Nedavno sam pročitala članak od kojeg mi se, iskreno, malo zgadio život. Pardon – zgadila mi se industrija u kojoj radim. Znam da zvuči dramatično i ne, nije sve tako crno; i dalje je volim, baš kao i svoj posao. No, vratimo se na temu: algoritam mi je servirao članak u kojem se hvali kirurško preoblikovanje rebara. Da, dobro ste pročitali. Kirurg objašnjava kako je struganje rebara “veliki napredak”. “Preoblikovanje rebara zapravo je sljedeća iteracija zahvata i predstavlja iskorak”, kaže dr. Charles Galanis, dr. med., specijalist plastične kirurgije s certifikatom i stručnjak za konturiranje tijela iz Beverly Hillsa u Kaliforniji. “Omogućuje kirurzima postizanje promjena koje ranije nisu bile moguće, pritom stvarajući ravnotežu, harmoniju i konture tamo gdje su prije postojala anatomska strukturna ograničenja.”

Sjetila sam se fotografija iz kineskih bolnica na kojima djevojke (a vjerojatno i muškarci, samo ih nije bilo na tim fotografijama) kirurškim putem produžuju noge kako bi bile ljepše i poželjnije. Googlajte, ne mogu ulaziti u to. Umjetne kosti, vijci, šipke koje vire iz otvorenih rana na nogama – sve to zbog taštine i “bolje udaje”. Jezivo.

Operacija rebara koja se danas propagira, naravno, nije ni izbliza tako ekstremna ni opasna, niti oporavak traje kao kod šipki u obje noge. Ne može se mjeriti ni s “klasičnim” vađenjem rebara radi sužavanja struka, što je donedavno bio jedini način da se suzi prsni koš u donjem dijelu. Varvarski.

Sada bismo, izgleda, trebali povjerovati da je struganje rebara “piece of cake” samo zato što je manje ekstremno od njihova vađenja. Ako želite uži struk, eto rješenja. Ortopedija i ortopedska kirurgija moćne su grane medicine, ali danas smo došli do toga da se spajaju s estetskom kirurgijom kako bismo izgledali kao da smo se ušnirali u korzet – i da bi nam to trebalo biti potpuno normalno.

Taj nesretni članak započinje tvrdnjom kako “kulturni interes za oblikovan, izrazito sužen struk nije ništa novo… Prije 1920-ih žene su se uvelike oslanjale na korzete koji snažno stežu struk kako bi postigle figuru pješčanog sata

Premotajmo unaprijed do 2025. godine: waist traineri i shapewear danas su čest izbor za stvaranje iluzije manjeg i definiranijeg struka, kao i dijete, tjelovježba pa čak i GLP-1 lijekovi, koji mogu promijeniti siluetu tijela. Iako donekle kontroverzan, tzv. Barbie waist, izgled inspiriran oblinama lutke Barbie, brzo se nameće kao najnoviji zahvat estetske kirurgije, a za razliku od svojih ranijih prethodnika, ovaj je humaniji, sigurniji i dosljedniji u pogledu rezultata.” No, treba li doista objašnjavati odraslim ženama da Barbie lutka ima neljudske proporcije? Odgovor je, čini se, potvrdan, a posebno je poražavajuće to što se neki kirurzi na to bacaju kao na izvor zarade. Za njih, uvjerena sam, postoji poseban krug pakla.

Zatim slijedi dio teksta o “normalizaciji” i o tome kako se “estetski trendovi vraćaju prirodnijim rezultatima kroz neprimjetne zahvate”, te kako je “logično da ljudi žele suptilne promjene koje bolje definiraju proporcije od glave do pete”. Suptilno je i prirodno, je l’ te, preoblikovati rebra ako vam liposukcija, koja je daleko blaža opcija, nije pomogla jer, bože moj, liposukcija ima svoja ograničenja. No što ćemo s ograničenjima zdravog razuma?

Što je kirurško preoblikovanje rebara?

Rib remodeling, poznat i kao operacija sužavanja struka, relativno je nova kirurška tehnika kojom se preoblikuju donja tri rebra sa svake strane tijela kako bi se struk suzio za nekoliko centimetara, bez uklanjanja rebara. Kroz sitne rezove, koji su golim okom gotovo nevidljivi nakon potpunog cijeljenja, rade se mali rezovi na rebrima kako bi se ona savila prema unutra, čime se mijenja njihov oblik i stvara uža silueta.

Ako vam ideja mijenjanja rebara zvuči poznato, to je zato što je ova kirurška procedura blaža verzija zahvata uklanjanja rebara (poznatog i kao resekcija rebara), koji je u početku privukao pozornost iz medicinskih razloga. Povijesno se koristio u torakalnoj kirurgiji, pri uklanjanju tumora, liječenju plućnih bolesti i stanja kompresije koja uzrokuju utrnulost, mnogo prije nego što je evoluirao u zahvat oblikovanja struka. Izvorni postupak bio je rizičan i znatno invazivniji te je uključivao potpuno ili djelomično uklanjanje “plutajućih” rebara kroz rezove na donjem dijelu prsnog koša.

