Svako arhitektonsko ostvarenje i zgrada, kao i ljudi, trebaju biti u sinergiji s okruženjem u kojem se nalaze. Tom filozofijom vode se i arhitekti ureda OFIS Arhitekti koji su svjetioniku na otoku Cresu dali sasvim novi život i učinili ga nevjerojatnim mjestom čiji bismo interijer i uređenje uz funkcionalnost voljeli uživo iskusiti.
Projekt je od samih početaka predstavljao izazov, zbog čega je krajnji rezultat još više vrijedan divljenja. Uz dimenzije prostora koje iznose 3 x 3 metra, dva kata i mezanina te pozicije na kojoj se nalazi, prilikom renovacije izazov je predstavljala nabava materijala ali i sama arhitektonska rješenja koja prostori poput svjetionika zahtijevaju. Svjetionik sada ima funkcionalnu kuhinju, prostor koji služi kao dnevni boravak te kupaonice na svakom katu koje se nalaze uz spavaći dio.

Svjetionik na Cresu pretvoren je u skladan i suvremen prostor s inteligentnim arhitektonskim rješenjima
Svjetionik je nakon renovacije primjer radikalnog arhitektonskog koncepta, a materijali koji čine ovaj svjetionik su kameni vanjski zidovi koji su ostali netaknuti, dok u unutrašnjosti prevladavaju drvene letvice širine 4 centimetra i drveni paneli koji zajedno čine funkcionalne elemente. Drvene letvice daju efektni i suvremeni izgled upravo zbog jednostavnosti i simetrije – stepenište, podovi i plafon obloženi su tankim letvicama od svijetlog drveta, a od istog elementa rađeni su i neki ležajevi. Ukupni rezultat je harmonija u interijeru koja se skladno uklapa u povijest i karakter ove građevine.




Dio prostora je krovni prozor kroz koji u svjetionik ulazi dovoljna količina svjetlosti, a istovremeno se unutar prostora i na sva tri kata događa dinamična igra svjetla i sjene, ovisno o dobu dana i svjetlosti koja se lomi preko drvenih letvica.


Ono što čini projekt posebnim je pristup radovima i povijesti ove građevine. Naime, za vrijeme rekonstrukcije radovi su se pretvorili u aktivnost u kojoj je sudjelovalo lokalno stanovništvo. Kako je improvizirana radionica bila smještena na trgu ispred kuće, stanovnici su mogli sudjelovati u popravcima i stolarskim radovima. Planiranje se odvijalo po principu “konsenzualne arhitekture” što znači da su arhitekti davali usmene upute, a izvođači su izvodili radove na način na koji su ih razumjeli. Ovakav pristup rezultira slučajnostima i “pogreškama” kroz koje se gradi posebna priča koju sada promatramo na primjeru ovog svjetionika.

