Proširene vene oduvijek se doživljavaju kao estetski problem koji nitko ne želi iskusiti na svojoj koži jer se može „riješiti samo skalpelom“. No operacija vena danas više nije sinonim za bolne rezove, dug oporavak i bolničke dane, ali je i dalje tema oko koje kruži mnogo pojednostavljenja, strahova i pogrešnih pretpostavki. Upravo zato razgovor o venskim problemima treba započeti ondje gdje medicina zaista počinje – razlikovanjem estetike od funkcije, vidljivog od stvarnog i individualnog od univerzalnog. U suvremenoj vaskularnoj kirurgiji naglasak je na preciznoj dijagnostici, minimalno invazivnim metodama i jasnom razumijevanju venskog sustava kao cjeline, a ne samo onoga što se vidi na površini kože.
O operaciji vena, minimalno invazivnim zahvatima, razlikama između površinskih i dubokih vena te stvarnim indikacijama za liječenje pitanja smo postavili Ani Lamzi dr.med iz Poliklinike Lohuis Filipović – subspecijalistici vaskularne kirurgije, liječnici koja se u svakodnevnoj praksi bavi dijagnostikom i liječenjem venskih bolesti. Pred vama je jasan, medicinski utemeljen okvir za razumijevanje kada problem s venama prestaje biti samo estetika, koje su suvremene mogućnosti liječenja i zašto bez detaljne i precizne dijagnostike nema ozbiljne odluke o zahvatu.
KADA KAŽEMO “OPERACIJA VENA”, KOJE SE KONKRETNE METODE DANAS NAJČEŠĆE KORISTE I PO ČEMU SE RAZLIKUJU?
Danas pod pojmom “operacije vena” uglavnom više ne mislimo na klasične kirurške zahvate. Najčešće koristimo minimalno invazivne metode poput endovenskog laserskog zatvaranja (EVLT), radiofrekventne ablacije (RFA), skleroterapije te, u određenim slučajevima, mini-flebektomije. Razlikuju se po načinu zatvaranja vene, vrsti energije koju koriste i indikacijama, ali im je zajedničko to da su precizne, sigurnije i s bržim oporavkom u odnosu na klasičnu kirurgiju.
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU PROBLEMA POVRŠINSKIH I DUBOKIH VENA? ZAŠTO SE VEĆINA VIDLJIVIH PROBLEMA ODNOSI NA POVRŠINSKE VENE, DOK SU POREMEĆAJI DUBOKIH VENA ČESTO BEZ JASNIH SIMPTOMA?
Površinske vene nalaze se neposredno ispod kože, pa su njihove promjene vidljive kao proširene, vijugave vene ili kapilare. Duboke vene smještene su dublje u tkivu i nose najveći dio venskog protoka. Njihovi poremećaji često ne daju rane vizualne znakove, ali mogu imati ozbiljnije posljedice. Upravo zato se duboki venski sustav procjenjuje ultrazvučno, a ne “okom”.
MOŽE LI ESTETSKI PROBLEM NA POVRŠINSKIM VENAMA UPUĆIVATI NA OZBILJNIJI POREMEĆAJ U DUBOKOM VENSKOM SUSTAVU?
Može. Vidljive vene ponekad su samo “vrh ledenog brijega” i mogu biti znak insuficijencije glavnih površinskih vena koje su funkcionalno povezane s dubokim sustavom. Zato je color Doppler ultrazvuk ključan dio pregleda; bez njega nema kvalitetne dijagnoze.
U KOJEM TRENUTKU PROBLEM S VENAMA PRESTAJE BITI ESTETSKI I POSTAJE JASAN MEDICINSKI RAZLOG ZA OPERACIJU?
U trenutku kada se javljaju bol, oticanje, osjećaj težine, noćni grčevi, promjene na koži ili ponavljane upale vena, više ne govorimo samo o estetici. Tada je zahvat medicinski opravdan, neovisno o izgledu vena.
POSTOJI LI FAZA U KOJOJ SE STANJE JOŠ MOŽE PRATITI I KONTROLIRATI BEZ ZAHVATA, I KAKO PACIJENTI MOGU PREPOZNATI DA SU PREŠLI TU GRANICU?
