Nešto je posebno kod Italije, njena pitkost, temperament i ljepota. Priznajmo – svi smo krivci romantiziranju talijanske kulture, romantičnim vožnjama na vespama i glazbi 80’tih koja te topi kao gelato u kolovozu. Možda zato što se naša obala polako ali sigurno udaljava od iskonskih mediteranskih emocija, apartmanska naselja su pojela temperament onih ulica koje su bile dnevni boravci susjedstva. Možda upravo zato vapimo za posljednjim neiskvarenim “mediteranskim vapajima” koje nalazimo u gradovima Apulie, kao da smo se u vremeplovu vratili u stari splitski get kad su penzioneri igrali briškulu i pili bevandu a djeca trče poderanih koljena po ulici.


Naši pomorski susjedi su kao onaj super cool frend kojeg svi žele imati u društvu —savršen za fotke, aperole koji vas hlade bolje od klime, i hranu koja je dobra za vaše nepce i još bolja za vaš novčanik. Apulia je toliko raznolika da će vas uvijek iznova oduševiti.

Naš “girls’ trip” započeo je sredinom srpnja u Bariju, koji nam je služio kao sigurna baza za dnevne izlete po okolnim lokacijama. Iako smo se pripremile za nesnosne vrućine, iznenadile smo se koliko je bilo podnošljivo, zahvaljujući stalnom povjetarcu koji je redoviti gost ove obale. Na početku valja naglasiti važnost rent-a-cara, koji je – usprkos solidnoj željezničkoj povezanosti – tijekom ljetnih temperatura bio apsolutni spas. No, postoji jedno veliko ALI – talijanska vožnja, koja više nalikuje na slobodnu improvizaciju nego na pravila cestovnog prometa. Oprez je ključan jer vaša pravila kod njih jednostavno ne vrijede. Ako unajmite auto, svakako birajte smještaj s parkirnim mjestom, jer parkiranje na ulici može završiti iznenađenjem – pitanje je hoćete li vozilo zateći u istom stanju!
BARI
Bari. Često spominjan kao prolazna točka, s trunkom šarma, ali ne vrijedna dubljeg istraživanja. Međutim, moje iskustvo bilo je sasvim suprotno. Grad me podsjetio na stari Split o kojem sam slušala cijeli život, onaj iz 60-ih i 70-ih godina, kojeg nažalost nisam imala prilike doživjeti. Bari je šarmantno i vibrantno mjesto, gdje svaka ulica vrvi životom lokalaca. Ulice su prepune kuća koje sa svojim otvorenim vratima pozivaju radoznale poglede turista, tako da je potreban jedan pogled i možete vidjeti što se u familiji sprema za objed. Iako su ulice pune stranaca, turizam se odvija nenametljivo – grad je zadržao svoju iskrenost a to se osjeti u svakome trenutku. Lokalci su toliko ljubazni i srdačni da se pitate je li sve u redu.


Posebno bih istaknula ulicu “La Via Delle Orecchiette”, gdje možete vidjeti žene koje rukama prave tradicionalnu tjesteninu. Orecchiette je specifična tjestenina upravo za ovu regiju, pa su je domišljati Talijani pretvorili u turističku atrakciju. Ne samo da možete vidjeti kako vrijedne none izrađuju ova mala umjetnička djela, nego ih možete i kušati na licu mjesta. Uđete u kuću koja vam se svidi, nona vas posjedne za stol s plastičnim stolnjakom i posluži vam skromni meni. Tjestenina se kuha ispred vas, a vi uživate u jednostavnim, ali iznimno ukusnim jelima punim duše.


Bari njeguje “slow life” filozofiju, još uvijek netaknut masovnim turizmom, a to se vidi i po cijenama. Za desetak eura možete uživati u pasti, aperol košta oko pet eura, pivo dva, a kava svega jedan euro. Naš dan završile smo u baru Mercantile Nove, uz vino i koktele, a za desert je nezaobilazan sladoled iz Gentilea – najbolji u gradu.

