Ove smo godine odlučili da želimo pogledati što više predstava, jer nekako smo izgubili tu naviku. Ožujak nam se čini kao savršen mjesec za početi prakticirati neke nove navike, jer mnoge zagrebačke scene donose odlične predstave. Mi smo izdvojili četiri na kojima ćete nas sigurno moći vidjeti, čim se počnu izvoditi, a možda i vas inspiriramo da odete s nekim ili na solo date.
Mitomanija (Kazalište Trešnja)
U vremenu u kojem mitovi ponovno osvajaju pop kulturu, od serija do književnosti, čini se logičnim da se vrate i na kazališnu scenu. Upravo to radi nova predstava „Mitomanija – u početku bijaše mit“, koja ovog ožujka stiže u Kazalište Trešnja i donosi svježu, razigranu interpretaciju antičkih priča.
Predstavu režira Dora Ruždjak Podolski, a polazište joj je jednostavno: što bi se dogodilo kada bi se likovi iz grčke mitologije našli u svijetu kakav poznajemo danas? U toj reinterpretaciji mitološki junaci i bogovi izlaze iz svojih epova i ulaze u suvremenu svakodnevicu, ponekad uz pjesmu, ponekad uz humor, a ponekad kroz pitanja koja zvuče iznenađujuće blisko generacijama koje odrastaju uz digitalnu kulturu.
Mitomanija tako ne pokušava samo prepričati stare priče. Ona ih rastavlja, ponovno sastavlja i gleda kroz prizmu današnjice. Tema sudbine, moći, pobune ili identiteta, sve ono što je obilježilo antičke mitove, odjednom dobiva novo značenje kada se postavi u suvremeni kontekst. Vizualno dinamična i dramaturški razigrana, predstava balansira između edukativnog i zabavnog, što je rijetka kombinacija u kazalištu za mlađu publiku. Upravo zato Mitomanija djeluje kao dobar podsjetnik da mitovi nikada zapravo ne nestaju, samo mijenjaju oblik.
Cabaret (HNK 2)
Prošle sam godine uspjela propustiti sve izvedbe ove fenomenalne predstave, pa možete misliti moje oduševljenje kada sam vidjela Cabaret ponovno na HNK2 rasporedu. Ovdje nije riječ o samo još jednom kazališnom naslovu, već se radi o djeliću kulturne povijesti.
Radnja nas vodi u Berlin kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je noćni život bio jednako intenzivan kao i političke promjene koje su se osjećale u zraku. Središte priče je legendarni Kit Kat Klub, mjesto gdje se brišu granice između umjetnosti, zabave i društvenog komentara.
Zagrebačku verziju režira i koreografira Leo Mujić, a zanimljivo je da u predstavi sudjeluju umjetnici svih triju ansambala kazališta, drame, opere i baleta. Upravo ta kombinacija daje produkciji snažan karakter ansambla i dodatnu scensku dinamiku.
Iako je Cabaret poznat po prepoznatljivim songovima i kabaretskoj atmosferi, ispod glamura krije se mnogo složenija priča. To je mjuzikl o društvu na prijelomu, o umjetnosti koja pokušava ostati slobodna i o ljudima koji traže svoje mjesto u vremenu velikih promjena. Baš zbog toga Cabaret uvijek djeluje aktualno, bez obzira na to gledamo li ga u Berlinu 1930-ih ili Zagrebu danas.
Mama se opila ko majka (GSK Kerempuh)
Plakate za ovu predstavu gledamo svakodnevno na putu do posla, pa mi je znatiželja proradila i naravno da sam morala istražiti o čemu je riječ. U kazalištu često vrijedi pravilo da najdramatičnije priče počinju potpuno običnim situacijama. U slučaju ove predstave, dovoljno je, doslovno, jedno obiteljsko popodne i nekoliko čaša previše.