Da. U ranim fazama često pomažu kompresivne čarape, regulacija tjelesne težine, kretanje i izbjegavanje dugotrajnog stajanja ili sjedenja. Granica se prelazi onog trenutka kada simptomi napreduju unatoč tim mjerama ili kada ultrazvuk pokaže značajnu vensku insuficijenciju.
JESU LI KLASIČNE KIRURŠKE OPERACIJE VENA DANAS ZAISTA ZASTARJELE ILI I DALJE IMAJU SVOJU PRECIZNU INDIKACIJU?
Nisu u potpunosti zastarjele, ali imaju vrlo jasne i rijetke indikacije. Primjerice, kod izrazito proširenih, anatomski kompleksnih vena ili kod ponovljenih recidiva. U većini slučajeva moderni endovenski zahvati imaju prednost.
KAKO IZGLEDA PROCES DONOŠENJA ODLUKE O METODI ZAHVATA I KOJE PARAMETRE LIJEČNIK MORA UZETI U OBZIR?
Odluka se temelji na ultrazvučnom nalazu, simptomima pacijenta, anatomiji vena, dobi, općem zdravstvenom stanju i životnim navikama. Ne postoji “jedna metoda za sve”. Svako liječenje mora biti individualno.
KOLIKO SU MINIMALNO INVAZIVNE METODE U PRAKSI “MINIMALNE” KADA GOVORIMO O OPORAVKU I POVRATKU SVAKODNEVNIM AKTIVNOSTIMA?
U praksi to znači zahvat u lokalnoj anesteziji, bez rezova, bez hospitalizacije i s povratkom normalnim aktivnostima već unutar 24–48 sati. Većina pacijenata isti dan hoda i funkcionira gotovo bez ograničenja.
KOJE SU MEDICINSKI RELEVANTNE PREDNOSTI LASERSKOG I RADIOFREKVENTNOG ZATVARANJA VENA?
To su visoka učinkovitost, precizno zatvaranje bolesne vene, minimalna trauma okolnog tkiva, manji rizik komplikacija i vrlo nizak postotak recidiva kada su pravilno indicirane i izvedene.
ČESTO SE SPOMINJE DA SU ŽENE SKLONIJE VENSKIM PROBLEMIMA – KOJI SU GENETSKI, HORMONSKI I ŽIVOTNI FAKTORI TU KLJUČNI?
Kombinacija genetike, hormonalnih utjecaja (estrogen, trudnoća), životnih navika, ali i dugotrajnog stajanja ili sjedenja igra ključnu ulogu. Trudnoće posebno opterećuju venski sustav.
POSTOJE LI SITUACIJE U KOJIMA SE ZAHVAT NE PREPORUČUJE, ČAK I KADA SU VENE VIZUALNO JAKO IZRAŽENE?
Da. Ako vene nisu funkcionalno insuficijentne, ako je rizik veći od koristi ili ako postoje određene akutne bolesti, tada se zahvat odgađa ili izbjegava. Vizualni dojam nikada ne smije biti jedini kriterij.
MOŽE LI SE JEDNOM OPERIRANA VENA PONOVNO AKTIVIRATI ILI SE PROBLEM MOŽE POJAVITI NA DRUGIM VENAMA – I ŠTO TO ZNAČI DUGOROČNO?
Operirana vena se ne “reaktivira”, ali se s vremenom mogu proširiti druge vene. To znači da je venska bolest kronično stanje, a ne jednokratni problem. Upravo zato su kontrole važne.
KOJU NAJČEŠĆU ZABLUDA O OPERACIJAMA VENA BISTE VOLJELI RAZJASNITI PACIJENTICAMA PRIJE NEGO ŠTO UOPĆE DOĐU NA PREGLED?
Da operacije vena “nisu vrijedne truda jer se sve vraća”. Kada se zahvat napravi u pravom trenutku, pravom metodom i uz praćenje, rezultati su dugoročni i značajno poboljšavaju kvalitetu života, a ne samo izgled nogu.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji: LOHUIS FILIPOVIĆ x BURO247HR
