Kad se prije četiri godine otvorio Peti Kupe, bilo je jasno da Zagreb nije dobio prostor koji će biti još samo jedan klub u gradu. Bili smo željni novog, a informacije prije otvorenja smo dobivali na kapaljku. Znali smo samo jedno, a to je da ćemo se svi pojaviti na otvorenju pa što bude. Sramežljivo otvaranje bilo je tek početk priče koja sada ulazi u petu godinu. Najavljena imena za početak sezone će nas ponovno potjerati na floor, što me nagnalo da provjerim što o tome misle vlasnici Antonio Žuža i Vedran Rako.
Danas, četiri godine nakon otvaranja na Trnjanskoj cesti, Peti Kupe već ima svoju publiku, reputaciju i prepoznatljiv programski potpis. U međuvremenu su kroz njega prošla velika imena elektroničke glazbe, ali i brojni domaći izvođači, koncerti, brunchevi i dnevni tulumi. Upravo je ta kombinacija kluba i multifunkcionalnog prostora od početka bila jedan od temelja njihove poslovne ideje.
No iza punog plesnog podija i velikih imena postoji i druga strana priče; godine građenja publike, kontakata i povjerenja, svakodnevna borba između onoga što je komercijalno isplativo i onoga što žele zadržati kao vlastiti identitet te pitanje koliko daleko jedan zagrebački klub uopće može otići. Sa Žužom i Rakom razgovarala sam upravo o tome kako se Peti Kupe promijenio, što su kroz četiri godine naučili i što im je sljedeće na listi.
Peti Kupe ulazi u petu godinu poslovanja i nama se čini s nikad jačim prvim imenima koja vidimo u kalendaru. Je li se Kupe razvija u smjeru u kojem ste htjeli?
Da, definitivno. Kad smo krenuli, imali smo neku svoju viziju, ali nismo znali koliko će vremena trebati da je stvarno izgradimo. Danas, kad pogledamo program i ljude koji dolaze, čini nam se da smo dosta blizu onoga što smo si na početku zamislili.
Naravno, uvijek može bolje i uvijek ima stvari koje bismo danas napravili drugačije. Ali bitno nam je da Kupe nije postao nešto potpuno drugo od onoga što smo htjeli napraviti. Od početka nam je cilj bio napraviti mjesto u koje i sami želimo izaći. Mislim da je to možda i najjednostavniji način da objasnimo što smo htjeli.
Imate li i vi dojam da je ovo dosad najjača sezona Petog Kupea? Jesu vam prije nekoliko godina možda neka imena djelovala nedostižno?
Je, definitivno je jedna od najjačih. Ali mislimo da je važno reći da ovaj program nije samo rezultat našeg rada. Kroz godine smo okupili i druge promotore koji rade svoje programe u Kupeu i koji su također jako puno doprinijeli kvaliteti cijele priče. Mi im dajemo podršku, prostor i uvjete da mogu dovesti imena koja bi im samima bilo puno teže i riskantnije realizirati.
Na kraju nam je svima u interesu da program bude što bolji. Ako imamo kvalitetne promotore i dobre programe kroz cijelu sezonu, to podiže i Kupe kao cjelinu. Što se tiče velikih imena, danas možemo puno lakše razgovarati s nekim izvođačem ili njegovim agentom. Ali do toga treba doći. Trebalo je izgraditi reputaciju, kontakte i povjerenje s izvođačima i njihovim agentima, a to je nešto što se gradi godinama.
I to nam je možda i najdraži dio svega; kad vidiš da se taj trud kroz godine počeo vraćati i da danas možeš raditi na puno višoj razini.
Kad pogledate program koji ste složili, kako se osjećate?
Pa…zadovoljno. Ali stvarno, ponosni smo. Ne samo zbog velikih imena, nego zato što smo uspjeli složiti program koji ima glavu i rep.
Uvijek će netko reći da je moglo biti još ovo ili ono, a i mi sami to radimo. Čim završimo jednu sezonu, već razmišljamo što možemo napraviti bolje za sljedeću. Ali kad danas pogledamo program, možemo reći da smo napravili ono što smo htjeli. Mislim da je raznolik, kvalitetan i da predstavlja ono što želimo da Peti Kupe bude.
Koliko se uopće promijenio Zagreb kao klupska destinacija otkad ste otvorili Kupe? Je li publika danas spremnija za ovakav program i ovakav tip izlaska nego prije? Pritom ne mislim na nas koji smo krenuli izlaziti prije 20 godina.
Zagreb se dosta promijenio. I publika se promijenila. U međuvremenu je niknulo dosta velikih, čak mega velikih evenata, što je po nama odlična stvar jer pokazuje koliko je publika narasla i koliko ljudi danas prati elektroničku glazbu i klupsku kulturu.
Mi se ipak nekako više držimo onih DJ-eva i izvođača koji su svoj status gradili upravo kroz klubove i koji i danas najviše njeguju tu klupsku kulturu. To nam je nekako prirodnije i bliže onome što želimo raditi u Petom Kupeu.
Ljudi danas puno više putuju, slušaju različitu glazbu i prate što se događa u Berlinu, Londonu, Parizu, Amsterdamu…i onda očekuju da i Zagreb ponudi nešto slično. Mislim da je prije bilo malo više „idemo tamo gdje svi idu“. Danas je više „idemo tamo gdje nam se sviđa program“. To je velika razlika.
Nama je to super jer možemo biti malo hrabriji s programom i dovoditi izvođače koji možda nisu najširi mainstream, ali imaju svoju publiku i svoj kredibilitet.
U početku ste govorili da želite napraviti klub u kojem ćete ispraviti stvari koje su vam smetale u drugim klubovima: od zvuka i usluge do samog programa. Što vam danas još uvijek smeta i što biste, da krećete od nule, napravili drugačije?
Uh, ima toga još. Kad radiš klub, svaki dan ti pokaže nešto novo što možeš napraviti bolje.
Da krećemo ponovno, neke bismo stvari sigurno napravili jednostavnije. Ali realno, to je nešto što na početku ni ne možeš baš znati. Kad prvi put radiš ovakav prostor, neke stvari jednostavno moraš naučiti kroz iskustvo i u hodu vidjeti što funkcionira, a što ne. Na početku smo možda previše toga htjeli napraviti odjednom, pa smo i kroz to učili.
Danas puno bolje znamo koliko je važna organizacija iza svega. Gost vidi samo ono što se događa ispred njega, ali iza jedne dobre večeri stoji ogroman broj ljudi i detalja. A što se zvuka, programa i odnosa prema gostima tiče; tu smo i dalje dosta tvrdoglavi. Ako nešto mislimo da nije dovoljno dobro, teško nam je pustiti.
Peti Kupe nikad nije bio samo klub, nego prostor koji može funkcionirati na puno različitih načina. Koliko vam je ta multifunkcionalnost pomogla da preživite i izgradite posao koji danas imate?
Puno. Vjerojatno više nego što smo na početku i sami bili svjesni. Da smo napravili prostor koji radi samo kao klub petkom i subotom, bilo bi puno teže. To smo već puno puta spominjali i u ranijim intervjuima, ali upravo se tu najbolje vidi koliko nam je ta multifunkcionalnost pomogla.
Ovako možemo imati koncert, dnevni event, poslovno događanje, privatni event, klupski program… i sve to ima svoje mjesto. To nam je omogućilo da budemo fleksibilniji i da ne ovisimo samo o jednoj vrsti događanja. Ali s druge strane, nije uvijek jednostavno. Svaki od tih formata ima svoje zahtjeve i svaki put praktički radiš nešto malo drugačije.
Imate publiku koja dolazi zbog vrlo različitih stvari: od velikih DJ gostovanja do dnevnih evenata, koncerata i privatnih događanja. Kako mirite činjenicu da Kupe na neki način treba biti komercijalan biznis, a da pritom ne izgubi vlastiti identitet?
To je stalna borba. Mi smo vlasnici i, naravno, da moramo gledati poslovnu stranu. Ne možemo se praviti da to nije bitno. Ali isto tako, da gledamo samo što će sigurno zaraditi novac, Kupe bi vrlo brzo izgubio ono zbog čega smo ga uopće napravili.
Zato držimo balans. Neke stvari radimo jer znamo da će biti komercijalno dobre, a neke zato što jednostavno mislimo da ih Kupe treba imati.
I mislim da je to sasvim normalno. Ne može svaki event biti rasprodan i ne mora svaki program biti napravljen za najširu moguću publiku. Nama je bitno da, kad netko vidi program Petog Kupea, osjeti uzbuđenje i dobije želju izaći.
