Pronašli smo prekrasan stan u Parizu čija vlasnica je dizajnerica interijera. Anne Laurence živi u Parizu, a svoj stan redovito koristi kao pozadinu za sadržaj koji objavljuje. Zato ga je teško promatrati odvojeno od njezina osobnog stila. Odjeća, namještaj, umjetnost i predmeti koje kupuje pripadaju istom vizualnom svijetu, samo se mijenja mjerilo.
Stan u Parizu prepun je cool detalja
Stan se ne uklapa sasvim u onu poznatu sliku pariškog interijera s parketom, neutralnim zidovima i nekoliko diskretnih dizajnerskih klasika. Kod Anne je pristup opušteniji i puno osobniji. Mid-century modern ovdje je polazište, ali ne i pravilo. Uz komade koji jasno referiraju na dizajn šezdesetih i sedamdesetih pojavljuju se suvremeni namještaj, grafički printevi, umjetnički radovi, knjige, keramika i sitnice koje ostaju na vidljivom mjestu.

Jedan od boljih primjera je zelena Nessino lampa talijanskog brenda Artemide, manja verzija kultne lampe Nesso iz šezdesetih. Anne je njezin dolazak u stan pokazala i kroz vlastiti sadržaj. Takvi predmeti kod nje nisu postavljeni kao muzejski dizajnerski komadi. Lampa jednostavno ulazi među ostale stvari i postaje dio svakodnevnog prostora.

Sličan princip vidi se na stoliću za kavu i policama. Kompozicije se mijenjaju, knjige se premještaju, dodaju se vaze, svijeće, mirisi i dekorativni predmeti. Anne i sama objavljuje male promjene u stanu, od novog slaganja coffee tablea do police za parfeme. Interijer zbog toga ne djeluje kao dovršen projekt koji se više ne dira, nego kao prostor koji se stalno uređuje.

Važnu ulogu ima umjetnost. U projektu The Poster Cluba, za koji je Anne radila styling i fotografiju vlastitog prostora, zidovi su ispunjeni radovima različitih formata, dok se uz njih pojavljuju jaki tonovi, grafički uzorci i namještaj zaobljenih, skulpturalnih linija. Slike nisu nužno organizirane prema strogom galerijskom rasporedu. Više djeluju kao dio ukupne kompozicije sobe, zajedno s namještajem i predmetima.

Boja je pritom jedan od elemenata koji stan odvaja od trenutačno dominantnih bež interijera. Neutralna baza postoji, ali uz nju dolaze zelena, crvena, plava i drugi naglasci. Anne boju koristi slično kao u odijevanju: jedan izražen komad često je dovoljan da promijeni cijeli dojam. Zbog toga prostor može podnijeti dosta različitih predmeta bez osjećaja da je sve unaprijed kupljeno kao komplet.


U tome je vjerojatno i razlog zašto njezin stan dobro funkcionira na društvenim mrežama. Ne temelji se na jednom velikom arhitektonskom potezu, nego na detaljima koje je moguće stalno mijenjati i ponovno kombinirati. Nova lampa, drukčije složena polica ili nekoliko predmeta na stolu postaju dovoljno velika promjena za novi kadar.

Anne taj pristup sama prilično precizno sažima izrazom “pretty mess”. Stan jest stiliziran, ali ne pokušava izgledati prazan. Na stolu ostaju knjige i predmeti, zidovi su zauzeti umjetnošću, a stvari koje se koriste svakodnevno često postaju dio dekoracije. U domu u kojem živi obitelj to djeluje uvjerljivije od interijera organiziranog isključivo za fotografiranje.

I njezin lifestyle sadržaj funkcionira na sličan način. Moda nije izdvojena u zasebnu kategoriju, a dom nije samo scenografija. Anne snima outfite u vlastitom prostoru, kombinira sadržaj o odjeći i interijeru, pokazuje kupnju novog komada za stan, a zatim u istom feedu objavljuje svakodnevicu s djecom. Granice između tih tema namjerno su slabe.

Upravo zato nije klasičan profil posvećen uređenju doma. Stan je prije produžetak osobnog stila osobe koja u njemu živi. Dizajnerski klasici mogu stajati uz pristupačnije predmete, vintage uz novo, a ozbiljniji komad namještaja uz nešto kupljeno jednostavno zato što dobro izgleda. Nema potrebe da svaki predmet pripada istoj epohi ili da cijela soba prati jedan definirani stil.



Rezultat je pariški stan koji više govori o načinu biranja stvari nego o pravilima uređenja. Anne očito kupuje i slaže predmete postupno, mijenja njihove pozicije i dopušta da se interijer razvija zajedno s njezinim ukusom i svakodnevicom. To je ujedno i najzanimljiviji dio njezina pristupa: stan nije zamišljen kao završena slika, nego kao mjesto u kojem se stvari koriste, premještaju i s vremenom nadopunjuju.