POLIGANO A MARE
Druga destinacija je slavni Poligano a Mare – pitoresknom gradiću koji se nasadio na divlju obalu i strme stijene. Grad je poznat po svojoj plaži “Lama Monachile” koja vas mami s brojnih vidikovaca. No, kako se bližite samoj plaži, jasno vam je da je ona poprilično “divlja”. Vjetar ovdje često puše, a otvoreno more donosi snažne valove. Toliko da se ja kao Dalmatinka nisam usudila ući dalje od koljena jer je silina valova bila zaprepaščujuća. Zanimljivo je i to da unatoč high season periodu i gomili turista na plaži – lifeguardu ni traga ni glasa. Ko se dođe kupati na tu plažu, kupa se na vlastitu odgovornost. Sami centar grada je izuzetno šarmantan, labirinti sitnih ulica koje vode do trgova na kojima su kafići, osterie i restorani. Za brunch smo odabrale bar “Luna – Aperitivi di Puglia”, gdje smo uživale u nekoliko kava i lokalnim paninima.



MONOPOLI
Istoga dana, put nastavljamo prema Monopoliu – s obzirom da su ova dva grada udaljeni svega 15 min autom (i oko pola sata javnim prijevozom). Monopoli je slatki lučki gradić koji je poznat po svojoj čisto bijeloj arhitekturi s plavim detaljima. Mi smo posjetili Portu Anticu, lučica na ulazu u grad koja danas služi kao pristanište ribičkih brodica. Da se ne bi narušio vizualni sklad grada, čak su i brodovi obojani u plavu boju – ta vizura plavetnila koja je stopljena s morem u zalasku sunca je bila predivna. Grad ima i lijepu šetnicu zvanu Lungomare na kojoj se nalaze restorani prvi red do mora. S obzirom na ribarski karakter samoga grada, odlučile smo se za riblji restoran CarloQuinto koji je opravdao svoju popularnost među lokalcima.

Nismo naišle na plažu za opušteno brčkanje, ali smo otkrile prekrasni beach bar, Cala Maka, idealan za provesti sunčano popodne. Iako je riječ o beach baru, važno je napomenuti da kupanje ovdje nije preporučljivo zbog snažnih valova i strme obale. Po cijeloj plaži postavljeni su znakovi koji upozoravaju da se kupate na vlastitu odgovornost.

ALBEROBELLO
Iduće oduševljenje je bilo u Alberobellu. Koliko god da ste se divili savršenim Instagram fotkama ovog čarobnog grada, nema tog filtera koji može uhvatiti šarm ovih jedinstvenih građevina uživo! Kao da ste se teleportirali na neki drugi planet (planet s jeftinim parkingom). Njegova karakteristična arhitektura ga čini jedinstvenim i bajkovitim mjestom. Kućice zvane trulli sa kupastim krovom koje su danas pod zaštitom UNESCO.-a, povijesno kriju zanimljivost o domišljatosti lokalnog stanovništva. Priču o kreativnom izbjegavanju poreza. U 17. stoljeću, stanovnici su morali smisliti način da izbjegnu visoke poreze na trajne zgrade. Njihovo rješenje? Gradili su kuće bez vezivnog materijala, tako da ih mogu brzo rastaviti kad god se pojave porezni inspektori. Rezultat? Trik koji im je omogućio da sačuvaju novac, a pritom otkriva njihovu nevjerojatnu snalažljivost. Ono što je nekad bio trik za izbjegavanje poreza, danas je jedna od najvećih turističkih atrakcija Apulije.

Svaka ulica ove bajke je uređena s tolikom pažnjom, suvenirnice i restorani se savršeno uklapaju u vizual samoga grada, nema led svjetala i kebaba. Moja gastronomska preporuka je trattoria “Terra Madre” u kojoj su cijene cca 16 eur po pasti.


