Stan Christiana i Karen Boros u Berlinu predstavlja jedno od najoriginalnijih stambenih rješenja u Europi. Smješten je na vrhu masivne betonske građevine koja je izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata kao bunker za civilnu zaštitu. Zgrada se u desetljećima nakon rata mijenjala u skladu s političkim i društvenim okolnostima Berlina. U razdoblju podjele grada korištena je kao skladište voća i povrća u istočnonjemačkoj administraciji, a nakon pada Zida postala je privremeno utočište za alternativnu kulturu i mjesto održavanja prvih događaja povezanih s techno scenom, uključujući i rane faze legendarnog kluba Berghain. Stan je projektirao arhitekt Jens Casper iz studija Realarchitektur, koji je ujedno autor cjelokupne prenamjene zgrade u galeriju i privatni stambeni prostor.
Zgrada se u desetljećima nakon rata mijenjala u skladu s političkim i društvenim okolnostima Berlina
Kada su Borosovi 2003. godine odlučili kupiti zgradu, izazvala je znatiželju jer se radilo o monumentalnom i teškom prostoru u samom središtu grada koji je u međuvremenu zarastao u povijesne slojeve. Njihov je projekt obuhvatio ne samo stvaranje privatnog doma nego i transformaciju bunkera u javno dostupan prostor suvremene umjetnosti. Kolekcija Christiana Borosa već je tada bila međunarodno priznata, a upravo je Berlin s atmosferom otvorenosti i eksperimenta pružao savršenu kulisu za njeno predstavljanje. Danas se unutar bunkera nalazi stotinjak radova suvremenih umjetnika, a posjetitelji ih mogu razgledati isključivo kroz organizirane vođene ture koje naglašavaju osobni pristup vlasnika i njihovu ideju umjetnosti kao iskustva, a ne puke izložbe.
Sam stan zauzima najviši kat i prostire se na velikoj površini, ali je koncipiran tako da ne odaje osjećaj monumentalnosti, nego otvorenosti i funkcionalnosti. Borosovi su željeli stvoriti prozračan životni prostor koji koristi industrijsku estetiku bunkera, ali je istodobno prilagođen obiteljskom životu. Zidovi i podovi ostavljeni su u sirovoj betonskoj formi, što stanu daje neutralnu pozadinu za namještaj i umjetnička djela koja se povremeno izmjenjuju. Prostor nema klasičnu podjelu na sobe, već dominira otvoreni plan u kojem se dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja prirodno nadovezuju jedan na drugi.
Posebnu pažnju privlače arhitektonska rješenja koja upućuju na filmsku estetiku šezdesetih godina prošlog stoljeća. Do stana se ulazi skrivenim dizalom i kroz klizna vrata koja podsjećaju na scenografiju iz filmova o Jamesu Bondu. Taj detalj unosi element iznenađenja u inače strogo racionalnu arhitekturu. Stan je dodatno poznat i široj javnosti jer se pojavio u filmu TÁR Todda Fielda, gdje njegova hladna elegancija i prostorna jasnoća služe kao savršena kulisa za radnju.
Iako je riječ o privatnom domu, njegov značaj nadilazi obiteljsku sferu. On je dio kulturnog pejzaža Berlina jer povezuje povijesne slojeve grada, suvremenu arhitekturu i umjetničku scenu. Borosovi su kroz ovu adaptaciju pokazali kako se prostor koji je nekoć bio obilježen ratom, izolacijom i alternativnim podzemnim životom može pretvoriti u mjesto dijaloga, otvorenosti i umjetničke interpretacije. Stan na vrhu bunkera danas stoji kao primjer kako privatna inicijativa i jasna vizija mogu oblikovati ne samo prostor stanovanja nego i širi kulturni identitet jedne metropole.
