Katarina Rešek svestrana je i energična, misli razigrava neumornim stvaranjem i lutanjem, voli nomadski način života, a više od ičega ne voli dosadu. Njezini makedonski i vlaški korijeni isprepliću njezino biće, njezinu estetiku i njezin rad, bilo da riječ o režiji ili o muzici. Baš sve što radi, radi na taj, samo svoj način. No, pritom nipošto neće zaboraviti Ljubljanu u kojoj živi i radi, premda tvrdi da ponekad poželi od nje pobjeći, a niti Beograd koji često posjećuje. Našem kutku planeta je, doduše, ipak poznatiji njezin alias Kukla (KУКЛА) uz koji ponekad doda i prezime Kesherović. Katarina je završila studij filmske i TV režije, a iza nje su danas brojne nagrade, kao i mnogi sjajni video spotovi, između ostalih i spot za pjesmu “Dođi” Dina Merlina i Senidah koji je nedavno oduševio publiku. No, Katarina je podjednako uspješna i kao glazbenica. Svoj izričaj opisuje kao “slavic gangsta geisha pop”, a u njemu, na vrlo poseban način, miješa naoko nespojive svjetove – elektronski zvuk i bogatu balkansku tradiciju kojom se ponosi i koju interpretira tako da zvuči suvremeno i nekako – blisko. Uz sve to, stihovi s Kukla potpisom uvijek su iskreni i direktni, ona pjeva o svemu o čemu vrijedi pjevati. I pričati. Bez uzmicanja pred tabuima i bez lažnog morala. To su sastojci koje upliće u sve što radi i što ju, posve sigurno, izdvaja od ostalih glazbenika i redatelja na regionalnoj sceni.https://www.youtube.com/embed/_phR9CL1dyE
POTKRAJ GODINE ODUŠEVIO NAS JE SPOT ZA PJESMU “DOĐI” KOJI SU U DUETU SNIMILI DINO MERLIN I SENIDAH. S OBZIROM NA TO DA POTPISUJEŠ REŽIJU, SCENARIJ I KREATIVNU DIREKCIJU NA SPOTU, KOJA JE BILA TVOJA NIT VODILJA? KAKO JE DOŠLO DO SURADNJE?
Priča s Dinom Merlinom je počela prije više od godinu dana, što mi je velika čast i radost, mnogo sam zahvalna na prilici i suradnji. Tako je došla i pjesma “Dođi” koju sam odmah osjetila. Sjetila sam se jednog svog teksta u kojem usamljeni čovjek upali sva svjetla u stanu da bi se osjećao manje sam i tako je krenula misao. Tu čežnju iz pjesme i spota možemo interpretirati na više načina, da li čovjek traži partnera, suputnicu, Boga, Boginju, sebe, svjetlost … Tu potragu sam pretvorila u svjetlo koje na kraju kulminira u vatri kao najsnažniji element svjetlosti i topline koju osjetimo na našoj Zemlji. Vatra je oduvijek bila simbol kako smrti pa tako preporoda, da bi iz pepela ustao feniks, moramo najprije izgorjeti. U spot sam htjela uklopiti naše balkanske etno elemente, što je ustvari jako prisutno u mom radu čitavo vrijeme, mislim da moramo cijeniti bogatu kulturu naših prostora.
DIPLOMIRALA SI FILMSKU REŽIJU U LJUBLJANI, A BAVIŠ SE I MUZIKOM, PIŠEŠ GLAZBU I TEKSTOVE. KAKO JE TEKAO TVOJ ŽIVOTNI PUT? KAKO SI SE NAŠLA BAŠ U REŽIJI I MUZICI?
Odrasla sam u malom, veoma dosadnom gradu i bila veoma aktivno i kreativno dijete. Iz dosade koju sam osjećala u zraku stvorila sam sebi novi način funkcioniranja tako da mi nikada ne bude dosadno. Naučila sam sama sebi stvarati prilike jer nisam iz neke privilegirane sredine i dosta brzo mi je bilo jasno da ću se morati sama snaći. S 11 godina sam našla udruženje DZMP u svom gradu gdje sam počela snimati reportaže, voditi neku emisiju, učila sam na radionicama, vježbala… Glazba je uvijek bila tu paralelno, pohađala sam glazbenu školu, svirala čelo i bubnjeve, ali najljepše mi je bilo kad sam slušala i pjevala stare vlaške i makedonske pjesme. U srednjoj školi sam počela i sama producirati i pisati muziku. Nekako je prirodno išao taj put prema režiji i muzici, ali ustvari sam uložila mnogo energije i truda, te mnogo odricanja. Veoma sam uporna i fokusirana na to što hoću raditi jer to volim najviše na svijetu.
ONO ŠTO SVI ISTIČU, A I MENE JE POSEBNO OSVOJILO JE TA NEOBIČNA (NAOKO NESPOJIVA) MJEŠAVINA TRADICIONALNIH BALKANSKIH ELEMENATA I NEČEG SUVREMENOG KAO ŠTO JE ELEKTRONIKA. KAKO SE DOGODIO TAJ MIKS?
