Dovoljan je plakat i činjenica da iza ovog filma stoji ista produkcijska kuća kao i za “Worst person in the world” da odmah poželite pogledati ovaj film. Uznemirujući skoro kao i naslovna fotografija na glavnom vizualu, film stiže iz Norveške i možemo reći da se suptilno priključuje valu filmova u kojima užasni ljudi rade užasne i očajne stvari radi imidža i mišljenja drugih, a režiju potpisuje Kristoffer Borgli.
Signe, koju glumi Kristine Kujath Thorp je mlada djevojka koja je ljubomorna i nezadovoljna zbog uspjeha svog dečka Thomasa kojeg glumi Eirik Sæther. Razlog je taj što se zbog njegovog naglog uspjeha više ne nalazi u centru pažnje. Kako bi vratila njegove reflektore na sebe, ona počne uzimati zabranjeni ruski lijek koji je kupila na dark web-u, a koji kao posljedicu ima užasne osipe po koži.
Ovaj film, u isto vrijeme komedija i horor, je zapravo satira suvremene potrage za viralnom slavom i bogatstvom koje se može steći selfijima. Svaka grozna stvar učinjena za pažnju postaje prilika da se iskoristi ono što se događa. Kao i ovisnost koju razvija, proizvod njene nezasitne žudnje za pažnjom, Signe ne može ili neće da se zaustavi od samouništenja, ispadajući iz tračnica punom brzinom. Međutim, crni humor ovog filma je sam po sebi lakmusov papir. Smijete li se kada se osoba koja je pogriješila suoči s posljedicama svojih postupaka? Ili smatrate da je njihova priča tragična? Je li smiješno gledati kako se par ponaša tako loše, ili je to samo dio ključne riječi? Način na koji gledaoci osjećaju ove zlobne ludorije može utjecati na to hoćete li uživati u filmu i Borglijevom smislu za humor.
Snimljen na 35-milimetarskom filmu, u zajedničkim scenama ljubavnog para vidimo divnu emociju, skoro kao da navijamo za njih. Grad izgleda kao razglednica, jer su kadrovi vješto postavljeni dočaravajući mikro izraze lica.
Autor filma postavlja pitanje za čijim odgovor vjerojatno i dalje tragamo i mi sami: Zašto čeznemo za tom vrstom instant površne pažnje i što nam ona dugoročno donosi?
