Iz Beograda dolazi arhitektonski studio SIMURO, koji su osnovali Tina Urošević, Stevan Simović i Anja Urošević. Nastavljajući tradiciju obiteljskog Studija Urošević te oslanjajući se na iskustvo stečeno u renomiranim arhitektonskim uredima u Beogradu i Beču, izgradili su vlastiti prepoznatljiv autorski izričaj. Njihov rad temelji se na filozofiji „total dizajna“, u kojoj arhitektura, interijer, namještaj i umjetnost čine neraskidivu cjelinu, a svaki projekt razvijaju od početne ideje do najsitnijeg detalja. U razgovoru otkrivaju što za njih znači takav pristup, kako nastaju njihovi projekti i zašto vjeruju da se najbolji prostori stvaraju kada arhitekt sudjeluje u svakom koraku procesa.
SIMURO se bavi „total dizajnom“. Što taj pojam znači u vašem svakodnevnom radu i po čemu se razlikuje od klasičnog arhitektonskog pristupa?
Za nas „total dizajn“ predstavlja način razmišljanja, a ne samo opseg usluge. Taj princip omogućuje nam da razumijevanje potreba investitora, kao i konteksta u kojem se projekt nalazi, pretočimo u vizualnu priču koja kroz oblike, materijale, funkciju i naglašene detalje povezuje sve razine prostora u jednu cjelinu.
Zbog toga često projektiramo elemente koje nikada prije nismo izrađivali, kako bismo što preciznije odgovorili na zadatak koji smo sami definirali. Na taj način pred sebe postavljamo nove izazove i neprestano pomičemo granice vlastitog znanja. Svaki projekt za nas predstavlja priliku za stjecanje novog iskustva, istraživanje drukčijih rješenja i razvoj nečega što je specifično upravo za taj prostor. U tom procesu umjetnička djela imaju posebnu ulogu – ona nisu samo završni dekorativni sloj, već dio početnog koncepta koji podržava atmosferu interijera.
Svaka slika, skulptura ili pažljivo odabran predmet ima svoje mjesto, svoju ulogu i način na koji je naglašen. Upravo ti završni slojevi često zaokružuju cjelinu i prostoru daju dodatnu dubinu, karakter i osobni pečat.
Većinu elemenata u svojim projektima dizajnirate i razvijate sami. Koliko vam ta razina autorske kontrole mijenja konačni rezultat?
Prostor doživljavamo kao kontinuiranu cjelinu u kojoj se osnovni elementi prirodno nadovezuju jedan na drugi. Cilj nam je, koliko god je to moguće, ukloniti granicu između arhitekture i namještaja – da se zid, obloga, rasvjeta, komad namještaja i detalj ne promatraju kao odvojeni elementi, već kao dijelovi istog sustava.
Kada se baza prostora oblikuje na taj način, ona postaje idealna podloga za uvođenje pojedinačnih naglašenih elemenata koji prostoru daju karakter. Volimo kada pojedini komadi ostavljaju dojam kao da su pronađeni, kupljeni ili prikupljani tijekom vremena, iako ih vrlo često sami projektiramo i izrađujemo. Taj kolekcionarski moment prostoru daje toplinu, slojevitost i određenu patinu, čak i kada je interijer u potpunosti nov ili renoviran. Realizaciju takvog koncepta omogućuje nam upravo to što većinu elemenata dizajniramo sami. Na taj način svaki komad možemo prilagoditi početnoj ideji, prostoru i korisnicima.
Često i sami sudjelujete u izradi prototipova, obradi materijala ili izvedbi detalja. Koliko je danas rijedak takav „hands-on“ pristup u arhitekturi?
Tim SIMURO nastavak je tradicije vrlo uspješnog obiteljskog ureda Studio Urošević, koji je, uz projektiranje, imao i vlastitu proizvodnju, pa smo od samog početka imali priliku sudjelovati u izradi brojnih elemenata, raditi na strojevima, u lakirnici, isprobavati boje, patine i različite završne obrade.
Poznavanje materijala, tehnologije proizvodnje i načina na koji nešto zaista nastaje značajno proširuje naše mogućnosti kada je riječ o slobodi u dizajnu. Kada razumijete kako se nešto izrađuje, lakše zamišljate i razvijate elemente koji izlaze iz standardnih okvira jer imate sigurnost da ćete pronaći način da ih izvedete.
Uvijek nam je zanimljiv primjer Santiaga Calatrave, kod kojeg se vidi koliko razumijevanje konstrukcije može osloboditi formu. Njegovi projekti često na prvi pogled djeluju gotovo nemoguće, ali iza te slobode stoji veliko znanje o statici, materijalima i konstrukciji. Zato za nas „hands-on“ pristup nije samo dodatna kontrola nad proizvodnjom, već način da proširimo vlastiti dizajnerski jezik.
Kada znate kako se nešto izrađuje, postajete slobodniji – jer znate gdje su granice, kako ih je moguće pomaknuti i što je potrebno da bi ideja zaista bila izvedena. Vrlo često sami razvijamo prototipove, eksperimentiramo sa završnim obradama, poliramo, oslikavamo i dodatno obrađujemo pojedine elemente. Vjerujemo da se najbolji rezultati postižu kada arhitekt nije samo projektant, već i aktivni sudionik u realizaciji ideje.
Kako izgleda proces od prve ideje do realizacije jednog SIMURO projekta?
Proces svakog našeg projekta počinje mnogo prije prve skice. Najprije nastojimo razumjeti kako će se prostor zaista koristiti – kakav je ritam života klijenta, koje navike ima i kakav osjećaj želi da prostor pruža. Uz to detaljno analiziramo samu funkciju prostora i njegove izazove, jer upravo iz potrebe da riješimo konkretan problem često nastaje i naše dizajnersko rješenje. Budući da arhitekturu i dizajn živimo svakodnevno, proces za nas nikada ne počinje od nule.
U glavi već imamo mnogo „ladica“ – detalja koje smo zapamtili, materijala koji su nas oduševili i rješenja koja s vremenom postaju svojevrsna unutarnja arhiva. Kada dublje uđemo u analizu prostora i razgovor s klijentom, vrlo brzo počinju se pojavljivati smjerovi u kojima se projekt može razvijati. Nakon toga slijedi ozbiljna razrada – funkcija, tlocrti, materijali, 3D prikazi, detalji, tehnička dokumentacija i izvedba.
Ipak, taj prvi impuls često je iznimno važan jer gotovo svaki projekt do kraja ostane vjeran toj početnoj ideji. U realizaciji posebno uživamo jer tada sve ono što je dugo postojalo samo kao ideja ili crtež na papiru počinje dobivati stvarnu mjeru i teksturu.
Koliko vam je važno eksperimentiranje s materijalima poput kamena, metala ili rasvjete i gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju prije svega pronalazimo kroz neposredno iskustvo – putovanja, upoznavanje različitih kultura, arhitekture i dizajna iz različitih razdoblja. Vjerujemo da se najvrjednija inspiracija ne nalazi samo na ekranima, već u stvarnim prostorima, gradovima, obrtničkim radionicama, buvljacima i povijesnim objektima.
Upravo nas takva iskustva potiču da u svakom projektu ponudimo nešto autentično i neočekivano. Svaki novi projekt pruža nam priliku za rad s novim materijalima, detaljima i metodama te se trudimo tu priliku nikada ne propustiti. Posebno smo znatiželjni kada je riječ o samom kontaktu s novim materijalima – kako ih je moguće obraditi, gdje su njihove granice, a gdje počinje prostor za eksperiment. Zbog toga nijedan projekt ne doživljavamo kao ponavljanje prethodnog.
Uvijek nastojimo uvesti nešto novo – drukčiji spoj, drukčiju proporciju, neočekivanu kombinaciju materijala ili detalj koji će prostoru dati posebnost. Za nas je ta istraživačka faza važan dio identiteta ureda. Ne želimo primjenjivati gotove recepte, već svaki projekt razvijati iz njegova konteksta, mogućnosti i ograničenja.
Postoji li neki detalj ili element po kojem biste voljeli da ljudi odmah prepoznaju potpis SIMURa?
Nama je inspirativno kada interijer ima svoju logiku – od velikog poteza do najsitnijeg detalja. Kada se linija iz arhitekture prirodno nastavlja kroz namještaj, kada se materijal ne koristi samo kao obloga, već postaje dio karaktera prostora.
Zato ne bismo rekli da je naš potpis jedan prepoznatljiv stil, već način na koji nastojimo prostor učiniti cjelovitim i specifičnim. Važno nam je da interijer ne izgleda kao prostor opremljen gotovim rješenjima, već kao da su njegovi elementi nastali iz samog prostora, njegove funkcije, atmosfere i konteksta.
Kako je nastala ideja za projekt Skyline i koji je bio početni koncept koji vas je vodio?
Ideja za Skyline nastala je kroz upoznavanje klijenta, njegovih navika i načina života. Vrlo brzo nam je postalo jasno da prostor treba biti više od reprezentativnog interijera – trebao je odražavati njegov uspjeh, ali tako da taj dojam ne dominira prostorom, već da on postane mjesto okupljanja, druženja i uživanja; prostor koji prima ljude, energiju i svakodnevni život.
Početni koncept razvijali smo u smjeru interijera koji ima karakter privatnog loungea, ali ne gubi toplinu doma. Ključnu ulogu imali su materijali: tamno drvo, kamen snažnog karaktera, patinirani metal, mekane teksture i topla, indirektna rasvjeta. Željeli smo da prostor djeluje sofisticirano, ali ne hladno; raskošno, ali ne i nametljivo. Kako se projekt razvijao, sama geometrija prostora usmjerila nas je prema atmosferi luksuzne jahte – a taj smo dojam posebno prenijeli na detalje spavaće sobe kroz zaobljene linije, korištenjem furnira od korijena oraha obrađenog u visokom sjaju u kombinaciji s kromiranim akcentima te pažljivo oblikovanim formama.
Skyline je na kraju zamišljen kao novo uporište klijenta – prostor koji ima dovoljno snage da bude reprezentativan, ali i dovoljno topline da ostane osoban.
Po čemu se Skyline razlikuje od vaših dosadašnjih projekata?
Kod ovog projekta posebno je bilo izraženo promišljanje cjelokupnog doživljaja prostora kao scenografije – kroz pažljivo osmišljene kadrove koji se jedan po jedan otkrivaju tijekom kretanja kroz stan, promišljalo se o tome na čemu se pogled zadržava, kako se svjetlo pojavljuje i kako se različite zone prirodno nadovezuju jedna na drugu.
Posebno nam je bilo zanimljivo balansiranje između intime i reprezentativnosti.
Koji je element projekta bio najveći izazov – arhitektonski, izvedbeno ili dizajnerski?
Jedan od najvećih izazova bio je pronalazak odgovarajućeg kamena. Materijale smo birali i istraživali kroz više od 30 kamenoloma diljem Italije, tražeći strukturu, boju i karakter koji će u potpunosti odgovarati konceptu projekta. S izvedbene strane najveći izazov predstavljala su sofisticirana sobna vrata s mnogo kompleksnih detalja, kao i ulazni skulpturalni stupovi.
Jeste li i na Skylineu primijenili svoj prepoznatljiv pristup razvoja elemenata po mjeri i ručne dorade materijala?
Da, primjerice, ulazne stupove, kao jedan od najupečatljivijih detalja interijera, osobno oblikujemo, bojimo i patiniramo kako bismo postigli željeni karakter i završnu obradu. Uz to, izravno smo uključeni i u razvoj proizvodnih nacrta te proizvodnju tapeciranih elemenata, jer nam je važno da svaki oblik, radijus i proporcija budu izvedeni točno onako kako su zamišljeni u projektu.
Kada ljudi prvi put uđu u Skyline, kakvu emociju ili iskustvo želite da prostor u njima probudi?
Voljeli bismo da Skyline u prvom trenutku probudi znatiželju, a zatim osjećaj mira. Da prostor ne bude odmah pročitan do kraja, već da postupno otkriva svoje slojeve, istovremeno pružajući osjećaj opuštenosti i pripadnosti. Upravo taj balans između zaintrigiranosti i smirenosti bio je jedna od glavnih ideja koje su nas vodile tijekom projektiranja.
