U posljednje tri godine dogodilo se da sam više puta godišnje pisala o značaju abortusa i drvila o podrazumijevajućim argumentima zašto bi pravo da odlučujemo o nečemu što ima veze s našim tijelom i što je dio njega trebalo ostati isključivo naše. Kad god sam pisala tekst ili razgovarala o tome, osjetila sam se pomalo glupo jer objašnjavam nešto što je toliko normalno i jednostrano i nešto iza čega stoje pulsirajuće jaki argumenti veliki niz godina, držeći jedno od osnovnih prava svake žene na čvrstim stupcima. Pravo na autoritet i kontrolu nad svojim tijelom je nešto što je od nas neodvojivo i nema sile koja to može oduzeti, osim što izgleda ipak ima.
Tijekom ovog perioda svjedočile smo hororičnoj sudbini Poljakinja, a sada i tektonskom, poljuljavanju prava na abortus u Americi koje je bilo najavljeno prije nekoliko mjeseci i sve nas ostavilo u šoku. Čitam brojne tekstove o značaju ovog prava, gledam svjedočenja jakih i grlatih žena koje su ga spremne obraniti, od doktorica do aktivistica, ali slušam komentare ovdje koji utješno šapuću o tome kako je daleko Amerika, fizički, ili daleko Poljska, politički. Ovoga puta neću pisati još jedan traktat o tome zašto je abortus važna civlizacijska tekovina koja je neminovna u našim životima jer ilustrira našu kontrolu nad sobom i naš izbor, već o nečemu što me je sada neutješno uplašilo.
“TO JE POGREŠNO SKRETANJE U DESNO KOJEM SVE ČEŠĆE SVJEDOČIMO, NE SAMO NA POLJU ZABRANE ABORTUSA VEĆ SVIH OSTALIH LJUDSKIH PRAVA KOJA U POSLJEDNJE VRIJEME HODAJU PO MINSKOM POLJU ZAHVALJUJUĆI VLADAJUĆIM IDEOLOGIJAMA”.
Da se na trenutak zadržimo u Americi, zemlji koja ne može regulirati pištolje, ali može ženama instant otimati davno ustanovljena prava. Američki Vrhovni sud poništio je presudu ,,Roe protiv Wadea“ iz 1973. godine koja je ženama omogućavala ustavno pravo na abortus. U istom periodu, isti sud omogućava širenje prava na nošenje oružja: prije nekoliko dana prvi put je objavljeno da Ustav SAD štiti pravo pojedinca da nosi pištolj u javnosti za samoobranu, što predstavlja veliku pobjedu pobornika prava na oružje u naciji koja je duboko podjeljena oko toga kako da se riješi problem nasilja izazvanog vatrenim oružjem. Kada kažem nasilje mislim na eskalirajuću situaciju s njegovim najekstremnijim oblicima kakvi su masovna ubojstva po školama. Prema statistici, svaki stanovnik Amerike ima u kući bar jedan komad oružja i to je nešto što ne uzrujava.
“ŽENE SE OPTUŽUJU ZA UBOJSTVA NEČEGA ŠTO JOŠ NIJE ŽIVOT, DOK PIŠTOLJI SLOBODNO LEBDE I ODUZIMAJU PRAVE ŽIVOTE”.
Zašto su se ove dvije stvari dogodile u istom periodu i što je uopće zajedničko pištoljima i abortusima? Na prvi pogled ništa, ali ove dvije stvari imaju zajedničko uporište, a to je dizanje desne sile i hranjenje toksičnog militarnog maskuliniteta koje ovakve odluke i stavove zauzima. Dovoljno je da pogledamo brojke i shvatimo zašto je pristup oružju također žensko pitanje kao i pristup abortusu:
“MUŠKARCI POSJEDUJU VEĆINU ORUŽJA I VEĆINOM SU ONI TI KOJI PUCAJU, NERIJETKO U – ŽENE”.
U isto vrijeme saznajemo i za vjest o pucnjavi uoči Oslo Pride-a u kojoj je ranjena 21 osoba, a dvije osobe izgubile život dok su u lokalnom LGBT baru euforično iščekivale sljedeći dan. Vladajuća atmosfera dikitra strah, u kojem god kraju svijeta živite, zrak miriše na desno. Moćni muškarci u odjelima sjede u Senatima, Sudovima, na vrhu država i donose odluke, dok se pod njima podgrijava tlo i klešu nazadni, diktatorski i fašistički stavovi. Iako javno mnijenje većinski sigurna sam ne njeguje ovakve stavove, ka vrhu, oni nađu put. Ovakvi vjetrovi desnih ideologija drugačije se impliciraju u različitim zemljama, i vrlo je vjerojatno da je abortus kao takav ovdje zagarantiran, ali možda je vrijeme da osvetimo svako mini klijanje ovakvih stavova i zaustavimo ih na vrijeme.