Svatko od nas poznaje barem jednu osobu koja će na pitanje što sluša bez razmišljanja odgovoriti: sve. Ne zato što skriva svoj glazbeni ukus, nego zato što doista vjeruje da dobra glazba nema granica. Takvim ljudima žanr nije važan, važni su kvaliteta, emocija, tekst i izvedba. Ako među svojim prijateljima imate nekoga takvog, velike su šanse da zna tko je Rick Rubin, producent koji je ostavio neizbrisiv trag u rocku, hip hopu, countryju, popu, bluesu i mnogim drugim glazbenim žanrovima.
Rick Rubin nije glazbeni producent koji sjedi za miks pultom
Osim što je stajao iza nekih od najpoznatijih diskografskih kuća, s glazbenicima je surađivao i kao slobodni producent. Za sebe često govori da nije producent (eng. producer) nego “reducer”. Ne pokušava dodavati nove ideje nego želi ukloniti ono nepotrebno kako bi ostalo više prostora za kreativnost. Jedna od mnogih zanimljivih informacija o njemu je ta da gotovo nikada ne sjedi za miks pultom u studiju.
Sam kaže da je njegova najveća vještina slušanje i sposobnost da prepozna osjećaj koji pjesma izaziva. Zbog toga ga izvođači s kojima je surađivao cijene, jer im nikada nije pokušavao promijeniti glazbu, već ih potiče na to da promijene način na koji razmišljaju o glazbi. Smatra da najveća prepreka kreativnosti često nije nedostatak talenta, nego ego.
Što nas Rick Rubin može naučiti o stvaranju
Njegovu filozofiju stvaranja nije lako preslikati, no zapravo je vrlo jednostavna. Rubin potiče na promišljanje o izvoru svega i povratku svevremenskoj mudrosti. Možda zvuči pomalo apstraktno, no ideja leži u tome da za nastanak nečeg novog moramo biti svjesni odakle dolaze naše ideje i što ih je potaknulo. Tek tada možemo u njima graditi i razvijati ih, jer kako Rubin kaže, „pravi rad umjetnika je način bivanja u svijetu“.
Mogli bismo se složiti da nas Rubin može naučiti ponešto o vraćanju stanju dječje znatiželje i promatranju svijeta sa neprestanim divljenjem kako bismo prepoznali ljepote u svakodnevnim trenutcima. Prema njegovoj filozofiji, obična šetnja ili svjesno promatranje prostora koji nas okružuje mogu biti snažan podsjetnik na naše mjesto u svijetu. Za razliku od gledanja u ekran, priroda nam otvara prostor za slučajna otkrića, nova zapažanja i inspiracije.
Jaÿ-Z in 8
Nije slučajno da se Rick Rubin posljednjih mjeseci ponovno našao u središtu pažnje. Velik interes izazvao je dokumentarni projekt koji prati njegov odnos s Jay-Z-jem, jednim od najutjecajnijih glazbenika i poduzetnika današnjice. U dokumentarcu Rick Rubin intervjuira Jay-Z-ja o njegovome životu, glazbi i kreativnom procesu.
Obojicu zanima što stoji iza kreativnog procesa, kako nastaje ideja i na koji se način umjetnik može osloboditi vlastitih očekivanja kako bi stvorio nešto autentično. Upravo zato dokumentarac ne donosi tek priču o glazbi, nego razgovor dvojice ljudi koji su, svaki na svoj način, oblikovali suvremenu kulturu.
Rijetko se događa da se dvije osobe takvog utjecaja odluče otvoreno govoriti o kreativnosti, sumnjama, intuiciji i procesu stvaranja, umjesto o uspjehu, brojkama i poslovnim rezultatima. Danas se kreativnost često svodi na algoritme i viralnost, no Rubin i Jay-Z nas podsjećaju da najbolja umjetnost i dalje nastaje iz znatiželje, strpljenja i spremnosti da se ego stavi u drugi plan. Upravo zbog toga njihov zajednički projekt ponovno je aktualizirao Rubinovu filozofiju i potaknuo mnoge da se vrate njegovoj knjizi Kreativni čin: Način postojanja, koja posljednjih mjeseci doživljava novi val interesa.
Rušenje mita o izmučenom umjetniku
Dio u knjizi koji mi je posebno privukao pažnju jest poglavlje u kojem Rubin demistificira stereotipe o umjetnicima. Protivi se klišeju umjetnika kao izmučenog genija koji inspiraciju pronalazi tek nakon konzumacije pozamašnih količina nedozvoljenih supstanci. Umjesto toga naglašava da kreativnost nije rezervirana samo za odabrane, već je dostupna svima kao temeljni aspekt ljudskog postojanja. Time nas uči kako da stišamo ego i fokusiramo se na ono što je doista važno.
Minimalizam kao produžetak kreativne filozofije
Je li nakon svega ovoga iznenađujuće da legendarnog glazbenog producenta fasciniraju minimalistička arhitektura i dizajn interijera? Njegov pristup prostoru izravno odražava njegovu filozofiju stvaralaštva, ukloniti sve suvislo kako bi ostalo dovoljno prostora za čistu kreativnost. Možda upravo zato Rubinovi prostori djeluju toliko tiho. U njima nema mnogo predmeta koji traže pažnju, baš kao što u njegovoj filozofiji nema mjesta za ego. Kada se ukloni sve što odvlači pogled i misli, ostaje prostor u kojem kreativnost može progovoriti sama.
Rubinova obiteljska kuća u Malibuu, Point Dume House, opisana je kao prostor u kojem se arhitektura potpuno povlači u drugi plan. Rubin i njegov arhitekt željeli su stvoriti dom u kojem će svjetlost, zvuk i ljudi biti u prvom planu.
Njegov studio Shangri-La prati ista minimalistička pravila dizajna. U njemu gotovo da nema zlatnih ploča, Grammyja ni fotografija slavnih izvođača. Svoje nagrade je godinama slao roditeljima jer su mu predstavljale distrakciju. Smatra ako umjetnik razmišlja o nagradama, više nije potpuno usmjeren na samo stvaranje. Prirodno svjetlo, pogled na zelenilo, otvorenost i tišina mu nisu estetska odluka nego alat za kreativnost. Čak je cijeli dokumentarac Shangri-La velikim dijelom posvećen upravo tome kako prostor utječe na nastanak glazbe.
