U danima uvođenja prvih restrikcijskih mjera zbog pandemije koronavirusa vodila sam neobavezan razgovor s Leom Davogić, super cool Dj-icom iz Beograda koju na Instagramu prati 53 tisuće ljudi. Kazala sam joj kako me počela živcirati skupina influencerica koje i dalje funkcioniraju po nekom #ootd sistemu kod kuće i “ubijaju” petsto selfija dnevno uz poruku #ostanidoma.
Sad odmah da se razumijemo na početku. Sve ono što ću napisati u nastavku lako se može promatrati iz pozicije žene koja nije target tih djevojaka, nekoga tko ne razumije kako osoba može dobiti 600 lajkova na “basic” odjevnu kombinaciju koju smo vidjeli već tisuću puta na ostalim profilima, sliku kroasana i caption „oh it is so sunny“. Ja tu ne vidim sadržaj. Meni to nije privlačno. To ne komunicira sa mnom kao nešto što će me zaintrigirati i zadržati me na profilu dotične osobe. Meni trebaju djevojke poput Ive Chu ili Vanje Milićević koje svojom estetikom i trudom koji ulažu u svoj Instagram jasno daju poruku da imaju stila, da znaju što rade i da neće reklamirati repelent za komarce jer nisu toliko gladne keša da uzimaju svaki posao koji im se ponudi, a ne slaže se s njihovom vizualnom filozofijom.
U tom razgovoru koji sam vodila s Leom rekla je jednu istinitu stvar: „sad će se tek vidjeti tko je gotivan, a tko nije“. Nije mogla biti više u pravu. Pandemija je oslobodila čudovišta iz ormara i kreirala još veću potrebu da se bude prisutan i da se ne bude zaboravljen, ali bez mogućnosti lijepih eksterijera, novih krpica, estetskih dodataka koji maestralno prikrivaju činjenicu da su neke stvari doista “basic”. To je kao da imate lošu modnu kolekciju ali nabrijete scenografiju pa sutra svi pričaju o spektaklu koji je bio scena. U vrijeme pandemije tu situaciju imamo na Instagramu.
Po prvi put otkako je skovan termin „influencer“ i otkako su klijenti otvorili vreću novca i posuli ga kao Salt Bae u novčanike raznih makro i mikro influencera, imamo slučaj da svi isključivo ovise o vlastitom karakteru, inteligenciji, empatiji i humoru. Nitko ne može vječno držati pažnju ljudi s pedeset fotografija iz vlastitog stana jer stanje kućnog pritvora je trajalo dobrih dva mjeseca. Neki su u održavanju sadržaja već stigli do fotografija kupaonice jer su izbili sve kvadrate stana i primamljive insta-worthy kutove.
Nadalje, beskonačno postavljanje selfija u jeku pandemije (a to je radio dobar dio influencerica) mnogi su promatrali kao manjak empatije i površnost. Nalazimo se u neizvjesnim vremenima i ljudi polako pucaju pod pritiskom te neizvjesnosti i činjenice da ne znamo hoćemo li imati svoje poslove kad ovo sranje prođe i kako ćemo izgurati do kraja godine. Cjelodnevno pućenje usana, ušminkavanje i nafotkavanje je izazvalo „eye roll“ kod ljudi i rezultiralo unfollow opcijom. Reklamiranje određenih proizvoda je također pod upitnikom. Reći ću vam iskreno: ako me za vrijeme normalnog života niste nagovorili da kupim tablete u obliku medvjeda za rast kose, šanse da ću ih kupiti sad dok čamim doma i pratim statistike zaraženih i mrtvih su nikakve. O ekstremnim slučajevima influencanja i djevojkama koje su izrađivale bikinije od prijeko potrebnih zaštitnih maski neću ni govoriti. Da sam Instagram, blokirala bi im profile jer sa samom riječi „influence“ preuzimaš odgovornost da utječeš na nekoga. Poticati cure da izrađuju bikinije od medicinske opreme u jeku svjetske pandemije jeste sumrak čovječanstva i jasna slika koliko su ljudi postali mentalno poremećeni u jurenju pažnje.
