Razgovarali smo s arhitektom Milanom Stanićem o minimalizmu i granici gdje dizajn prelazi u umjetnost

Milan Stanić otkrio nam je kako arhitektonsko razmišljanje oblikuje njegove betonske objekte, zašto minimalizam vidi kao filozofiju i još mnogo toga
02.05.2026.
IMAGE SOURCE: Marija Andrić
Milan Stanić arhitekt
RECOMMENDED

U suvremenoj regionalnoj kreativnoj sceni, gdje se granice između arhitekture, dizajna i umjetnosti sve češće brišu, ime jednog arhitekta pojavljuje se kao primjer osobe koja prostor ne promatra samo kroz funkciju, nego kroz iskustvo. Rad Milana Stanića karakterizira promišljeno balansiranje estetike i svakodnevice. Interijeri, objekti i koncepti koje potpisuje Milan Stanić istovremeno djeluju smireno i snažno, minimalistički, ali nikada hladno.

Milan Stanić pripada generaciji arhitekata i dizajnera koji prostor razumiju kao produžetak identiteta ljudi koji ga koriste. Umjesto nametanja stila, njegov pristup temelji se na slušanju, istraživanju konteksta i stvaranju atmosfere koja traje dulje od trenda. Bilo da je riječ o privatnim interijerima, ugostiteljskim projektima ili dizajnerskim suradnjama, u njegovim se radovima osjeća jasna ideja, dizajn mora biti intuitivan, nenametljiv i dugoročno održiv.

Milan Stanić

U vremenu vizualne hiperprodukcije i brzih estetskih smjena, njegov rad djeluje gotovo meditativno, s fokusom na materijal, svjetlo i proporciju. U intervjuu s Milanom otkrivamo kako nastaju takvi prostori, gdje pronalazi inspiraciju te kako danas vidi odnos arhitekture, dizajna i načina na koji živimo.

Tvoji predmeti često izgledaju kao da imaju vlastitu arhitekturu. Razmišljaš li o njima više kao o objektima ili kao o prostoru svedenom na formu?

Drago mi je da ste to primijetili. Moji proizvodi su oslobođeni čiste forme i na njih gledam kao na arhitektonske elemente koji su dio interijera. Vaza koju kreiramo treba biti multifunkcionalna, a isto tako može dobiti i drugačiju funkciju u samom interijeru ukoliko je potrebno. Uvijek sam volio slagati elemente kako bih dobio cjelinu tako da sa našim proizvodima se uvijek možemo igrati. Najzanimljivije je kada klijenti pošalju fotografije kupljenih proizvoda i tu vidimo da su naše vaze dobile potpuno drugačiju primjenu. hehe

Beton je materijal koji ljudi instinktivno doživljavaju hladno. Jesi li ga morao prvo “pripitomiti” tehnički ili emocionalno?

Beton jest hladan element jer je prije svega građevinski tj. sirovi. Uz to imate i tendenciju da je namijenjen samo jednom stilu što je , složit ćete se, najteže bilo nadvladati. Iako ja volim minimalizam, u našim kolekcijama ćete vidjeti proizvode koji se mogu uklopiti i u druge stilove. Tehnički, obogatili smo ga recepturom da dobijemo na volumetriji, a smanjimo samu težinu proizvoda. Bojom smo poradili na emociji. Ne dobivate samo sirovi, hladni proizvod koji će vas podsjećati na nešto što se u arhitekturi naziva brutalizmom, već na vašem stolu ili komodi imate nešto što odiše toplinom, satima rada utrošenim za ručnu izradu svakog detalja koji bi u vama probudio osjećaj mira, zadovoljstva i topline u prostoru koji je vaš dom.

Milan Stanić Design

Koliko tvoja arhitektonska pozadina ograničava, a koliko oslobađa kad radiš dizajn objekata?

