Kada ste zadnji put pogledali seriju koja je od početka do kraja feel good? Koja je tu da vas zagrli i podsjeti na ljudske osobine koje nas izdvajaju od ostalih bića, na plemenitost, prijateljstvo i ljepotu komunikacije i međusobnih odnosa, čak ako to uključuje i probleme. Ali serija Somebody Somewhere upravo aludira na prolaznost briga i problema tjerajući nas da prioritete dobrote i lijepih osjećaja stavimo na pijedestal. I sve to s fenomenalnom Bridget Everett u glavnoj ulozi!
Film je drama o svakodnevnom životu četrdesetogodišnje Sam koja se vraća u svoj ruralni rodni grad u Kansasu da bi se brinula o svojoj pokojnoj sestri. Ovo je serija o malom gradu gdje se svi poznaju, isprepletenim odnosima, ali skriveno iza svih motiva, kao centralni motiv isijava jedno queer prijateljstvo.
Radnja je smještena u rodni grad glumice, Manhattan u Kansasu, ali scenarij naglašeno odstupa od te istrošene uobraženosti i odlučuje se za autentičniji i humaniji dodir. Ko-kreatori serije čak su rekli za Vanity Fair da ako rečenica zvuči previše kao tipičan televizijski dijalog, ona ne valja. Naslov serije je namjerno nejasan, što se čini prikladnim za seriju koja uživa u hvatanju mučnih, urnebesnih sitnica svakodnevnog života.
Prva sezona potpuno je preokrenula istrošenu pretpostavku bijega od ruralnih korijena kako biste pronašli sebe, dok je cinična i ožalošćena Sam počela stvarati put naprijed nakon što je izgubila jedinu osobu koja ju je zaista poznavala. U tom procesu, otvorila je stare i nove veze, među kojima je glavna veza koju je stvorila sa svojim dragim bivšim kolegom Joelom, a taj odnos postupno postaje srce serije tijekom gledanja.
U drugoj sezoni, dvojac maksimalno koristi svoje produbljujuće prijateljstvo tako što se burno zabavlja po cijelom gradu, bilo da igraju igru “lupaj ili dodaj” tijekom svojih šetnji u parku od 10.000 koraka ili se šunjaju kao tinejdžeri tijekom njihove “noći bez pića”. Kemija između Everet i Millera je toliko živa da je pravo čudo što nisu imali dugotrajno prijateljstvo izvan ekrana. I dalje je suviše rijetko vidjeti da se platonski odnosi likova srednjih godina tretiraju kao centralni odnos serije – još jedno suptilno kršenje tradicije zbog kojeg je ova serija čudna, na najpozitivniji mogući način.
