Ne propustite jedinstvenu izložbu koja predstavlja savršeni spoj ljubavi i boli

Razgovarali smo s mladom umjetnicom Paulom Kraljević koja je svoju borbu s autoimunom bolešću prenijela na slikarsko platno
11.05.2022.
IMAGE SOURCE: Andrea Jelić
RECOMMENDED

Svatko od nas sa sobom nosi neki teret kojega šutke vučemo, trpimo ga do iznemoglosti, a zatim u gluhim satima dopustimo da nas mračna strana tereta obuzme i zacrni nam um. A što kada bismo našu tihu borbu povezali s našom strašću? Kada bismo je prikazali kroz nešto što volimo i tako bar malo olakšali ono s čime se svako jutro budimo? Upravo to je učinila 29-godišnja slikarica Paula Kraljević. Naime, ovoj mladoj umjetnici je dijagnosticiran reumatoidni i psorijatični artritis, autoimuna bolest u kojoj se javlja upala zglobova, otok, bol, a često i propadanje unutrašnjosti zglobova. Paula je svoju borbu s bolešću prikazala na poseban način- kroz slikanje. Svoju ljubav prema slikanju i umjetnosti iskoristila je da putem nje sve svoje bolove, strahove, ljutnju, ali i dobra raspoloženja pretoči na platno. Vrhunske i vrlo emotivne radove Paula će predstaviti ovu subotu, 14.5., na vlastitoj izložbi pod nazivom „Pain and Love“.

Izložba „Pain and Love“ održat će se u Dora Body Studiju u Smičiklasovoj 22 od 11:00 do 20:00 sati. Izložba je otvorenog tipa pa svatko može doći i doživjeti Paulinu priču ispričanu kroz umjetnost. Također, moći ćete i kupiti njezine radove koji se kreću od 1500 do 3500 kuna, dok digitalni printevi slika (50x70cm i 40x50cm) su 350-500 kuna. Pauli je ovo treća izložba, a „Pain and Love“ je najosobnija upravo zato što govori o njezinoj bolesti. Mi smo imali tu čast popričati s Paulom koja nam je otkrila sve pojedinosti izložbe te vlastitoga puta ka umjetničkim vodama.

Kada je krenula tvoja borba s reumatoidnim i psorijatičnim artritisom?

Dijagnozu imam 6 godina. Dugo smo čekali da se postavi službena dijagnoza jer je sustav jako spor i nitko nije htio napisati službenu dijagnozu pa je u međuvremenu bolest rapidno napredovala zbog neadekvatnog pristupa liječenju. Ja imam autoimunu bolest koja se zove upalni artritis HLA 35 dr 4 i najviše mi stradavaju kukovi, vilica i stopala. Operirala sam već jedan kuk, ali operacija je bila neuspješna. S rukama zasad imam sreće jer su mi najmanje zahvaćene od svih zglobova, a one su ipak moj alat za rad.

Kada je slikanje postala tvoja strast?

Završila sam modni dizajn u Milanu 2015. godine i umijeće crtanja sam upravo tamo izučavala, no slikarstvom kao takvim sam se počela baviti i prije toga, a najviše sam mu se posvetila nakon što su počeli bolovi i fizički problemi.

Kako si došla na ideju da povežeš svoju bolest i ljubav prema slikanju?

Svaka slika predstavlja određen period mog života/trenutka. Razmišljam o svim emocijama koje me dnevno zaokupljaju , te su upravo te emocije inspiracija. Ono sto me najviše inspirira je moja intuicija , naprosto trenutak boli ili ljubavi koji pretvorim u sliku.

Što pokazuješ kroz svoje radove? Što želiš da ljudi vide kroz tvoja umjetnička djela?

Kroz radove pokazujem svoje ogoljene emocije, doživljaje , bez zadrške i najintimnije osjećaje prenosim preko slika. To je moj trenutak, neki poseban svijet gdje ja svime upravljam i to mi nitko ne može oduzeti. Kada slikam, emotivna bol je manja. Želim osvijestiti ljude općenito o autoimunim bolestima, a najviše želim da se s mojim radom poistovjete ljudi u sličnim situacijama. Može biti riječ o fizičkoj ili psihičkoj boli, a i ljubavi, može biti i svakodnevan život i sve što prolazimo u životu kroz emocije ili fizičku manifestaciju.

Što ćemo sve moći vidjeti na ovoj izložbi?

Na ovoj izložbi ćete moći vidjeti sve slojeve mene, od lijepog  do ružnog. Možda ipak više onog “ružnog” jer to je ipak prevladavalo zadnjih godina . Teško je nekome prenijeti bol i ljudi teško prihvaćaju ružne i teške stvari, a one su tu, prisutne, onakve kakve jesu, i mislim da  premalo pričamo o njima. Rijetko je da netko može tako nešto prikazati kroz umjetnost i to je upravo moja „superpower“.  Mislim da je biti bolestan veliki tabu, općenito se premalo priča o tome. Sram koji bolesnici osjećaju i manjak potpore su veliki problem. Želim da ljudi koji su u istoj situaciji pronađu sebe u slikama i vide da nisu sami. Također je i premalo informacija , često se susretnem s ljudima koji uopće ne znaju što su autoimune bolesti , a još je više onih koji osuđuju. Često sam bila u situaciji gdje su me ljudi posramili.

U tvojim remek-djelima ćemo vidjeti razne slikarske tehnike poput akrila, markera i olovke. Koja je tebi osobno najdraža slikarska tehnika s kojom radiš?

Ja najviše volim koristiti akril, a stilski sam najbliže realizmu pomiješanim s apstrakcijom. 

SAZNAJ VIŠE: