Svjesni smo da je današnje dejtanje na jako lošem glasu. Toliko loše da su žene počele generalizirati muškarce i svrstavati ih sve u isti koš, a sada postoji i aplikacija koja omogućava ženama da jedna drugu upozore na „crvene zastave“. I to ne mislim samo da dijele savjete, loša iskustva i slično, već ova aplikacija omogućuje objavljivanje fotografije muškarca i svih informacija koje znaju o njemu. Etika? Pa, upitna. Razlog iza ovog? Sigurnost žena. U teoriji se možda čini super da možeš provjeriti tko je s koliko žena izašao, izgleda li kako tvrdi da izgleda, ima li već djevojku i slične informacije, ali tu se povlači jako bitno pitanje etike i koliko je zapravo uredu takve informacije dijeliti bez znanja osobe.

Odmah moram naglasiti kako ova aplikacija nije dostupna kod nas, ali u SAD-u trenutno drži prvo mjesto lifestyle aplikacije u App Storeu i njezina popularnost samo raste. U zadnjih tjedan dana srpnja ovu je aplikaciju preuzelo gotovo milijun žena. I sve ju koriste. Aplikacija doslovce služi za „prolijevanje čaja“ (spilling the tea) o muškarcima, pa prigodno nosi i naziv Tea. Čak postoji i opcija da se uključe obavijesti za specifična imena, pa odmah možete saznati izlazi li muškarac s kojim se viđate s još nekim. Ovo bi potencijalno moglo biti vrlo korisno da žene izbjegnu narcisoidne muškarce, manipulatore ili čak i zlostavljače, jer često oni na prvu mogu šarmirati i praviti se da su najbolje osobe koje postoje no, stvarnost je drugačija. Ali opet, ovo može biti snažan alat za žene da oblate muškarce koji su ih odbili ili s kojima su prekinuli odnos.

Iako iz tima ove aplikacije tvrde kako ne toleriraju klevetu i da odmah reagiraju kada dobiju oznaku da je nešto potencijalno kriva informacija, ipak se ne može očekivati da će baš sve u nekom brzom roku biti sanirano. Tako se jedan muškarac oglasio na društvenim mrežama i rekao je kako je saznao da ga je jedna djevojka jako ružno oslikala na aplikaciji, samo zato što nije želio ići na drugi spoj, jer nije osjetio kemiju. I takvih slučajeva bi moglo biti sve više. No, s obzirom na visok postotak žena u SAD-u koje su doživjele neku vrstu nasilja od strane partnera ili poznanika, nije teško zaključiti zašto se rodila potreba za nečim ovakvim. Nažalost, ipak je jako teško utjecati na to hoće li se takvo što koristiti kako je zamišljeno ili će završiti u krivim rukama. Također, i dalje u zraku visi to pitanje etike.


Je li uopće etično dijeliti informacije o nekome koja je ta osoba samo s vama podijelila? Je li etično dijeliti tuđu fotografiju? Je li u redu da netko postane javno „ocijenjen“ na temelju jednog susreta, a možda i nesporazuma? I je li realno za očekivati da će sustav koji se temelji na subjektivnim iskustvima uopće funkcionirati bez posljedica?
S jedne strane, ideja da žene imaju prostor za međusobno dijeljenje informacija i upozorenja nije nova. Oduvijek su postojali razgovori među prijateljicama, upozorenja u porukama, pa i privatne grupe na društvenim mrežama. Ipak, razlika je u tome što ova aplikacija sve to centralizira, ubrzava i čini dostupnim puno širem krugu korisnica. U tom procesu, granica između sigurnosti i kontrole postaje sve tanja. Iako je aplikacija dizajnirana da žene unose informacije koje smatraju korisnima, ono što je jednoj korisno, druga može shvatiti potpuno krivo. Također, negativna iskustva često su emocionalno nabijena, a samim time i podložna pretjerivanju ili iskrivljenom doživljaju stvarnosti.
Može se postaviti i pitanje kontrole, tko odlučuje što je istina, a što kleveta? Tim koji stoji iza aplikacije tvrdi da ulažu napore u moderaciju sadržaja, ali kako sustav raste, pitanje je koliko će ta moderacija moći pratiti volumen prijava. Ljudi imaju pravo na svoju verziju priče, no aplikacija kao Tea omogućuje samo jednostrani pogled i to često bez mogućnosti odgovora. Ali u pitanje dolazi i kultura nadzora. Ukoliko korisnice mogu uključiti obavijesti za određeno ime, utoliko se otvaraju još jedna vrata u svijet uhođenja.
Uz sve veći broj digitalnih alata koji bilježe svaki korak, ovakvi sustavi dodatno potiču nepovjerenje u međuljudskim odnosima. I uopće nema sumnje da velik broj korisnica ovu aplikaciju instalira iz stvarne zabrinutosti, ali ipak u isto vrijeme postoji rizik da se normalna dinamika upoznavanja i pogrešaka svede na strah od loše ocjene. A ono najvažnije pitanje koje se postavlja, je ipak možemo li vjerovati jedni drugima dovoljno da gradimo odnose ili ćemo se i za to početi oslanjati na digitalne alate?