Tehničko znanje nekada može utjecati na onaj umjetnički dio jer funkcija proizvoda treba biti definirana. Znanje mi pomaže da se igram s teksturom materijala i da slažem oblike tako da dobivam forme koje mi se dopadaju. Svaki komad možete svesti na jednostavne geometrijske oblike koji zajedno čine lijepu cjelinu.

Postoji li trenutak kada znaš da je kolekcija gotova ili je minimalizam zapravo stalna borba protiv dodavanja još jednog detalja?

Stalno se borim sa time. Nekada mi treba pola godine da definiram kolekciju a nekada ona bude gotova za par dana. Nema pravila, nekako tu prevlada intuicija i neki moj unutrašnji glas koji mi kaže da je to sada to. Bitno je da se objektivno sagledaš i da prihvatiš kritike drugih na svoj rad. Ne da bi ga mijenjao već da bi ga nadograđivao i rastao.

dizajn i umjetnost

Danas svi govore o minimalizmu. Kako razlikuješ minimalizam kao estetiku od minimalizma kao karaktera autora?

Nažalost, minimalizam se puno zloupotrebljava kao izraz danas. Svi teže da stave hashtag minimal na svojim mrežama, a malo njih zna što to zaista znači. Ja imam problem s recimo fotografiranjem mojih proizvoda jer često imam izazove baš s kompozicijama na tim fotografijama gdje trebam predstaviti minimalizam kroz jedan do dva predmeta na slici sa recimo jednim ili par cvjetova, jer minimalizam kao pravac jest filozofija oslobađanja od svega suvišnog. To vam znači da i ne trebate kupovati puno mojih radova i držati ih na istom mjestu, već uživati u jednom lijepom komadu.

minimalistička vaza

Tvoji predmeti rijetko su samo dekoracija više djeluju kao statement. Razmišljaš li o tome tko su ljudi koji ih biraju?

Ako bih rekao da ne gledam, ne bih bio iskren sa vama. Naravno da svi mi koji se bavimo prodajom i te kako razmatramo tko su nam klijenti i takozvana ciljna grupa. Moja je iz sfere ljudi koji vole umjetnost, istražuju nove materijale i kreativni su na način da koriste moje proizvode na više načina.

Koliko Novi Sad i regionalni kontekst oblikuju tvoj dizajn? Bi li tvoji radovi izgledali drugačije da si počeo u Milanu ili Kopenhagenu?

Ovo je veoma zanimljivo pitanje. Često razmišljam o tome. Pa mislim da veoma utječe, jer meni jesu inspiracija Milano i Copenhagen i to su gradovi u kojima kada sam, svim čulima uživam u izlozima, fasadama, galerijama i ulicama koje me inspiriraju da sam u stanju da odmah ispred sebe vidim što sljedeće radim. Novi Sad je pak drugačiji, manji, konzervativniji i to utječe na inspiraciju. 

svjećnjaci

Arhitekti često razmišljaju u velikom mjerilu. Je li ti bilo teško naučiti misliti “u centimetru”?

Po prirodi sam detaljista i uvijek me je privlačilo to da promatram male dimenzije pa mi je nekako prirodno došlo da se bavim proizvodima koji se mjere u centimetrima. Drago mi je da ste to primijetili jer obično ljudi misle da je u našem poslu perfekcionizam presudan, a često ne shvaćaju koliko je bitno imati i onaj dio nesavršenosti koji da na cjelini. Nekada su mi proizvodi koji iz prve nisu ispali dobro dali inspiraciju za neku drugu kolekciju.

Što te danas više zanima — prostor koji traje desetljećima ili predmet koji svakodnevno dodirujemo?

Ovo je izuzetno važno objasniti. Kada govorimo o prostorima- volim one koji imaju priču, povijest i svoj životni vijek kroz koji se prelamaju boje, oblici i sam duh vlasnika koji su tu boravili, a kada govorimo o proizvodima, tu sam nekako svoj na svome i to je moja mala niša sreće u kojoj mogu uživati. Ne bih se mogao odreći ni jednoga ni drugoga. Mislim da sam u velikoj prednosti jer mogu raditi oba. Upijati inspiraciju iz prostora koji je netko gradio prije mnogo godina i obogaćujući ga modernim, betonskim predmetima koji mu daju točku na i.