Za razliku od starije tehnike uklanjanja rebara, ova verzija ne uklanja rebra; umjesto toga djelomično se lome donja plutajuća rebra (11. i 12., koja se sprijeda ne vežu) kako bi se promijenio njihov položaj.

Kako funkcionira kirurško preoblikovanje rebara

Dr. Galanis kaže da se mnogi njegovi pacijenti odlučuju na zahvat nakon što su učinili sve moguće s prehranom i tjelovježbom, kao i drugim tehnikama oblikovanja tijela, ali i dalje nisu postigli željene rezultate. Ako netko ima prirodno širok prsni koš, nikakvo uklanjanje masnog tkiva neće stvoriti oblik struka kakav žele.

Operacija se izvodi u općoj anesteziji i traje otprilike sat vremena. Najprije se iznad svakog tretiranog rebra naprave mali rezovi veličine uboda igle, a ultrazvuk se koristi za vizualizaciju donjih plutajućih rebara s obje strane. Na vrh svakog rebra ubrizgava se lokalni anestetik prije nego što se u rez uvede poseban kirurški instrument, a meka tkiva neposredno iznad pažljivo se pomiču kako bi se omogućio pristup kosti.

Zatim se, uz pomoć ultrazvuka, koristi piezoelektrični uređaj koji selektivno manipulira kosti (onaj koji je rinoplastiku izdigao na viši nivo i fakat je genijalan alat). Pažljivim pokretima naprijed-natrag rade se rezovi na vanjskom dijelu rebra, stvarajući početne prijelome (ne potpune lomove) na vanjskom dijelu rebara kako bi se ona mogla sigurno repozicionirati. Strukture se pomiču prema unutra kako bi se preoblikovao struk, stvarajući bolje proporcije tijela i novu siluetu.

Nakon što se na rebrima stvore prijelomi, anesteziolog ima zadatak – pazite sad ovo – ispuhati pluća. Ovaj sigurnosni manevar podiže dijafragmu i pluća izvan operativnog polja, što omogućuje repozicioniranje rebara bez ozljeđivanja pluća. Primjenom sporog, kontroliranog i postojanog pritiska na dio rebra koji se izbočuje prema van, rebra se blago pomiču prema unutra, a postupak se ponavlja na ostalim rebrima. Na kraju se ponovno koristi ultrazvuk kako bi se potvrdilo da su rebra pravilno frakturirana i pomjerena te da su pluća u potpunosti ponovno napuhana. Rezultati su trenutačni i odmah vidljivi na operacijskom stolu, s jasno izraženim oblikom pješčanog sata.

Nakon prilagodbe rebara, rezovi se zatvaraju šavovima, a preko donjeg dijela trupa postavlja se kompresijska odjeća kako bi se tijekom cijeljenja smanjila oteklina.

Kirurško preoblikovanje rebara naspram liposukcije

Obe procedure imaju svoje mjesto u oblikovanju tijela, pri čemu svaki zahvat daje jasno različite rezultate. Liposukcija uklanja manje nakupine viška masnog tkiva radi smanjenja volumena, osobito u području struka, ali ne mijenja strukturu rebara. Iako nakon liposukcije ima manje masnog tkiva, širok trup ostat će širok ako se ne riješi temeljni uzrok.

Kod rib remodelinga masno tkivo i meka tkiva uopće se ne diraju. Fokus je isključivo na koštanoj strukturi. Ovaj zahvat omogućuje veće smanjenje opsega struka, uz dodatno konturiranje. U nekim se slučajevima liposukcija i rib remodeling kombiniraju, što, kako kaže dr. Galanis (mislim da bih se posvadila sa njim na ulici), posebno dobro funkcionira kod osoba s tvrdokornim masnim naslagama kojih se ne mogu riješiti.

Tko je kandidat za kirurško preoblikovanje rebara

Prema riječima intervjuiranih kirurga, važno je imati realna očekivanja o tome što rib remodeling može, a što ne može postići, kao i o tome kako će tijelo izgledati nakon operacije. Uz to, ako su buduće trudnoće još u planu, najbolje je odgoditi zahvat dok se ne završi s rađanjem djece, jer trudnoća može utjecati na rezultate, potencijalno uzrokujući širenje prsnog koša kako bi se osigurao prostor za rastući fetus.

I evo, sada mi recite: jesmo li došli do toga da se rebra tretiraju isto kao klempave uši ili nos? I tko je ovdje lud?