Nova predstava u Satiričko kazalište Kerempuh donosi tekst jednog od najizvođenijih suvremenih hrvatskih dramatičara, Ivora Martinića, čije drame redovito seciraju intimne odnose s dozom ironije i brutalne iskrenosti.
Radnja se odvija u stanu zagrebačke obitelji tijekom jednog dana, a Majka Marina je centralni lik. Pod izlikom pijanstva Marina počinje govoriti stvari koje su godinama ostajale neizrečene. Sitne zamjerke, obiteljski kompromisi i skrivena nezadovoljstva počinju izlaziti na površinu, a prividna svakodnevica raspada se pred očima publike.
Predstava tako balansira između humora i neugodne iskrenosti, onog trenutka kada se smijemo, ali istovremeno prepoznajemo vlastite obiteljske dinamike. Upravo ta kombinacija čini Martinićeve tekstove toliko prepoznatljivima. Oni su istovremeno duhoviti, nelagodni i iznenađujuće bliski stvarnom životu.
Radio Dubrava (Komedija)
Najave za ovu predstavu pratim već nekoliko tjedana na njihovim službenim društvenim mrežama, pa je samo imalo smisla da ih uvrstim u vodič predstava koje nam u ožujku dolaze u Zagreb. Kako iz samog imena predstave možda možete zaključiti, ona je inspirirana pjesmama legendarnog benda Prljavo kazalište, čiji su hitovi obilježili generacije i generacije.
Ako postoji kvart u Zagrebu koji je postao dio pop kulture, onda je to Dubrava. Upravo tamo smještena je radnja novog mjuzikla „Radio Dubrava“, koji ovog proljeća donosi Kazalište Komedija. Glazba benda Prljavo kazalište ovdje ne služi samo kao soundtrack, već postaje temelj cijele priče o odrastanju, prijateljstvu i promjenama koje su obilježile devedesete.
U središtu radnje je skupina mladih ljudi iz Dubrave koji odrastaju u razdoblju velikih društvenih preokreta. Njihov život mijenjaju rat, tranzicija i sve ono što je obilježilo početak novog desetljeća. Kroz kombinaciju dobro poznatih pjesama i novih glazbenih brojeva, mjuzikl prati generaciju koja je iz bezbrižnog mladenačkog života iznenada morala odrasti. Istovremeno, Dubrava postaje više od lokacije, ona je simbol grada koji se mijenja, ali zadržava svoj identitet.
U logoru, Golgota (ZKM)
Dok dio kazališne scene u ožujku nudi zabavu i glazbu, nova predstava u Zagrebačko kazalište mladih donosi potpuno drugačiji ton. U ZKM stiže predstava „U logoru, Golgota“, scenski projekt koji spaja dvije rane drame Miroslav Krleža, U logoru i Golgota. Tekstovi nastali početkom 1920-ih seciraju društvo nakon Prvog svjetskog rata i prikazuju moralni i politički kaos vremena.
Režiju potpisuje Nina Rajić Kranjec, čija je interpretacija poznata po energičnom povezivanju tekstualne drame i vizualnog scenskog izraza. Ovo je njezin prvi rad sa ZKM‑ovim ansamblom, a uloga redateljice je spojiti dva Krležina teksta u fluidnu scensku cjelinu koja odražava vrijeme nastanka, ali i suvremenu percepciju društvenih i političkih napetosti.
Predstava ne pokušava biti muzejski prikaz prošlosti, umjesto toga, likovi lutaju između ideala i stvarnosti, bore se s pitanjem vlastite moralnosti i traže mjesto u svijetu koji se neumoljivo mijenja. Publika tako dobiva priliku doživjeti Krležu na sceni kroz emocionalno intenzivnu, vizualno dojmljivu i promišljenu produkciju. „U logoru, Golgota“ najavljuje večer koja nije laka, ali ostavlja dubok dojam, podsjećajući da pitanja koja Krleža postavlja i danas imaju težinu i rezonancu.