Postoji li danas neki izvođač kojeg je posebno teško dovesti u Zagreb; ne zato što ne želi doći, nego zato što je cijela logistika, budžet i tržište prevelik zalogaj?
Ima ih dosta. I tu stvari postanu zanimljive. Nije pitanje samo u tome želi li netko doći u Zagreb, nego i treba li baš svako najveće ime doći u Peti Kupe.
Naravno, u svemu tome igraju ulogu budžet, logistika i produkcija, ali nama je jednako važno da u klub dolaze izvođači kojima je klupska kultura stvarno važna i koji je njeguju, neovisno o tome koliko su veliki ili komercijalno jaki.
Veliko ime samo po sebi nije uvijek dovoljno, puno nam je važnije da izvođač razumije prostor, publiku i energiju kluba.
Koliko se vaš osobni ukus promijenio kroz ovih pet godina? Postoje li izvođači ili glazbeni pravci koje danas dovodite, a prije pet godina nisu bili opcija?
Sigurno se promijenio. Nemoguće je pet godina biti toliko u glazbi i da ostaneš isti. Ali možda je još važnije da smo dosta brzo shvatili koliko je opasno program raditi samo po vlastitom ukusu. Iskreno, u tom smislu nismo radili puno kompromisa. Većinom se i dalje držimo načela koja smo imali od početka i važno nam je da program ima određenu kvalitetu i smisao.
Danas možda više prilike dobivaju vanjski promotori koji rade svoje programe u Kupeu, ali i to je nešto što mi kuriramo. Na kraju mi biramo s kim ćemo raditi i koje ćemo programe podržati, tako da ipak imamo kontrolu nad time što se događa u prostoru.
To nam je bitno jer Peti Kupe nije samo lokacija koju može koristiti bilo tko. Želimo da ljudi koji rade kod nas dijele barem dio naših vrijednosti i da programi koje dovode imaju neku razinu i identitet. Naravno, danas pratimo puno više stvari i spremniji smo dati prostor nekim izvođačima ili pravcima koje možda prije nekoliko godina ne bismo uzeli u obzir. Ali to ne znači da smo odustali od svojih kriterija.
Kad biste morali izdvojiti jednu stvar na koju ste najponosniji nakon četiri godine rada: je li to program, publika, reputacija koju je Kupe izgradio ili nešto nenavedeno?
Publika. Bez puno razmišljanja. Program možemo složiti, izvođače možemo dovesti, prostor smo napravili. Ali kad ljudi počnu vjerovati mjestu i dolaziti jer znaju da će tamo dobiti nešto dobro, to je puno teže napraviti.
Nama je najbolji kompliment kad netko dođe na Kupe prvi put, a onda se vraća i kad možda uopće ne poznaje izvođača koji taj dan nastupa. To znači da vjeruješ prostoru i ljudima koji stoje iza njega. I mislim da smo za to trebali najviše vremena.
Što je sljedeći korak? Imate li osjećaj da je klub već dosegnuo svoj maksimum u postojećem formatu ili tek sada ulazi u fazu u kojoj možete napraviti nešto još veće?
Ne mislimo da smo blizu maksimuma. Zapravo, sad prvi put imamo osjećaj da smo dovoljno dugo tu da možemo razmišljati malo šire. Prve godine ti je cilj da sve preživi i funkcionira, onda pokušavaš izgraditi publiku, pa reputaciju… i tek onda možeš početi razmišljati što još možeš napraviti.
Ne zanima nas nužno da sve bude veće. Više nas zanima da bude bolje, ali istovremeno želimo razmišljati i o projektima izvan Petog Kupea koji bi i dalje bili usko povezani s njim i njegovom pričom. To će biti naš sljedeći korak, a u kojoj formi, to ćemo uskoro saznati.
I za kraj, kad zamislite Peti Kupe za još pet godina, što biste voljeli da tada kažete da ste uspjeli napraviti, a što vam se danas još čini luda ideja?
Pet godina unaprijed nam je trenutno malo predaleko. Imamo dovoljno toga što želimo napraviti u puno kraćem periodu. Ono što sigurno znamo je da Peti Kupe neće stati. Imamo još puno ideja i stvari koje želimo napraviti, neke su već u pripremi, a neke ćemo još malo zadržati za sebe.
Sigurno nas čeka još puno uzbudljivih stvari i mislim da je najzanimljivije upravo to što ni sami još ne znamo gdje će nas sve to odvesti.