Ukoliko želite posjetiti ovaj grad, morate se pripremiti na mnogo turista i velike vrućine s obzirom da je grad u unutrašnjosti same regije. Sa svojom bajkovitom arhitekturom, Alberobello ponekad izgleda kao sterilna kulisa iz fantazije, a lokalnih stanovnika je skoro kao igala u plastu sijena – sve su preusmjereni na turizam. Moja preporuka je pronaći tu šačicu lokalnog stanovništva koje još živi u tim slavnim kućama. Neki od njih su odlično iskoristili popularnost za malo zarade sa strane . Ulaz se ne naplaćuje ali tko bi odolio donirati ovoj neodoljivoj nonni koja svakom gostu s jednakom strašću objašnjava gdje je ona rođena, kako se živjelo i koji su poznati talijanski šansonjeri bili u posjeti 90tih godina. Otkrivanje tih malih tajni može biti najbolji dio vašeg putovanja.

OSTUNI
Odlazimo još južnije u “bijeli grad” Ostuni koji je smješten na brdu i gleda direkt prema maslinicima i pučini Jadranskog mora. Posebnost ovog grada je upravo u njegovom obliku – grad se izdiže od podnožja brežuljka prema vrhu, gdje je smještena katedrala. Tim vijugavim ulicama dominiraju bijele kućice naslagane jedna na drugu, kao da se natječu koja će imati bolji pogled na more. A kad se popnete na vrh tog bijelog labirinta, gdje je smještena katedrala, dobit ćete osjećaj kao da ste osvojili vrh svijeta. Iako ispod te bijele fasade krije se pravi vatromet talijanskog duha. More kafića, galerija i veselih penzionera koje rado dobace koju “talijansku “ prolaznicima.


Za istražiti sami grad ne treba vam više od jednog popodneva ili večeri, a najljepši trenutak Ostuni iskustva je zalazak sunca. Sunce zaranja ispod vas, a imam savršen prijedlog gdje ga dočekati. Restoran zvan Bistro Borgo Antico je najpopularnije i razvikanije mjesto u gradu – i to s potpunim pravom. Restoran koji se smjestio na blagoj litici je knjiški primjer kako Talijani od ničega znaju napraviti nešto. Mi smo došle oko 18:00 unatoč nukanju da je prerano za večeru – napravile smo pravu stvar jer samo par minuta nakon se stvorio red čekanja koji se satima samo povećavao. Hrana je bila fenomenalna, a o piću ne trebam ni govoriti. Pojele smo glavno jelo (pastu naravno), svaka po 2 koktela i desert i vjerovali ili ne račun je bio cca 25 eura. Da, dobro ste čuli. Za cijenu Coca -Cole i kugle sladoleda u Dubrovniku, vi u Ostuniu dobivate gozbu vrijednu hibernacije. Ovo iskustvo je čisti 10/10, čak i ako morate malo pričekati.
MATERA
Iako Matera tehnički nije u Apuliji, već u regiji Basilicata, toliko je često na puglijanskim itinerarima da biste lako mogli pomisliti da je ilegalno ne posjetiti je. I vjerujte mi, vrijedna je svake minute vožnje. Ovaj treći najstariji grad na svijetu, nekoć poznat kao “sramota Italije” , danas je preobražen u pravu turističku bajku koja privlači horde turista. Uz spoj modernog dijela grada i drevnih pećinskih kuća, poznatih kao “Sassi”, Matera izgleda kao scenografija iz nekog fantastičnog filma. Ako ikad poželite putovati kroz vrijeme, ovdje je prilika – od prapovijesti ravno do današnjih Aperol spritzeva. Preporuka? Obavezno zavirite u jednu od pećinskih kuća, gdje ćete vidjeti točno kako se živjelo u prošlosti – autentični namještaj, ukrasi, čak i mini kapelice. Da stvar bude bolja, dobijete i audiovodič koji vas teleportira u prošlost, minus glad i teška vremena.


Matera ne samo da oduševljava svojom povijesnom arhitekturom, već i svojim šarmom. Prošetajte do vidikovaca poput onoga kod “Palombaro Lungo” i prepustite se pogledu na cijeli grad – očarat će vas svojim kamenitim krajolikom. Ako ste poput mene ljubitelj magneta i suvenira, naći ćete gomilu lokalnih obrtnika koji ručno izrađuju suvenire od vapnenca – ne može autentičnije! I dok je Matera tijekom dana čarobna, prava ljepota otkriva se kad padne noć. Kad se upale gradska svjetla, cijeli grad izgleda kao da ste ušetali na set nekog romantičnog filma s Hugh Grantom – samo bez nespretnih izjava i britanskog naglaska. Dan smo završile u restoranu Il Quarto Storto, gdje smo ekspresno smazale platu prepunu talijanskih mesnih i sirnih delicija zbog kojih smo zaboravile na umor. Čaša bijelog vina savršeno je upotpunila kraj našeg dana.