To je nešto što me jako zanima, spajati svjetove koji na prvu loptu “ne idu zajedno”, čini mi se da se tada dogode zanimljive stvari. U sebi imam dva jako moćna suprotna pola koji ponekad rade ogroman kontrast, a ponekad se usklade. Prijatelj mi je rekao da vidi kod mene to da dajem mrtvim, starim stvarima novi život, u smislu da pokažem neke stvari koje smo možda svi zaboravili na novi, svježi način i tako im udahnem novi život. Možda je to to, ali ja ne stvaram s previše razuma, mnogo stvari dolazi podsvjesno, pogotovo oko moje glazbe. Ali sigurno je da jako cijenim svoje slavenske i vlaške korijene i da se ne sramim toga. Čini mi se da se je poslije raspada Jugoslavije stvorio neki sram spram svega slavenskog i potreba za “westernizacijom”, što me jako boli i što ustvari ne razumijem. U Sloveniji su u 90-ima nas sve koji imamo roditelje iz bivše Juge stigmatizirali, sjećam se tog srama koji je netko na mene projicirao i nisam ga razumjela. Bilo je jako oslobađajuće kada sam zamijenila sram sa zdravim ponosom i počela cijeniti sve svoje korijene, i slovenske, i makedonske i vlaške. A na kraju dana sam moderna djevojka u modernom svijetu, zanima me spoj prošlosti, tradicije i budućnosti, tako da se to sigurno reflektira u mom radu.
PJEVAŠ NA SLOVENSKOM, ALI I NA SRPSKOM, MAKEDONSKOM I ENGLESKOM. KAKO TO?
Ustvari najviše pjevam na srpskom i iskreno ne znam zašto. Nije da pretendiram na srpsko tržište ili nešto takvo, jednostavno kad pišem o emocionalnim stvarima izlete mi riječi na srpskom (i dosta hrvatskih ima), mada se sada trudim više pisati na makedonskom. Slovenski je jako težak ali lijep jezik i ima nekoliko glazbenika u Sloveniji koji ga stvarno lijepo pišu i pjevaju. Na engleskom imam samo jednu pjesmu i ne zanima me previše, ima dosta ljudi na svijetu koji mnogo bolje misle i pjevaju taj jezik. Voljela bih pričati još više jezika i pjevati na njima. Jezik je oko naroda, zanimljivo je vidjeti kako različiti narodi vide i doživljavaju svijet kroz riječi.
TAKOĐER, NE ZAZIREŠ NITI OD TABUA. KOJE TEME TE NAJVIŠE NADAHNJUJU? O ČEMU GOVORI TVOJA MUZIKA?
Moj moto u životu je da nijedna istina ne boli kao laž i da se o svemu da i mora razgovarati. Ta otvorenost mi je ostala iz djetinjstva, uvijek mi se činilo da je život prekratak i prepun i prelijep da bi nas neke teme zatvarale. Nadahnjuju me mnoge teme, od samoće do disfunkcionalnih odnosa, nasilja, ljubavi, tradicije, zemlje, životinja, pitanja žene i njenog položaja u društvu… I boje, mnogo me nadahnjuju boje.
DIJETE SI DEVEDESETIH. KOLIKO JE TA ŽIVOPISNA GLAZBENA ERA OSTAVILA UTJECAJA NA TVOJ DANAŠNJI RAD?
Mnogo je utjecala, sigurno, mislim da ja taj kontrast zlatnog doba MTV-ja i post Jugoslavije s turbo folkom ostavio veliki trag na mene, te da je mnogo utjecao na ovaj hibrid koji se događa kod mene kako glazbeno tako i vizualno.
NE MOGU, A DA TE NE PITAM ŠTO ZNAČI TVOJ ALIAS KUKLA?
Kukla na makedonskom (i turskom, grčkom i ruskom) znači lutka. Svi su me oduvijek zvali tako u Makedoniji i kad sam odrasla shvatila sam da osjećam to kao ime svog alter-ega, a i povukla sam neke paralele s odnosom prema ženama u društvu. Kukla ili lutka je kompliment na izgled i karizmu ali je lutka na kraju dana samo objekt, igračka.
ŽIVIŠ I RADIŠ U LJUBLJANI KOJA JE POZNATA KAO MALEN I RELATIVNO MIRAN GRAD. KAKO TAKVO OKRUŽENJE UTJEČE NA TVOJU KREATIVNOST? ČINIŠ MI SE KAO VRLO AKTIVNA I ENERGIČNA OSOBA.
Ustvari sam originalno iz još manjega i mirnijeg grada, Krškog. Otišla sam od tamo s 15 godina. Doselila sam u Ljubljanu i s njom imam neki love-hate relationship, godinama hoću pobjeći ali nikako da odem. Ali istina je da zbog svog rada često putujem, pa me i nema mnogo u Ljubljani. Što sam starija i zrelija shvaćam neke kvalitete koje mi je dala ova zemlja, pogotovo što se tiče radnih navika. U Ljubljani je super to da je svuda priroda tako da mnogo vremena provodim u prirodi, ali što se tiče kreativnosti mislim da ju svatko nosi u sebi i da mogu stvarati gdje god da jesam. A možda je to i neki odgovor na dosadu okoline, da stvaraš sebi neke svjetove i tako bojiš sivilo oko sebe.
NA ČEMU TRENUTNO RADIŠ? VJERUJEM DA ZBOG KORONA KRIZE SVIRKE, NAŽALOST, NE DOLAZE U OBZIR. KAKO JE OVIH SKORO GODINU “NENORMALNIH” DANA UTJECALO NA TEBE?
Trenutno radim na scenariju za dugometražni film “Fantasy” , videospotovima, polako i na novoj muzici. Godina 2020. je bila veoma intenzivna, jako teška za ljude oko mene, virus je zauvijek odnio dva jako draga člana obitelji… Inače je meni 2020. bila prezanimljiva i veoma bitna godina, i na poslovnom i na osobnom području. Veoma sam zahvalna na svim lekcijama, prilikama i darovima. Velika godina.
