Autentičnost je veliki fatamorganski ideal našeg doba. Svi je tražimo, svi o njoj govorimo, a što joj se više približavamo, ona se to brže rastapa pred nama. U svijetu u kojem svaka gesta ima publiku, a svaki trenutak može postati sadržaj, biti “autentičan” više nije stanje, nego performans. I upravo iz tog paradoksa rodila se famozna messy girl estetika i preuzela naš feed brzinom munje, bacivši veliki clean girl fenomen u zaborav. Stil koji naizgled slavi neurednost, spontanost i sirovu iskrenost, ali je i sama, pažljivo režirana.

Od “clean girl” do digitalnog kaosa
Godinama je društvenim mrežama vladala estetika koja je oličenje urednosti i kontrole. Glatka koža, zalizana punđa, minimalističan stan koji izgleda kao da ga se svaki dan polira i besprijekorno uređena kupaonica u kojoj svaka bočica ima svoje mjesto. Sve je bilo skladno, svijetlo, estetski i potpuno lišeno stvarnosti. No onda se dogodio preokret. Negdje između ekonomske nesigurnosti, klimatske tjeskobe i kolektivnog burnouta, ta polirana verzija života počela je izgledati – prazno. Generacija Z, umorna od lažne jednostavnosti i beskonačnog optimiziranja svakodnevnice, okrenula se kaosu. I tako je rođena današnja verzija messy cure koja je neuredna, buntovna, s razmazanom šminkom i poderanim trapericama, koja ne glumi da ima sve pod kontrolom. Njezin izgled nije besprijekoran, ali je zato “stvaran”. Ili se barem tako čini.


Performans neurednosti
Pisali smo već i o grunge stilu koji se provukao zajedno s messy estetikom i kako je on daleko od pravog grunge stila i makeupa kad je pokret nastao. Kao i cijela ova messy priča – previše je kuriran. Problem je u tome što se taj nered pretvorio u estetiku. U algoritamskom svijetu, ništa ne ostaje autentično zadugo, a spontanost više nije u našem riječniku. “Messy” danas ima svoj makeup tutorial, točne nijanse sjenila i frizure koje izgledaju kao da su se raspale “baš kako treba”. Kao što je “clean girl” bila opsesivno uredna, tako je “messy girl” pomno isplanirano neuredna. Nitko ne bira biti neuredan prirodno, samo izgledati tako. A ta se neurednost i buntovnost naziva autentičnošću – da se izdvajamo jer smo takvi u moru urednih cura. No, koliko ćemo se još dugo izdvajati ako je “clean” ispala iz igre, a “messy” je novi trend? Znači li to da će se za jedno kratko vrijeme obrnuti stvar – clean girl živjet će u masi razuzdanih cura s razmazanim eyelinerom? Kuda to vodi?
Francuska novinarka Sophie Abriat nazvala je to “stiliziranim burnoutom” – vizualnim jezikom raspada koji je, paradoksalno, prelijepo upakiran. To više nije stvarni nered, nego nered kao poruka. I tu dolazimo do srži problema: i “čistoća” i “nered” zapravo su strane iste medalje, obje su društveno odobrene verzije identiteta koje se moraju pažljivo izgraditi, prezentirati i monetizirati.


Autentičnost kao valuta
U eri influencer marketinga, autentičnost je postala roba. Brendovi danas više ne žele savršenstvo – žele da se ljudi mogu poistovjetiti, a “iskrenost” i “nesavršenost” su roba koja se prodaje. I dok su nekoć velike korporacije pokušavale biti luksuzne, danas pokušavaju biti stvarne. Zato na TikToku brendovi međusobno komentiraju sarkastično i “opušteno”, frendovski – iako iza svakog “lol” stoji marketinški tim i analiza angažmana. Messy ni po čemu više nije otpor. To je novi oblik marketinga, vizualna poruka da si slobodna, ali i dalje u trendu. Da si buntovna, ali u granicama koje će privući lajkove. Da si “svoja”, ali onoliko koliko ti se dopušta.

Kultura zamora
Ipak, nije sve cinizam. Iza tog trenda postoji i iskreni umor. Ljudi su umorni od neprestane kontrole, od perfekcionizma koji je postao preduvjet za društvenu prihvaćenost. “Messy girl” zato funkcionira i kao tihi otpor i odustajanje od potrebe da budemo besprijekorni.
Zanimljivo je da je ta potreba za “stvarnošću” prodrla i u svijet mode i ljepote. Na recentnim revijama u Parizu i Londonu modeli su hodali blatnjavi, s razmazanom šminkom, mokre kose i poderane odjeće. Balenciaga je svoje manekene poslala kroz blato, Elena Velez u blatnu jamu. Ljepota više nije čista i sjajna – ona je izmučena, zamazana, neuredna. Umorna estetika je produžetak – vidimo sve više djevojaka koje ističu podočnjake i “umorne oči” u znak protesta od prekrivanja tih (ne)savršenosti.
Ta estetika prljavštine – blata, neuredne kose, maske koja se topi – simbol je otpora prema savršenstvu. Ona podsjeća da živimo u nesavršenom svijetu i da je upravo to ono što nas vraća stvarnosti. “Messy” nas vraća zemlji, dodiru, tjelesnosti – svemu onome što je digitalni svijet pokušao ispeglati.

Možda je istina negdje izvan ekrana
No kao i svaka estetika koja dospije na internet, i „messy“ ima rok trajanja. Čim se kaos može pretvoriti u algoritamski prepoznatljiv hashtag, on više nije sloboda, nego obrazac. U trenutku kada netko počne objašnjavati “kako postići neuredan izgled”, autentičnost se ponovno udaljava, nestaje iza horizonta, točno kao fatamorgana s početka priče.
Jedina stvarna autentičnost je ona koja se ne objavljuje. Ona koja se događa izvan okvira, u privatnosti, u razgovoru s najbližim ljudima. Ponekad možda pokažemo stvarni “glimpse of us”, neki moment, ali rijetko tko uopće želi pokazati i dati cijelog sebe online. “Messy” nas podsjeća da težimo nečemu stvarnom – ali i da to stvarno teško može postojati u digitalnom pejzažu koji od svega pravi estetiku. Ironično, možda je najiskrenije priznati da ne možemo biti stvarni online – jedini iskreni čin koji nam je još preostao.
