Ne mogu se sjetiti kada sam točno prvi put vidjela street style fotku na kojoj je Sarah Harris. Koliko je to bilo davno dovoljno govori sama činjenica da sam upotrijebila izraz “street style fotka”. No Sarah Harris tada je bila mlada žena i big deal u modi, a prva stvar koja se na njoj primijeti jest duga, ravna sijeda kosa, gotovo bajkovita. Klizila je kroz šarenu masu poput neke modne Galadriel, a ta sijeda kosa bila je jednako fascinantna koliko i apsolutna rijetkost. Sve samo ne trend.
Od tada se promijenilo mnogo toga, a meni algoritam danas izbacuje beskrajne videe lijepih žena koje su odlučile prigrliti sijede. Neke su od tog procesa doslovno izgradile svoje online prisustvo. Priča obično počinje ne baš privlačnim izrastom od nekoliko centimetara i nastavlja se puštanjem kose, blendanjem sijedih raznim tamnim pramenovima i toniranjima koja podsjećaju na sam izrast, šišanjima… Sve dok žena naposljetku ne dobije svoju sasvim prirodnu srebrnu kosu. I izgleda fenomenalno.
ZAŠTO SiJEDA KOSA VIŠE NE DJELUJE KAO “ODUSTAJANJE”
Na crvenom tepihu se također prije nekoliko godina dogodio ozbiljan pomak. Andie MacDowell pojavila se u Cannesu (ako se ne varam) sa svojim razuzdanim, frizzy kovrčama bez trunke boje za kosu i svi su imali mišljenje. No Andie je u godinama kada se smatra da je sijeda kosa nešto prirodno (iako je mnogi i dalje doživljavaju kao “odustajanje od života”). Na tom valu odlučila je surfati i znatno mlađa Julia Fox, kada se obojila u srebrno – nijansu koja je trebala izgledati kao sijeda, a ne platinasta – i stvari su se nastavile kotrljati odatle.
Možda je stvar i u tome što smo malo umorne od savršeno ispeglanog, beskonačno toniranog i filtriranog izgleda i ljepote. Sijeda kosa nosi određenu dozu realnosti, a prije svega karaktera. Nije mekana, nije topla, ne pokušava nikoga umiriti. Praktički je grafički element. Ima kontrast. I kada je nosi žena koja stoji iza sebe, sijeda kosa u bilo kojoj nijansi ne djeluje kao prepuštanje starosti, nego kao svjesna, dobra odluka.
Realnost je takva da mnoge žene počinju sjedjeti rano. Estetski gledano, velika je razlika između kose koja je potpuno sijeda i izgleda gotovo mitološki i nekoliko sijedih pramenova koji uokviruju lice, te po kojom sijedom vlasi od kojih ljudi i dalje zaziru jer nekako “nisu ni tamo ni vamo”. Jedan od najboljih protuargumenata koje poznajem iz stvarnog života je moja prijateljica, umjetnica Marina Marković (i jedna od mentorica projekta Mokrin House Art Colony).
Obožavam Marininu kosu i roze tetovaže. Ako ćemo pravo, zavoljela sam Marinu prvo kao osobu, što nema veze s njezinom kosom. A možda malo i ima? Kada smo ljetos sjedile s mojim (novousvojenim) psom, izgledala je fenomenalno sa sijedim pramenovima koji joj uokviruju lice, odlično ošišano u stepenastu dugu frizuru. U cjelini, ta kosa na Marini djeluje moćno jer vizualno doprinosi njezinoj autentičnosti – poput svojevrsnog proglasa da živi onako kako govori.
Pomalo žudim za nekim maskenbalom na kojem bih bila Frankensteinova nevjesta s gnijezdom na glavi i dva valovita bijela pramena. Neću vas lagati, imam ih u nastajanju, ali su zasad tonirani demi bojom. Tih mojih sijedih još uvijek nema dovoljno (i tek su počele rasti pa su nekako kratke) da bih ih smatrala pravim statementom, a kada se namnože, već imam moodboard.
Možda ću ga uskoro iskoristiti, možda ne. Nisam odlučila. No sama činjenica da sijedu kosu sada smatram aspirational grafičkim elementom za sebe iznenađujuća mi je novina. Ne ono “baš je hrabra” ili “njoj lijepo stoji, ali nije to za svakoga” i slično. Jednostavno je vidim kao potencijalno dobru stilsku stvar koja se više ne veže samo uz žene poput Iris Apfel.
SiJEDA KOSA KAO STILSKI STATEMENT
Ima nečeg oslobađajućeg u prihvaćanju takvih stvari. U tome uglavnom prednjače Francuskinje – a tko bi drugi – gdje se mnoštvo influencerica jednostavno ne boji pokazati sijede. Moja nova omiljena je Sarah James s profila @whoorl. Žena izgleda fenomenalno i ima onu genijalnu frizuru koju svi bezuspješno pokušavaju postići uz razna pomagala za stiliziranje koja nikad ne daju pravi, nehajni vibe. Sarah ima tek poneku sijedu, ali se sasvim lijepo vide jer često objavljuje makeup recenzije.
Iako ne pratim američke talk show emisije, nedavno mi je iskočilo da se i Drew Barrymore u jednom trenutku obojila u sijedo – uz pomoć it-boy frizera Chrisa Appletona, čovjeka koji godinama radi o glavi Jennifer Aniston. A što ako bismo fantaziju o platinasto plavoj (i za to imam moodboard kada mi dođe regresirati u dvadesete) zamijenili fantazijom o srebrnoj kosi koja nas sve ionako čeka i od nje napravili simbol autentičnosti, stila i brige o sebi?
