Kada su Marc Jacobs i Takashi Murakami napravili kolekciju za Louis Vuitton 2003. godine, instantno su se upisali u modnu povijest. Kolekcija je bila nešto drugačije, novo – iconic. Nakon što je Louis Vuitton obnovio tu suradnju ove godine, prva pomisao većine bila je da je riječ o money grab kolaboraciji. Još jednom se brend okoristio svojom arhivom – možda iz lijenosti, nedostatka ideja, jer je sve već viđeno – ili jednostavno jer u ovom trenutku toliko volimo sve što je staro? I to je način kako do bolje zarade. U svakom slučaju, vjerujem da ćemo se složiti kada kažemo da u modi sve izgleda dosta poznato, jer smo većinu tih stvari već jednom vidjeli. Moda je ciklična po prirodi i uvijek se vraća svojim prošlim inspiracijama, no dosegnuli smo sami vrhunac nostalgije i referiranja na prošlost. Što onda ostaje kao nasljeđe za budućnost?
current business strategy: nostalgija
Nove kolekcije nekih luksuznih kuća za proljeće i jesen 2025. godine bile su kao ogledalo okrenuto prema prošlosti. Najočitiji primjeri su: Dior koji je u kolekciji za jesen vratio J’Adore majicu iz vremena Johna Galliana. Tu je i Dior Saddle torba, koju je također osmislio Galliano, a koja već gotovo desetljeće ponovno slovi kao omiljena dizajnerska torba i stalno cirkulira ponudom – second hand ili novim Dior kolekcijama. Baš kao i Fendi Baguette koji je proslavio 25 godina postojanja. U kolekciji kuće Chloe, vratila se torba Paddington, it model iz 2005. godine koji je nastao pod direkcijom Phoebe Philo. Zatim ikonični Skull šal s motivom lubanja Alexandera McQueena, koji je bio veliki hit u periodu oko 2010. eri i dobu Tumblra, dignuo se iz mrtvih i priključio razgovoru u 2025. Balenciaga je ne tako davno vratila u fokus svoju City torbu i to s Kate Moss kao zaštitnim licem, koja je originalno model i stavila na mapu.
Opsesija modnom arhivom počela je u vrijeme pandemije i lockdowna i tada se pojavila organski, pogurana dodatnim interesom nove generacija koja se o povijesti mode dodatno educirala preko društvenih mreža. Došlo je do procvata modnih komentatora i samoukih eksperata koji preko TikToka i Instagrama dijele ili komentare na trenutna kretanja ili zabavne i korisne činjenice o svim trenucima modne povijesti za koje treba znati.
Sve to dovelo nas je do začaranog kruga iz kojeg se ne nazire izlaz. S jedne strane, klijenti su opsjednuti arhivom, dizajnerima i komadima koji su dio jedne prošle ere. Modni dizajneri iz tog razloga neprestano se vraćaju u arhivu i lansiraju nova izdanja svojih prošlih klasika kako bi zadovoljili potrebe kupaca i ostvarili dobru prodaju. Ironično, kupci se jednim dijelom stalno vraćaju u prošlost jer nove kolekcije proizvedene danas ne donose jednaku količinu uzbuđenja ili inspiracije kao nekada. Prošlost je zato bolja alternativa. U svemu tome, u međuvremenu je zavladao minimalizam kao vodeći smjer koji su pratile mnoge modne kuće posljednjih nekoliko godina, što je dovelo do homogenih i manje eskapističkih kolekcija, naprosto zbog postulata zadane estetike.
Nostalgija se pretvorila više u dobru poslovnu strategiju nego u način kojim će kuća odati omaž svojoj prošlosti. Luksuzno tržište je u lošoj situaciji, prodaja je usporena zbog rasta cijena i kupci si ne mogu priuštiti dizajnerske komade kao do prije nekoliko godina. Jedino što vas može natjerati da otvorite novčanik su emocije i nostalgičnost i to je karta na koju trenutno svi igraju.
Takav “kreativni zastoj” ne može trajati zauvijek i čini se da mu je kraj bliži nego što mislimo. Pitanje s kojim sam krenula u ovaj tekst je – po čemu ćemo pamtiti ovo vrijeme u modnoj povijesti – vrijeme kada se na sve bez problema lijepi riječ kultno i iconic, toliko da se smisao istog potpuno izbrisao. Svakako po nostalgiji i po moru digitalnih mikro trendova. Ipak, ne bi bilo fer izostaviti dizajnere i njihova djela koja su zaista zaslužila mjesto u novoj modnoj povijesti.
Sigurno će to biti Bottega Veneta s intrecciato vezom i torbama koje su obilježile posljednjih nekoliko godina, krenuvši od Daniela Leeja i #newbottega pokreta do Matthieua Blazyja. Jonathan Anderson i Loewe s cipelama u obliku napuhanih balona ili potpeticom s razbijenom ljuskom jajeta također su neki od viralnih modnih komada koji imaju potencijal to ponovno postati u budućnosti. Alaia i Le Teckel torba, mrežaste balerinke, Miu Miu Arcadie, The Row čije torbe simboliziraju cijeli pokret pritajenog luksuza – sve ovo su dizajnerski komadi koji su pokrenuli val nekog novog trenda koji će s vremenom splasnuti, a za desetak do dvadeset godina ponovno se aktivirati. Među njima je, čini nam se, i majica “Protect The Dolls” Connera Ivesa na koju će se gledati kao na simbol otpora i jedne zajednice.
