Rušenje Berlinskog zida označilo je te, sada već davne, 1989. godine početak jednog novog svijeta. Konačno ujedinjenje Zapadnog i Istočnog Berlina preplavilo je ulice ozračjem oslobođenja, jedinstva i poleta, a na ruševinama starog svijeta počeli su stasati temelji novog poretka. Tog 9. studenog 1989. godine, u noći kada je pao zid koji je hladno dijelio svjetove, čitav Berlin plesao je zajedno s prešutnim dogovorom da će nastaviti rušiti i druge zidove. Možda zvuči pomalo pretenciozno, no Berlin je ujedinjen na dance flooru. Ili, bolje rečeno, na improviziranom dance flooru, jer se tih davnih dana partyjalo gdje god se stiglo.
Napuštena skladišta, tvornice, stanice podzemnih željeznica i dvorišta postajali su privremenim klubovima na kojima se tulumarilo od jutra do sutra i onda iznova, a underground scena zavijena plaštem zvukova elektronske muzike, naprosto je cvjetala. Noćni klubovi rasli su kao gljive poslije kiše, a Berlin je ubrzo dobio status techno metropole, mjesta na kojem se susreću zaljubljenici u rave kulturu, muziku i višednevno plesanje pod prigušenim svjetlima, ali prvenstveno mjesta na kojem se spajaju jedinstvo, različitosti, sloboda i – jednakost. Ta davna 1989. označila je početak jedne pitoreskne kulturne scene na čijoj reputaciji Berlin živi i dan danas. Unatoč tome što će mnogi konstatirati kako je “zlatno doba” Berlina odavno prošlo, grad i dalje živi na istim principima slobode i jednakosti svesrdno vam pružajući bezbroj mogućnosti da se zabavite kao nikada prije.
Taj isti Berlin, u žaru je poprilično krutog lockdowna, postao mjesto na koje se sjatila modna svita iz različitih kutaka planete. Povod njihovog susreta bila je revija talijanske modne kuće Bottega Veneta koja je, nakon preuzimanja palice kreativnog direktora Daniela Leea u lipnju 2018. godine, dobila novi uzlet i od uspavanog diva postala jednim od najomiljenijih modnih imena. Poprište susreta bio je, ni manje ni više, nego Berghain, kultni berlinski klub na granici između Kreuzberga i Friedrichshaina koji, otkako se 2004. reinkarnirao iz Ostguta, zasluženo slovi kao “metropola techno muzike” i jedan od najboljih klubova na svijetu. Opće je poznato da među zidine Berghaina ne može ući bilo tko za što je zaslužna stroga politika Svena Marquadta na ulazu, da klub ima ubojit sound system od kojeg vam se tresu pluća i poskakuje srce, te da ćete na podijima i mračnim hodnicima svjedočiti svim levelima hedonizma i posvemašnjeg razvrata.
No, svemu tome morat ćete svjedočiti svojim očima jer je, kao dio misterioznog imidža Berghaina, jednom kada uđete fotografiranje strogo zabranjeno. Dapače, nitko se neće niti previše buniti jer će jedva dočekati da sjaši s telefona i zakotrlja neku dobru uspomenu. E, upravo na tom mjestu Bottega Veneta odlučila je predstaviti svoju novu kolekciju “Salon 02 Berlin”. Na reviju se sjatila plejada poznatih imena kao što su Virgil Abloh, Stefano Pilati, DJ Honey Dijon, rapperi Skepta i Slowthai, ali i zloglasni “procjenitelj coolnessa” s ulaza u Berghain, Sven Marquadt. Fotografija revije, naravno, nema zbog stroge politike Berghaina, no vjerovat ćemo im da se ipak održala.
