Pitoreskni gradić smješten na obali rijeke Bosut, na samom istoku Slavonije, Vinkovci su mjesto tisućljetne povijesti i bogate tradicije, no, baš kao i velika većina slavonskih gradova, i Vinkovci dijele sudbinu mjesta iz kojih se mnogi iseljavaju u potrazi za boljim životom. No, unatoč imidžu “grada iz kojeg se odlazi”, mnogi talentirani pojedinci ipak su u njemu odlučili ostati dajući gradu polet i živost, naglašavajući kako vole njegovu opuštenost, druželjubivost i polagan ritam života. Nažalost, unatoč neospornim potrebama grada, Vinkovci vape za kvalitetnim kulturnim sadržajem, a na onome što se u gradu zbiva valja zahvaliti neumornom trudu i naporima entuzijastičnih pojedinaca. Imajući to u vidu, ilustratorica Diana Mataković, fotografkinja Stella Mešić i Josipa Rukavina, voditeljica Walkowa, jednog od rijetkih mjesta na kojima se u gradu njeguje kulturna scena, naglasile su kako u Vinkovcima ima itekako mnogo prostora za promjene i kako je nužno uložiti mnogo više truda u podizanje scene, posebno kada je riječ o sadržaju koji bi bio namijenjen mlađim generacijama.
DIANA MATAKOVIĆ
Diana Mataković po struci je magistrica edukacije likovne kulture i umjetnosti. Bavila se raznim granama umjetnosti kao što su kiparstvo, slikarstvo i fotografija, ali na koncu se pronašla u ilustraciji. Dianin rad krasi prepoznatljiv rukopis, a u fokusu njezinog rada su žene neobičnih obličja kao i teme poput feminizma i ženske seksualnosti. Odnedavno vodi radionicu digitalnog crtanja za učenike osnovnih i srednjih škola, a u slobodno se vrijeme bavi istraživanjem tuftinga (crtanja vunom). U suradnji s tvrtkom Neovez, izradila je ilustracije za majice s motivima Šokica i Šokaca kako bi se Vinkovačke jeseni približile i mlađoj publici.
KAO I MNOGI DRUGI SLAVONSKI GRADOVI KOJI VEĆ GODINAMA SVJEDOČE ODLJEVU STANOVNIŠTVA U POTRAZI ZA BOLJIM PRILIKAMA, I VINKOVCI SLOVE ZA GRAD IZ KOJEG SE ODLAZI. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ? ZAŠTO SU VINKOVCI IPAK DOBAR GRAD ZA ŽIVOT?
Kao i svaki grad, Vinkovci imaju svojih vrlina, ali ipak možda nešto više mana s kojima sam se ja jednostavno naučila živjeti. Meni se kod Vinkovaca sviđa ta usporenost i opuštenost, jednostavno se ne vidim u nekom bučnom, užurbanom gradu gdje su ljudi non stop pod nekakvim pritiskom. Iako se možda upravo zbog tog nedostatka pritiska u ovome gradu ništa ne miče… Uglavnom, drago mi je što u Vinkovcima i dalje postoje ljudi koji se zalažu za organizaciju raznih kulturnih događanja jer niti sami ne žele otići odavde te jednostavno žele stvoriti nekakav zabavan i poučan sadržaj za sebe i za ostale. Mislim da nas ovdje sve najviše zadržava nekakva nada da će se nešto promijeniti i da će ovaj grad jednog dana zasjati po pitanju kulturnih događanja, ali i ostalih stvari. Stvarno vjerujem kako je to u potpunosti izvedivo samo kada bi grad napokon prepoznao potencijal kreativnih ljudi koji ovdje žive. Vinkovci su lijep gradić u kojem ima još jako puno mjesta za napredak, svatko tko je ovdje bio oduševio se gostoprimstvom, Vinkovčani su složni, topli i dragi ljudi kada to žele biti.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U VINKOVCIMA? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? VIDE LI SE POZITIVNE PROMJENE POSLJEDNJIH GODINA?