Vjerovatno se dosad pitate gdje su te plaže i to azurno more o kom svi pričaju. Apulia je velika regija te je podjeljena na sjeverni i južni dio. Mi smo se na našem šestodnevnom putovanju bazirale na sjeverniji dio i na spomenute gradove. U ovome dijelu, na moje iznenađenje more nije pretjerano pitomo i ugodno za kupanje. Plaže, kojih je vrlo malo – su strme a more je divlje i silovito. Poliagno a Mare je bio ogledni primjer kakve su plaže općenito u ovome dijelu. Tamo gdje magija počinje je jug Apulie. More kod Otranta i Leccea je pitomije jer je zaštićeno od vjetrova, dok Bari izgleda kao da se stalno bori s valovima. Južna Apulija ima one rajske plaže s bijelim pijeskom i kristalnim morem. Južnjaci se brčkaju na glamuroznim plažama, dok sjevernjaci imaju prirodni jacuzzi – ali s malo više kamenja pod nogama. Ukoliko se odlučite na posjetu jugu, sigurno nećete pogriješiti.

Preporuke su : plaža Torre dell’orso, privatna plaža “Biai del Mulino d’Acqua” koja je dio hotelskog kompleksa. Ulaz na plažu se plaća 12 eura, ali zauzvrat dobijete skoro pa privatnu azurnu plažu na kojoj nemate masovnog tomato turizma. Jedna od zanimljivih i popularnih lokacija je i “Grotta della Poesia” koja je zapravo prirodni bazen kojeg priroda kao da je dizajnirala za Instagram. Smještena uz obalu u blizini Roca Vecchia, ova plava laguna bila je navodno inspiracija pjesnicima, ali realno, inspirira svakog da skoči u nju s litice.
TIPS:
Za kraj možemo izdvojiti par tips & tricks za sve zainteresirane za ovu destinaciju.
Talijani imaju svoju verziju “sieste” ilitiga popodnevne drijemkice, pogotovo u ovoj regiji. Zbog toga razni dućani, restorani i čak poneki barovi imaju dvokratno radno vrijeme (od 13 – 16 pauza). Ukoliko planirate posjet, provjerite radno vrijeme svega što vas zanima.
2. Transport. S obzirom na to da ćete vjerojatno svakodnevno obilaziti različite gradove i mjesta, a ne boraviti na jednoj lokaciji, preporučujem najam auta. Mi smo odabrale lokalnu agenciju Locauto i nismo imale nikakvih problema. Preskočile smo najjeftiniju opciju zbog katastrofalnih recenzija, pa se ovo pokazalo kao pravi potez. Preporučujem da uvijek tražite parkirne garaže ili sigurna parkirališta kako biste izbjegli (čitaj: vrlo vjerojatna) oštećenja automobila. Ako se ipak odlučite za javni prijevoz, svi spomenuti gradovi su izvrsno povezani, a karte u jednom smjeru rijetko prelaze 5 eura.
3. Razgledavanje. Unatoč svim preporukama i vodičima najbolje što možete napraviti u ovim gradovima je – izgubiti se. Toliko su mali da ćete svako malo naići na neki već viđeni trgić a pritom ćete istraživati brojne uličice koje su zapravo žile kucavice cijele ove regije. Naravno uz neizostavni SPF, ljetni šešir i bocu hladne vode koja spasi dan.


4. Eventi – Ova regija je poznata po različitim događanjima, posebno tijekom ljeta. Imali smo sreće što smo posjetili tijekom Polifonico festivala, koji se održavao u beach baru Cala Maka. Preporučujem da provjerite lokalne događaje dok ste tamo—moglo bi vam dodatno obogatiti iskustvo putovanja.