Unatoč tome što je Bottega Veneta nedavno naprasno izbrisala svoj službeni Instagram profil, brend je sasvim sigurno očekivao da će odabir Berghaina kao kultnog underground kluba biti dočekan s oduševljenjem. No, dogodilo se posve suprotno. Kada su fotografije posjetitelja s Berghain aleje počele cirkulirati virtualnim bespućima, internetski plenum naprosto je podivljao upućujući na neodgovorno ponašanje modne kuće u vremenu lockdowna kada broj novih COVID-19 slučajeva raste iz dana u dan. Dakako, tu priči nije kraj. Da je sve započelo i završilo u Berghainu, koji je inače kao i ostali berlinski klubovi zatvoren od početka pandemije (izuzev nekoliko zvučnih izložbi koje je održao), kritike Botteginog nesmotrenog poteza rasplamsale bi se i ugasile već prošlog vikenda.
Situacija je izmakla kontroli kada su Instagramom počele kružiti snimke razularenog after-partyja iz berlinskog hotela Soho House u koji se modna elita preselila po završetku službenog programa u Berghainu. Premda su iz hotela kasnije tvrdili kako je riječ o spontanom tulumu koji nisu mogli kontrolirati, čini se da ipak nije tako. Sudeći po anonimnim svjedočanstvima zaposlenika hotela, sound system je strpljivo čekao goste danima prije aftera, a najavljivao se i Skeptin nastup. Uz sve to mnogi su tvrdili kako je na račun Soho House iskeširano mnogo nula, a zaposlenici su bili bačeni u žrvanj u kojem se nisu poštovali nikakva pravila unatoč tome što je Njemačka trenutno u vrlo krutom lockdownu i strepi od policijskog sata, masovna okupljanja strogo su zabranjena, a klubovi koji čine dio berlinskog identiteta, odavno su zaključani.
Čini se, doduše, samo za obične smrtnike. A upravo i to jest razlog nezadovoljstva koji su mnogi pokazali spram poteza talijanske modne kuće. U gradu koji se diči jednakošću i slobodom i na čemu počiva njegova reputacija, pokazalo se da su neki ipak jednakiji od drugih te da ista pravila ne vrijede za sve. Ništa ne može raspizditi ljude više od dvostrukih mjerila i elitizma koji pogoduje bogatima i slavnima. Posebno kada svi ostali žive u grču nastojeći poštovati pravila, plaćaju kazne zbog malih kućnih tuluma ili nenošenja maske u podzemnoj željeznici, bez obzira smatraju li ta ista pravila apsurdnima ili ne. Je li Bottega Veneta planirala ovakvu provokaciju ili nije, ne znamo. No, ono što je jasno jest da su mnogima stali na žulj. I to s dobrim razlogom.
U maniri nedodirljive i privilegirane ekipe za koju pravila ne vrijede poslali su dvije očite poruke. Jedna je da mare samo za svoj probitak i svoje guzice, a druga da se naprosto osjećaju boljima od ostalih. Da se to dogodilo bilo gdje drugdje, a ne u Berlinu, odjek bi definitivno bio drugačiji. U gradu u koji ljudi dolaze po dozu slobode, porciju dopuštenja da konačno budu drugačiji bez osude, ali u svoj toj drugačijosti, potpuno jednaki – privilegiranje jednih dok se drugi već mjesecima hrvaju s ograničenjima, zabranama i kaznama, poprilično je nepošteno i u najmanju ruku razočaravajuće. Možda zvuči smiješno dramiti oko zatvorenih klubova, no u gradu koji već godinama nosi reputaciju party utvrde, gdje ljudi slijeću na berlinske aerodrome u petak, tulumare cijeli vikend bez da provire iz kluba i u ponedjeljak lete doma, i gdje većini noćni život Berlina zvuči tek kako relikvija neke davne prošlosti – zabrane za jedne i dopuštenja za druge mnogima zvuče kao big deal. I da, stvarno jesu big deal. “Ovo je šaka u facu svima koji poštuju pravila”, napisao je jedan o komentatora. Nažalost, moram se složiti.
