Kućna glazba i njihov dnevni ples mi je jedan od omiljenih događaja u gradu, iako osobno nisam “fan” takve vrste glazbe. Kada su imali svoj prvi jutarnji ples u Utopia specialty coffee shopu, ono što sam kao milenijalka promislila i što mi je bilo “wow” je da se ti mladi ljudi istinski zabavljaju. Ta energija (dana toliko rijetka) se u tom trenutku stvarno osjetila. I na svakom idućem plesu je bilo isto. Kada netko nešto radi iz strasti i ljubavi, koliko god bilo neuobičajeno za sredinu u kojoj živimo, brzo pronađe put do publike. Tako je sa svim.
U gradu u kojem prostora za elektroničku glazbu kronično nedostaje, Kućna glazba pronašla je svoj način da okupi ljude pa makar party počeo dok ostatak grada tek pije prvu kavu. Iza projekta stoje grafički dizajneri i zaljubljenici u glazbu Joško Čišić i Alen Marić, koji su spojili dizajn, house i ideju zajedništva u koncept koji je brzo pronašao svoju publiku. Njihovi dnevni i noćni partyji postali su prepoznatljiv dio splitske scene, ali iza Kućne glazbe stoji puno više. S Joškom i Alenom razgovarali smo o tome zašto se ljudi ponovno žele družiti i plesati bez gledanja u mobitele, nedostatku klupskih prostora u Splitu, vjernosti vlastitom glazbenom ukusu i tome gdje žele odvesti Kućnu glazbu u godinama koje dolaze.
Kućna Glazba nije samo ime nego i atmosfera. Što ste htjeli postići tim konceptom i kada ste shvatili da ljudi “kuže” priču?
Ako nas netko još ne poznaje, „Kućna glazba“ smo Joško Čišić i Alen Marić. Obojica smo grafički dizajneri i zaljubljenici u glazbu, tako da je nekako prirodno da smo se upravo kroz dizajn i glazbu povezali. Iz toga je i nastala „Kućna glazba“. Sam naziv je zapravo došao dosta jednostavno: House music smo doslovno preveli kao „Kućna glazba“. U početku nam je to bilo malo smiješno, ali što smo više razmišljali o tome, ime nam je imalo sve više smisla.
Sama ideja „Kućne glazbe“ bila je povezati ljude, vratiti se na tvorničke postavke kada je riječ o sceni u kojoj djelujemo i donijeti neki zvuk za koji mi smatramo da fali.
House je nastao u Chicagu krajem 70-ih i tijekom 80-ih, unutar afroameričke i LGBTQ+ zajednice. S vremenom je postao puno veći i to je postala ozbiljna industrija, ali ono što se često zaboravlja njegovi su korijeni. House je od početka bio vezan uz radost, ples, zajednicu i stvaranje sigurnog prostora u kojem ljudi mogu jednostavno biti ono što jesu. Htjeli smo da se ljudi osjećaju kao doma.
Upravo tome smo se htjeli vratiti s „Kućnom glazbom“. Ne samo houseu kao žanru, nego onome što je stajalo iza njega. Nama je bitno da se ljudi maknu od svega ostalog, da plešu, slušaju glazbu i jednostavno budu tamo. Bez ikakve prepotentnosti i bez obzira na to tko je tko. To je za nas svrha.
Jutarnji partyji postali su vaš zaštitni znak. Odakle je došla ideja da ljudi plešu uz house glazbu dok većina tek pije prvu kavu?
Izgleda da jesu, iako nam to možda nije ni bio cilj, haha. Dnevni eventi su trenutno veliki trend, ali ono što puno ljudi ne zna jest da to uopće nije nova stvar. Postoje već jako dugo, samo ih se kod nas, nažalost, nije radilo. Nama je ideja bila napraviti nešto drugačije i vidjeti postoji li u Splitu interes za takvim konceptom. Ispostavilo se da postoji, i to ogroman.
Nama je to zapravo bio najveći poticaj. Pokazalo nam je da ljudi žele takve stvari i da možemo razmišljati puno šire o tome što sve možemo napraviti.
S druge strane, ne želimo raditi stvari zato što su trenutno trend. To nam nikad nije bio cilj. Jedan od razloga zašto trenutno radimo više dnevnih nego noćnih evenata vrlo je jednostavan: Split nema adekvatan noćni klub u kojem možemo raditi kontinuirani program. Tako da je to dijelom i stvar okolnosti, a ne neka naša odluka da ćemo se sada baviti isključivo dnevnim eventima.
Što vas je najviše iznenadilo kod jutarnjih partyja, broj ljudi, atmosfera ili činjenica da se publika stalno vraća?
Mislimo da je ovdje ključno to što stvari ne gledamo kratkoročno. Tako je bilo i s dnevnim eventom. Naravno da smo se nadali da će prvi put odmah biti dobar odaziv, ali čak i da nije prošlo najbolje, nastavili bismo. Za neke stvari jednostavno treba vremena da zažive, pogotovo ovakav tip eventa, gdje su u Splitu ljudi navikli da je izlazak samo u večernjim satima. Ne možemo nakon jednog eventa odlučiti da nešto ne funkcionira. Treba dati i nama i ljudima priliku da se naviknu na nešto novo, a onda vrijeme pokaže ima li to smisla. U ovom trenutku pokazalo se da ima.
Po čemu se razlikuje energija na jutarnjem partyju od one na klasičnom noćnom izlasku? Tko bolje pleše, jutarnja ili noćna ekipa?
Rekli bismo da energija ni na jednoj vrsti partyja nije nužno bolja nego na drugoj, samo je drugačija. Dnevni eventi su možda u startu malo neugodni jer zapravo vidite sve ljude i nema previše prostora za „skrivanje“ kao na noćnim eventima, no čim ta početna nelagoda prođe, otvore se sasvim drugačije i zanimljive interakcije. Kod nas je to uvijek vesela, nasmijana i topla publika, tako da se ljudi vrlo brzo opuste i prepuste atmosferi.
Noćni partyji su, s druge strane, intimniji i imaju neku svoju posebnu atmosferu. Pogotovo danas u Splitu, gdje je zbog nedostatka klubova sve manje prostora i prilika za organizaciju takvih evenata, pa samim time svaki noćni party bude još posebniji s obzirom na krizu u gradu.
Ono što nas posebno veseli jest to što na dnevne i noćne evente dolazi poprilično različita publika. A onda se u jednom trenutku sve to počelo isprepletati i upravo su nam ti trenuci pokazatelj da se stvari dobro razvijaju.
Split često ima reputaciju grada u kojem nema dovoljno prostora za elektroničku glazbu. Je li se scena promijenila otkad ste krenuli ili još uvijek ima puno prostora za napredak?
Nažalost, nema prostora za puno toga, a pogotovo kada je riječ o elektroničkoj glazbi. Situacija je trenutno takva da u gradu praktički ne postoji funkcionalan klub u kojem bi se takva scena mogla normalno razvijati, a ne čini se ni da će se to u skorije vrijeme promijeniti.
S druge strane, publika postoji. Ima jako puno ljudi koji žele izaći, slušati glazbu i biti dio takvih događanja, samo trenutno nemaju gdje. Zato smo prisiljeni gledati izvan standardnih okvira i smišljati drugačije formate. To je zanimljivo, ali nije ni približno jednostavno kao imati svoj prostor. Svaki takav event traži puno više organizacije, logistike i improvizacije, ali zasad je to jedini način da se takve stvari uopće događaju.
Prostora za napredak, naravno, ima, ali to ne može napraviti jedan čovjek ili jedan kolektiv. Mora se uključiti cijela zajednica, svi koji na bilo koji način sudjeluju u sceni. Ako svatko radi svoje i nema neke zajedničke želje da se stvari pomaknu, teško je očekivati ozbiljniju promjenu. Mi možemo raditi svoje evente i pokušavati pomaknuti stvari koliko možemo, ali za neku veću promjenu treba se uključiti puno više ljudi.
Koji vam je bio najluđi ili najneočekivaniji trenutak na nekom vašem partyju koji ćete zauvijek pamtiti?
Y: Meni je možda najdraži trenutak kad sam na jednom od naših događanja u Splitu vidio Mladena iz TBFA-e do Peđe Radovića. Taj trenutak je pokazao koliko se različiti ljudi i scene mogu spojiti na istom mjestu.
A: Meni je možda najdraži trenutak bio kad je jedna naša prijateljica istetovirala ples. Dosta ludo…
Mislite li da su ljudi danas željni drugačijeg izlaska, manje mobitela, više plesa i druženja ili je to samo prolazni trend?
Mislimo da su ljudi zaista željni ovakvih izlazaka i druženja. U svakodnevici smo svi izbombardirani informacijama i zasićeni ekranima, pa plesni podij u tom smislu postaje pravo utočište. Na nekoliko sati svi su jednostavno prisutni u trenutku, bez mobitela i svakodnevnih distrakcija. Sve je nekako iskreno i jednostavno i mislimo da to ljudima fali.
Izlazak i druženje nisu nikakav prolazni trend, nego jednostavno ljudska potreba. Sjetite se samo korone, kada se ljudi nisu mogli družiti uživo, i kakve je to osjećaje stvaralo. Tek tada smo zapravo shvatili koliko nam je taj oblik povezivanja potreban. I danas, kad smo sve više okruženi ekranima i sve teže ostvarujemo neke spontane kontakte, takvi prostori postaju još važniji.
Mi smo možda i dalje privilegirani jer dolazimo iz manje države i manjeg grada, gdje još uvijek postoji neka vrsta intime i osjećaja zajednice. Ali kad otputujete, možete primijetiti koliko su ljudi sve više izolirani i koliko im je teško upoznavati nove ljude. Upravo zato je clubbing oduvijek imao tu posebnu ulogu: u mraku ste, okruženi glazbom i ljudima, a opet na neki način sami sa sobom. To je jedan oblik eskapizma koji je svima ponekad potreban, da na nekoliko sati jednostavno nestanete iz svakodnevice.
Zato ne mislimo da je riječ o prolaznom trendu. Barem što se tiče naših evenata, neće biti, jer maksimalan fokus stavljamo upravo na ono najvažnije: glazbu i ljude.
Koliko je danas teško ostati vjeran svom glazbenom ukusu, a istovremeno zadovoljiti publiku?
Naravno, publika nam je iznimno važna, ali glazbu ne biramo s namjerom da zadovoljimo njihova očekivanja. Naš je cilj istraživati, otkrivati nove stvari i publici predstaviti nešto što možda još nije imala priliku čuti, nešto što nisu znali da trebaju čuti. Vjerujemo da je upravo to stvorilo „Kućnu glazbu“ kakva je danas: ono u što mi vjerujemo publika prepozna i prihvati.
Glazba ipak traži strpljenje i to je nešto što očekujemo i od naše publike. Ako vam se jedna ili dvije pjesme ne svide, to ne znači da trebate odmah otići ili zaključiti da nešto nije za vas. Baš kao što ni film ne ocjenjujemo već u prvih nekoliko minuta, tako ne treba ni party.
Živimo u kulturi koja nas stalno tjera da sve mora biti odmah. Ako nešto nije onako kako smo zamislili u prvih nekoliko minuta, jednostavno idemo dalje. Mi ne želimo biti dio toga. Smatramo da i glazbi, kao i svemu drugome što vrijedi, treba dati vremena.
Kad biste mogli ostvariti jedan veliki cilj za Kućnu Glazbu u sljedećih pet godina, što bi to bilo?
Imamo nekoliko ciljeva. Prije svega, želimo nastaviti razvijati naše evente, ali dugoročno nam je želja i nastupati diljem Hrvatske i izvan nje, organizirati ozbiljnija gostovanja, kako regionalna tako i europska, te razvijati kolaboracije s drugim kolektivima.
Tako da nemamo neku jednu veliku točku do koje želimo doći, nego nam je više važno da se nastavimo razvijati u različitim smjerovima s obzirom na naše interese, koji nisu samo glazba, već i dizajn…