Kulturna scena u Vinkovcima poprilično je slaba. Grad rijetko kada organizira nekakav kulturni događaj, a otkada je počelo ovo sve s COVID-om još manje. Rekla bih da se o takvim događanjima više brinu neki manji vinkovački lokali poput, primjerice, Walkowa i Hang Loosea koji tijekom cijele godine samoinicijativno organiziraju razne svirke, izložbe, filmske projekcije, radionice i slično. Da nema takvih ljudi ovaj grad bi, nažalost, odavno kulturno potonuo. Što se tiče grada kao grada, osobno ne vidim nikakve pozitivne promjene i mislim kako su određeni ljudi totalno dignuli ruke od bilo kakvog kulturnog sadržaja. To što organiziraju dva koncerta godišnje, tri prosječne amaterske predstave ili par izložbi stvarno nije vrijedno spomena. Žao mi je što je tako jer ovaj grad uistinu ima puno kvalitetnih, kreativnih, perspektivnih i vrijednih ljudi koji bi u roku od sekunde bili voljni i spremni svojim idejama učiniti puno dobrih stvari za ovaj grad samo da im se pruži prilika i ponude nekakva financijska sredstva. Činjenica je da se u ovome gradu ne može napraviti gotovo ništa bez učlanjenja u vinkovačku vladajuću političku stranku stoga sa sigurnošću mogu reći kako se u skorije vrijeme neće dogoditi vjerojatno nikakve pozitivne promjene po pitanju kulturnih događanja organiziranih od strane grada.
NA KOJE VINKOVAČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Kao što sam već spomenula Vinkovci imaju jako puno kreativaca koji se bave raznim stvarima, od fotografije, mode, glazbe pa sve do likovnih umjetnosti. Izdvojila bih našu sjajnu fotografkinju Stellu Mešić, MIKO fashion i Kerefeke koji su već godinama u modnim vodama, onda imamo glazbeni projekt Naša Stvar koji u svom kolektivu broji 8 vinkovačkih DJ-a te jednu DJ-icu, za ljubitelje malo žešćeg zvuka izdvojila bih kultnu Septicu, likovnjaka imamo jako puno, neki od njih su Dubravko Mataković, Marko Šošić, Želimir Fišić, Iva Muškić, Mirela Blažević, Ana Čolaković, Antonia Magdić itd.
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO PROMIJENITI DA GRAD ŽIVNE? ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE I NA ČEMU BI TREBALO POSEBNO RADITI?
Trebalo bi promijeniti puno toga. Za početak dati priliku nekim novim ljudima, dati im prostor za rad i stvaranje, dopustiti im da svojim idejama unesu nekakav novi i drugačiji život u ovaj grad i time pokažu mlađim generacijama kako ovdje ipak ima mjesta za kulturni razvoj i urbani život, za život koji ne uključuje samo tamburice nego prihvaća i alternativnu scenu. Nemam ništa protiv Šokadije i tamburica, ali smatram kako bi ipak trebao postojati nekakav balans jer Vinkovci imaju jako puno alternativne mladeži koje takve stvari apsolutno ne zanimaju, a grad im ništa ne nudi. Ono što nam također jako nedostaje je kino. Mislim da stvarno nije nikakav problem urediti neku dvoranicu i prenamijeniti ju u kino. Ne mora biti ništa spektakularno, ali barem nekakav minimum. Mislim da bi puno ljudi voljelo tamo ići. Također bi možda bilo fora kada bi imali i nekakav centar za mlade gdje se mogu doći družiti, nešto naučiti, kulturno se uzdizati, sudjelovati na nekakvim radionicama i slično.
Strašno me smeta kada starije generacije govore da su mladi ovakvi i onakvi, kako nemaju nikakvu perspektivu, kako su loše odgojeni, a ne shvaćaju da su upravo oni ta generacija koja ništa nije poduzela kako do takvih stvari ne bi niti došlo. Naravno da će mladi izgubiti zainteresiranost i volju za bilo što kada odrastaju u okruženju koje im ne pruža gotovo nikakav zabavno-edukativni sadržaj izvan školskih i izvannastavnih ustanova i kroz koji bi mogli stimulirati svoje mlade mozgove. Smatram da im je potrebno ponuditi nešto što neće naučiti u školama, nekakav prostor gdje će steći nova iskustva, znanja i poznanstva. Realnost je ta da ne možemo pobjeći od društvenih mreža i tehnologije, ne moramo niti bježati, nego određene stvari prilagoditi djeci i mladima digitalnom dobu u kojem živimo i umjesto da ih stariji grde zbog tipkanja po mobitelima i tabletima, pokazati im koliko tehnologija i internet mogu biti korisni za život. Dalo bi se tu još puno raspravljati oko toga što bi se sve u Vinkovcima moglo poboljšati ili/i razviti. A ljudima koji se brinu za to da se u ovome gradu kulturni život ne ugasi do kraja bih poručila da ne odustaju te da budu svjesni koliko nam svima puno znači njihov trud i rad.
STELLA MEŠIĆ
Stella Mešić je talentirana vinkovačka fotografkinja, publici poznatija pod pseudonimom Parts of the Sun, a njezin rad fokusiran je na različite žanrove fotografije od kojih se posebno ističu konceptualna i modna. Većinu vremena provodi u fotografiranju i snimanju videa, u izrađivanju rekvizita za setove, te u svemu onome što nosi predznak “kreativno”. U posljednje vrijeme najviše ju okupira selidba u novi stan u Vinkovcima u kojem se odlučila trajno nastaniti, kao i stvaranje kreativnog, inspirativnog prostora u kojem može raditi i uživati.
KAO I MNOGI DRUGI SLAVONSKI GRADOVI KOJI VEĆ GODINAMA SVJEDOČE ODLJEVU STANOVNIŠTVA U POTRAZI ZA BOLJIM PRILIKAMA, I VINKOVCI SLOVE ZA GRAD IZ KOJEG SE ODLAZI. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ? ZAŠTO SU VINKOVCI IPAK DOBAR GRAD ZA ŽIVOT?
Kod Vinkovaca zapravo najviše volim ljude koji ovdje žive. Bujica predivnih, kreativnih mladih ljudi koji svim snagama pokušavaju vratiti život gradu i to u svim područjima djelatnosti. U malom gradu malo se toga događa i mislim da nas je to najviše smetalo dok smo bili tinejdžeri željni akcije. Sada smo dovoljno stari da sami možemo organizirati tu ‘’akciju’’. S obzirom na to da sam fotografkinja koja radi i putuje po cijelom svijetu, nevažno mi je gdje ću živjeti, a ako mogu birati onda su to Vinkovci jer sve do čega mi je stalo je tu. Osobno smatram, nakon 7 godina života u Rijeci zbog faksa, da su troškovi života ovdje manji, a kvaliteta puuuno veća. Meni je ovo dom i onda su mi svi ljudi puno srdačniji, otvoreniji i pristupačniji. Osjeti se taj duh malog mjesta gdje se susjedi još uvijek pozdravljaju. Sve je udaljeno 2 minute autom, imamo prekrasnu prirodu koja nije zagađena gustim prometom, ako si žensko nije te strah ići doma po mraku, konobari ti nose cugu bez da kažeš što ćeš piti jer već znaju. Nikada ovo ne bih pomislila sa 16 godina, a sada me to neizmjerno raduje i motivira za nastavak života ovdje. Svakog znaš i ljudi si pomažu. Meni je to genijalno.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U VINKOVCIMA? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? VIDE LI SE POZITIVNE PROMJENE POSLJEDNJIH GODINA?
Mislim da je kulturna scena živnula nakon otvaranja Walkowa, kultnog vinkovačkog alternativnog kafića koji je pretvoren u pravi centar kulture. Radionice, tematske večeri s društvenim igrama, sadržaji za sve, a navečer i ples (i to uz glazbu koja nije cajke ili trap). Vinkovačke jeseni koje su upravo završile, imam osjećaj kao da su svake godine sve bolje i da sve više ljudi dolazi, unatoč pandemiji. Ove godine Iva Tadić, djelatnica Gradskog muzeja Vinkovci organizirala je “Dvorište ideja” namijenjeno za djecu i sve zainteresirane, na kojoj se učilo, izrađivalo različite predmete i upoznavalo nove talentirane kreativce. U gradskoj galeriji još uvijek traje izložba vinkovačke multimedijalne umjetnice Mirjane Pjevac. Preko ljeta Rockabilly festival i Rimski dani, preko zime prekrasan advent, između ostalog. Zvučim kao lokalpatriot ali kad to i jesam. (smijeh)
Većina novijih festivala i brendova utemeljeno je na tradiciji, povijesti i običajima grada. Kojim god kreativnim poslom se bavimo, mislim da se vidi da smo Vinkovčani. Osim toga, dosta ljudi mojih godina se poput mene vratilo nakon fakulteta i nemaju namjeru otići. To mi je super jer svi surađujemo jedni s drugima i, koliko god da je klišej, zajedničkim snagama radimo da sve oko nas bude bolje.
NA KOJE VINKOVAČKE KREATIVCE BI SKRENULA PAŽNJU?
Osim već spomenutih gore, mislim da bi najviše istaknula Dianu Mataković, ilustratoricu i Mateu šimunić koja stoji iza brenda Miko fashion (stacionirana u Zagrebu, ali je naša). Iako se u Vinkovcima svaka druga osoba bavi nekom vrstom kreativnog posla i lista bi bila ogromna, smatram kako ljudi koje sam navela zaslužuju puno više podrške zajednice i samoga grada.
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO PROMIJENITI DA GRAD ŽIVNE? ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE I NA ČEMU BI TREBALO POSEBNO RADITI?
Mislim da bi posebno trebalo poraditi na sadržaju za mlade, koji su u fazi kada žele svašta, a u malom gradu je to teško. To znači više izložbi, više koncerata i slušaonica, više kreativnih radionica, a ni kino nije loša ideja. Za sve te sadržaje odlazimo u Osijek ili Zagreb, a imamo potencijala sve to smjestiti u naš grad. Jer postoje ljudi koji bi bili i više nego voljni sudjelovati, pa čak i pokrenuti organizaciju sadržaja te vrste, samo nam treba podrška grada u realizaciji naših ideja. Jer ako ljudi koji vole nešto raditi to rade u svom gradu i to rade dobro, onda energija mjesta postaje drugačija. Kada vidimo da se trud isplati i cijeni, trudit ćemo se još više. A onda je SVIMA bolje. To jednostavno tako ide.
JOSIPA RUKAVINA
Josipa Rukavina voditeljica je centra kulutre Walkow, vinkovačkog caffe bara koji postoji već više od dva desetljeća, a koji je postao kultno mjesto alternativne i umjetničke scene. Pod Josipinim vodstvom, Walkow postoji dvije godine, a prostor je doživio temeljiti rebrending zahvaljujući suradnji s akademskim slikaricama Ivom Muškić i Dianom Mataković. Walkow je zamišljen kao “živa galerija radova lokalnih umjetnika i umjetnica te mjesto gdje će se svi osjećati slobodno i sigurno”. “U dvije godine imali smo puno projekata na koje smo ponosni, ali još više ih je spriječila pandemija. Volimo izdvojiti humanitarni disco vikend za Udrugu Rocco iz Vinkovaca na kojem smo skupili tonu hrane za napuštene životinje te veliki broj poklona koje smo skupili na božićnom partiju za djecu iz doma sv. Ana Vinkovci, kao i mini festival Walkow ljeto održan 2020. gdje smo održali 5 interaktivnih i kreativnih radionica uz slušaonice, koncerte i svirke. Ponosni smo i na činjenicu da smo svoj izložbeni prostor otvorili za preko 20 umjetnika i umjetnika iz našeg grada te da smo pružili priliku za nastup neafirmiranim izvođačima i bendovima”, navodi Josipa.
KAO I MNOGI DRUGI SLAVONSKI GRADOVI KOJI VEĆ GODINAMA SVJEDOČE ODLJEVU STANOVNIŠTVA U POTRAZI ZA BOLJIM PRILIKAMA, I VINKOVCI SLOVE ZA GRAD IZ KOJEG SE ODLAZI. ŠTO TEBE TJERA DA OSTANEŠ? ZAŠTO SU VINKOVCI IPAK DOBAR GRAD ZA ŽIVOT?
Vinkovci su jako zanimljiv grad po mentalitetu i dugoj povijesti. Ovdje je sve usporeno i za sve uvijek ima vremena. Ljudi su srdačni i ljubazni. Možda nije objektivno za reći, ali Slavonci su najbolji domaćini. Svi koji dođu u naš grad i provedu u njemu nekoliko dana i dožive noćne izlaske, kažu da se ta energija ne može opisati te se uvijek požele vratiti. Druga strana grada , ona ne baš tako lijepa, pokazuje veliki nedostatak i odljev mladih koji su zbog teške gospodarske situacije odlučili okušati sreću u inozemstvu. Mislimo kako je situacija sada za mrvicu bolja i da se ipak nešto pokreće. Kako će se stvari kasnije razvijati, ostaje nam vidjeti.
KAKO BI OPISALA KULTURNU SCENU U VINKOVCIMA? ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA U GRADU? VIDE LI SE POZITIVNE PROMJENE POSLJEDNJIH GODINA?
Kulturna scena u Vinkovcima je stagnirala posljednjih nekoliko godina. Glavni razlog bi bio nedostatak i migracija ljudi koji se s istom bave, no u zadnje vrijeme se vide određeni pomaci. Pandemija je tu odigrala veliku ulogu, ali svakim danom vidimo sve više kreativnih ljudi koji rade i trude se postati prepoznatljivi kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj sceni. U gradskoj knjižnici se događaju razna izložbe i predstavljanja knjiga, imamo DORF kao i INBOOK, Rimske dane, Lutkarsko proljeće i Festival glumca. Ono što nedostaje je Kulturni centar i svakako više ulaganja u mlade i talentirane umjetnice i umjetnice.
NA KOJE VINKOVAČKE KREATIVCE BI SKRENULI PAŽNJU?
Diana Mataković, Iva Muškić, tu blizu nam je i Denis Butorac, Stella Mešić, Antebiotik, Ana Mi, Marina Soldo…
ŠTO MISLIŠ DA BI TREBALO PROMIJENITI DA GRAD ŽIVNE? ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE I NA ČEMU BI TREBALO POSEBNO RADITI?
Gradu svakako nedostaje veliki i sadržajno bogati prostor za mlade i općenito za umjetnike, nekakav Kulturni centar sličan Bunkeru koji je stvarno jako kvalitetan projekt grada Samobora. Mjesto gdje će se mladi moći okupljati, učiti, svirati, slušati koncerte i razmjenjivati iskustva. Mislimo da bi to bio pun pogodak. Naravno, tu je i uvijek aktualno pitanje gospodarske situacije koja je zapravo najpresudniji faktor da neko mjesto „živne“. Svakako vjerujemo u bolju budućnost, Vinkovci imaju stvarno ogroman turistički i gospodarski potencijal.