Za vrijeme karantene primijetila sam da neke domaće i inozemne influencerice gube pratitelje. Nije riječ o pet, šest ljudi, već o nekim većim brojkama koje su primjetne svima. Zašto je tome tako? Mogu vam obrazložiti iz svog ugla, a možda se i složimo.
Svi smo nervozni, uplašeni, zabrinuti i imamo previše vremena. Dobar dio tog vremena provedemo na društvenim mrežama što iz navike, što iz dosade. Prevrtimo feed, polajkamo nešto i onda opet kroz koji sat kao zombiji napravimo iste radnje. Ja sam prije pandemije, kao i svi, imala aktivan život i ispunjen dan te me neke stvari koje sam vidjela, a nisu mi se nužno sviđale, samo preletjela. U ovom limbu vječne nedjelje počela sam više primjećivati te stvari, ljude koji su počeli pokazivati pravu osobnost ili nedostatak iste. Počeli su me živcirati. Naravno da uvijek postoji opcija unfollow i da sam je izlizala koliko sam je klikala, ali poanta je da u vremenima krize ljudi uvijek nesvjesno budu točno onakvi kakvi jesu.
Za neke influencere koji su svoj posao i prije pandemije temeljili na inteligentnim captionima i razrađenoj estetici, ova situacija neće biti pogubna. Nastradavaju oni koji su cijelu svoju online osobnost izgradili na vanjskim dodacima bez posebnog intelektualnog angažmana. Ovo je vrijeme kada ljudi traže iskrenost, karakter, stav i duh. Ne traže plastične citate i vašu trenirku iz 16.758 kuteva. Imamo je svi. Nosimo je. Živjeli smo u njoj cijelo proljeće jer jbga virus. Ljudi traže nekoga da ih nasmije, da ih nauči, da im olakša, da ih podsjeti na nešto lijepo… Traže content… Ono što kao trebate stvarati jer su vas masno plaćali za to..
Apsolutno mi je jasno da je teško ostati inovativan, skroman, empatičan na vizualnom mediju kakav je Instagram u ova posebna vremena. Kompletna platforma je osmišljena kao estetski ispolirani spomenar koji treba mamiti nepoznate ljude na mišljenje da je tuđi život besprijekoran i vrijedan žudnje. Od svog osnutka Instagram se nije susreo sa situacijom u kojoj je njegova osnovna namjena dovedena u pitanje (barem kada govorimo o ljudima koji zarađuju na njemu) ali i tome je došao kraj. Trenutno smo svi u istom košu… Nema veze jeste li Chiara Ferragni ili Jelena iz Beograda. Chiara možda ima bolju gajbu, ali svi smo u istom džumbusu od života i moramo se prilagoditi toj novoj normalnosti o kojoj svi pričaju.
Mišljenja sam da influencer kao zanimanje neće izumrijeti jer previše se ukorijenilo u moderno društvo kao nešto što svi potičemo i u čemu sudjelujemo aktivno lajkovima, ali je istina da će mnogi izgubiti titulu i poslove kad sve ovo prođe. S ekonomskom krizom koja nam neupitno stiže (točnije koja nam je već stigla) po završetku pandemije, brendovi će itekako paziti kako će rasporediti svoje budžete i sigurno neće biti mjesta za one koji nisu uspjeli zadržati publiku u mjesecima krize. O onima koji su se pokazali kao egocentrici nesvjesni situacije koji ne znaju komunicirati s pratiteljima da i ne govorim. Čistka se već događa kako vrijeme odmiče jer ljudi počinju shvaćati da velik broj influencera „nema emisiju“. Svi oni kupljeni pratitelji, umjetna nabildavanja profila i nedostatak karaktera sada dolaze na naplatu.
Pretpostavljam da će mnogi iskazati hejt na sve ovo što sam napisala i da će se neki osjetiti prozvani, ali iskreno neću gubiti san oko toga. Nije život latte i avokado… Jesmo li svi napokon svjesni te činjenice?
