raditi, već za koga žele raditi i od koga žele učiti. Diplomirao sam na School of Visual Arts u New Yorku 2007. godine i počeo raditi kao dizajner korica knjiga u Simon & Schusteru godinu dana. Nakon toga dvije sam godine radio u agenciji Briana Collinsa, Collins. Zatim sam radio u Appleu u Kaliforniji godinu dana. Tijekom tog vremena napravio sam svoj prvi mural u Ace Hotelu i svaku večer sam žurio kući kako bih radio freelance poslove. Znao sam da sam otkrio nešto posebno – posao koji sam radio i veze koje sam stvarao, zajedno s činjenicom da korporativni život nije za mene – zbog toga sam napustio Apple i vratio se u New York 2012. godine kako bih pokrenuo svoj vlastiti posao s ciljem da radim ono što zaista želim raditi: stvarati murale, javnu umjetnost, pisati poeziju i knjige, raditi društvene eksperimente, itd.
Kako su izgledali tvoji počeci? Je li trebalo dugo vremena da te ljudi počnu shvaćati ozbiljno jer mnogi još uvijek povezuju crtanje s djecom i smatraju ga djetinjastim i jednostavnim?
Ne nazivam svoj rad “crtkaranjem” (doodle). Moj rad je s namjerom. Crtam, improviziram, ali ne crtkaram. Kada sam prvi put krenuo s time 2012. godine, ljudi bi me pitali “kako ide moje crtkaranje?” Tako da sam to shvatio kao uvredu i iskoristio sam to kako bih dodatno potaknuo svoje snove i stvarao umjetnost koju ljudi moraju primijetiti. Ozbiljan sam u vezi svog rada i mislim da to dolazi do izražaja u raznovrsnosti radova koje sam stvorio i partnerstvima koja sam sklopio tijekom godina.
Koliko vremena ti treba da osmisliš i dovršiš mural?
Mogu završiti zid duži od 20 metara u manje od 10 sati. Najprije napravim popis svega što želim nacrtati, priča koje želim ispričati. Ako surađujem s velikim brendom, oni prvo moraju odobriti popis. Zatim stvaram svoju čaroliju direktno na zidu.
Tvoj je rad često spoj dizajna i komentara na društvo, a također često surađuješ i s neprofitnim organizacijama. Što te inspirira da u svoje dizajne uneseš takve poruke i surađuješ s neprofitnim organizacijama?
Jedan od mojih heroja, Keith Haring, rekao je: “Pretpostavio sam, naposljetku, da je svrha stvaranja umjetnosti komunicirati s kulturom i doprinositi joj.” Vjerujem da je svaka umjetnost politička, bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne. Mi smo u poslu u kojem postoje posljedice i vjerujem da imam odgovornost doprinijeti svojom umjetnošću zajednicama, djeci i razumjeti kontekst u kojem moj rad postoji.
Sjećaš li se trenutka u kojem si prvi put shvatio da si doista uspio? Kako si se osjećao kada si dobio prvu veliku ponudu od nekog brenda?
Naravno, bilo je trenutaka kao što je moja globalna kolekcija za Uniqlo koja se prodala u milijun primjeraka, ili moje Nike tenisice koje su nastale u suradnji s košarkaškom zvijezdom NBA-ja Kevinom Durantom. U proteklih 13 godina stvorio sam preko 250 murala. Stvarao sam murale u 10 zemalja i preko 30 gradova. Stvarao sam ih dok sam bio sretan i dok sam bio depresivan, na 35 stupnjeva i dok su mi ruke bile smrznute. Stvarao sam ih za korporacije, za sebe, za škole, za zajednice, za događaje na kojima me tisuće ljudi gledalo, a stvarao sam ih i sam, samo sa svojim slušalicama. Ponekad ljudi stanu, slikaju se i razgovaraju sa mnom. Pričaju mi o svom životu i koliko dugo već žive u tom području. I uvijek mi se zahvale. Ti trenuci ostaju sa mnom.
Imaš li omiljenu suradnju ili neku koja je bila posebnija od drugih?
To je 50/50. Međutim, bilo da crtam na košarkaškom terenu za djecu u školi u Brooklynu, surađujem s Kevinom Durantom na Nike tenisici nazvanoj “Timothy Goodman KD15” s motivima koji slave Brooklyn, radim grafite po kamionu za smeće u New Yorku, ili stvaram svoj grafički memoar, uvijek sam i umjetnik i dizajner. Jedan projekt može biti “komercijalan”, jedan “kulturni”, a jedan “osobni” – ali svi su oni inherentno “ja”.
A što kažeš na neke buduće suradnje, imaš li želja kada su u pitanju brendovi ili imena s kojima bi volio surađivati?
Nikada ne volim govoriti o budućnosti u javnosti, osjećam da je to praznovjerje. 🙂 Ali zaista bih volio crtati po ogromnom neboderu.
Osim što si izvanredan ilustrator i dizajner, dobar si i s riječima. Tvoj eksperiment koji je na kraju postao knjiga privukao je značajnu pozornost zbog svojeg prilično jedinstvenog formata i iskrenog istraživanja odnosa. Što je bio najizazovniji aspekt ovog projekta? Jesili misli da će privući toliko pažnje?
Moje kreativno partnerstvo s Jessicom Walsh vrlo mi je važno. Kreiranje nekoliko društvenih eksperimenata zajedno poput 40 Days of Dating and 12 Kinds of Kindness bilo je posebno. Vjerujem da je dijeljenje osobnih priča vrsta aktivizma koja je vrlo važna… dijeljenjem stvari koje su vam bliske, povezat ćete se s drugim ljudima koji se osjećaju usamljeno u svijetu. 40 Days srušilo je zid koji više nisam želio imati. I to me odvelo do stvaranja još ranjivije umjetnosti.
Ove godine sijedan od predavača na Danima komunikacija u Rovinju. Možeš li nam otkriti o čemu možemo očekivati da ćeš govoriti?
Naučio sam da je najveća radost koju mogu imati kao kreativna osoba povezivanje s drugim ljudima kroz svoj rad. Također vjerujem da dijeljenje osobnih priča predstavlja vrstu aktivizma. Moj je fokus pokušati stvoriti rad koji me potiče i koji emotivno povezuje s publikom na velike i male načine. Kao dizajneri i umjetnici, osjećam da imamo jedinstvene sposobnosti komuniciranja na načine koji dosad nisu istraženi. Ponekad morate stvoriti puno radova kako biste stvorili rad poput sebe.