Milan Stanić

Imaš li komad koji je tehnički savršen, ali ga nikad nisi pustio u proizvodnju jer mu je nedostajalo karaktera?

Imam puno takvih komada, možda čak i više od onih koje ste vidjeli. Nekako imam tu potrebu za savršenosti – što je u prvi mah dobro u poslu, ali kako sazrijevam sve više dajem primat emocijama i doživljajima. Hoću da se sa mojim ćupom smijete i uživate u njemu dok pijete svoje omiljeno vino.

Koliko je u dizajnu važna greška? Postoji li neki neuspjeli eksperiment koji je zapravo definirao tvoj stil?

Kada radimo i griješimo. Sada nas je u timu više pa su greške i učestalije. Ali, kao i sve u životu-imate dve strane. Ja biram onu koja nas gradi, jača i gdje lomljena vaza može dobiti posve drugačiji oblik i postati best seller baš kao što je to s Pinta vazom gdje sam htio napraviti nešto potpuno drugačije linije i nekako je ruka otišla u svom smjeru i tada je nastala sada već čuvena šara.

Primjećuješ li da ljudi danas žele manje stvari, ali koje su snažnije u prostoru?

Iskreno primjećujem da ljudi žele stvari koje imaju karakter. Sve više živimo u svijetu trendinga i must have proizvoda, a zaboravljamo na sate i sate rada na komadima koje nazivamo handmade. Mislim da se ljudi osvješćuju i da žele baš to u svojim domovima. Proizvode iza kojih stoje pravi ljudi, a ne kompanije. U minimalizmu je jednostavno less is more i to je nekako filozofija kojoj mi težimo. Bolje je jedan statement piece i vaš prostor će biti drugačiji.

arhitekt i dizajner

Gdje završava dizajn, a počinje umjetnost u tvom radu?

O ovome nisam razmišljao. Možda bih tu granicu našao u onome što mi se dopada u obliku, boji i teksturi koju uradim na samom komadu i to video iz kuta umjetnika, a samu primjenu proizvoda sagledao iz sfere dizajnera. Ali ta granica je toliko krhka i nježna da se često izgubi. hahah

Kako izgleda trenutak kada ideja prestane biti arhitektonska skica i postane fizički objekt?

To je trenutak moje Nirvane. Papir trpi sve dok gotov komad betona ispred vas predstavlja nešto posebno. Dnevno iscrtam gomile skica ali samo nekoliko budu realizirane u proizvode. Zašto? Zato što su nastale u različitim fazama mog stvaralaštva u toku dana i neke su odraz moje ljutnje, ushićenosti, razočarenja ili melankolije, a ja volim da one finalne budu odraz slobode, poletnosti, ljepote i budu inspirativne za sve one koji ih budu posjedovali.

minimalna vaza

Što bi danas napravio drugačije da tek pokrećeš Milan Stanić Design 2026., a ne prije nekoliko godina?

Samokritičan sam jako i često razmišljam na ovu temu. Sve više dolazim do saznanja da bih sve baš isto jer me je nekako iskustvo izbrusilo i formiralo u dizajnera koji predviđa, balansira i to je cijena ovog posla ako hoćete iskren odgovor. Tko tvrdi drugačije ili ne želi to podijeliti s vama ili još uvijek toga nije svjestan. Ta poletna, dječja, čista energija je ulaznica za uspijeh. I samo tako bih opet došao dovde. Čak bih birao i sve neuspjehe koje sam imao jer sam mnogo naučio iz njih. Tvrdim da samo srcem možete pomicati granice. Nemojte dozvoliti da vas itko uvjeri u suprotno.

SAZNAJ VIŠE: