U Novom Južnom Walesu smještena je kuća Babylon, u lokalnoj zajednici često nazvana The Castle. Projektirao ju je Edwin Kingsbury 1953. godine, a nakon desetljeća zanemarivanja nedavno je temeljito obnovljena. Kuća se od početka izdvajala iz okruženja zbog neuobičajenih oblika, masivnog kamenog pročelja i prostorne organizacije bez pravih kutova. S vremenom je postala gotovo zaboravljena arhitektonska posebnost, a današnja obnova predstavlja pokušaj usklađivanja povijesnog karaktera i suvremenih potreba.



U Novom Južnom Walesu smještena je kuća Babylon
Originalni koncept nastao je kao izrazito slobodna interpretacija modernističkih ideja. Umjesto stroge geometrije, Kingsbury je oblikovao prostore pod zakrivljenim krovom koji zauzima površinu od 320 četvornih metara. Visine stropova prelazile su četiri metra, a unutrašnjost se otvarala prema panorami oceana i zaljeva. Prolazi i hodnici vodili su kroz kuću na neočekivan način, stvarajući poveznice između različitih funkcionalnih zona. Posebno se isticao veliki blagovaonski prostor od osamdesetak četvornih metara koji je izlazio na prostranu terasu s pogledom na Pacifik i Pittwater.



Obnova je provedena s naglaskom na kontinuitet i očuvanje prepoznatljive prostorne dramaturgije. Nije se težilo potpunom redizajnu, nego zadržavanju izražajne arhitekture i prilagodbi svakodnevnoj upotrebi. Pristup kući poboljšan je novim prilazom i kabelskom uspinjačom koja omogućuje ulaz bez prepreka. U interijeru su diskretno uklopljeni suvremena kuhinja i praonica, dok je glavna spavaća soba smještena uz južni rub reprezentativne dvorane, uzimajući u obzir prirodne stijene i postojeće drveće.



Materijali korišteni u obnovi izabrani su u skladu s izvornim rješenjima. Korišteno je crno drvo, teraco, obrađene drvene obloge i staklene lamele koje reflektiraju svjetlost. Dio materijala spašen je i ponovno ugrađen, čime se postigla veza između prošlog i novog sloja gradnje. Asimetrični krovni otvori dodani su kako bi prostor dobio više prirodnog svjetla, a kameni zidovi vraćeni su u prvotno stanje. Nosiva konstrukcija u obliku lučne grede popravljena je i ponovno naglašena kao ključni element glavne dvorane.

Energetski sustav također je prilagođen suvremenim standardima. Čelična struktura smještena na padini nosi dvostrane solarne panele, osiguravajući opskrbu električnom energijom. Time je kuća dobila funkcionalnu samoodrživost koja je u skladu s današnjim potrebama, ali bez gubitka izvorne arhitektonske prepoznatljivosti.


Današnji Babylon spaja nasljeđe i obnovu. Zadržava slojevitu povijest neobičnog arhitektonskog pothvata iz sredine 20. stoljeća, ali istovremeno odgovara zahtjevima suvremenog života. Njegova prostorna rješenja, izbor materijala i položaj između oceana i zaljeva čine ga primjerom kako se arhitektura može obnoviti bez gubitka identiteta, a pritom ponovno postati funkcionalna i relevantna.