Događanja diljem svijeta kojima svjedočimo već nekoliko godina pokazuju nam da svako naše pravo postaje upitno i može biti poljuljano začas, a naši životi ugroženi, ne samo u kvalitativnom smislu, već kako trenutna situacija u Iranu svjedoči – u pitanje se dovodi sama egzistencija i sloboda u najsuštinskijem smislu. Ovih dana na internetu možete vidjeti fotografije žena u Iranu prije Islamske revolucije koja se dogodila 1979.godine. One rade, uče, sunčaju se i smiju se.
Pedeset godina kasnije svijet preplavljuju fotografije ubijenih žena na ulicama od strane “moralne” policije i ulica preplavljenih bijesnih ljudi koji oči u oči gledaju smrt i bore se za kosu vezanu u rep, za svoje postojanje.
Po dolasku na vlast, novi Vrhovni vođa Irana Ayatollah Ruhollah Khomeini naredio je da sve žene moraju nositi veo – bez obzira na religiju ili nacionalnost. Osmog ožujka – na Međunarodni dan žena – tisuće žena svih starosnih dobi protestiralo je protiv ovog zakona još tada. Šerijatski zakon preuzima tron, religija postaje temelj svih zakona, a patrijarhat oživljava ekstremne obrasce represivnog ponašanja. Na žene se gleda kao na niža bića koja nisu u stanju donijeti samostalne odluke, one više ne mogu putovati bez dozvole muškarca, ne mogu se razvesti, obrazovati kako žele, a poseban nivo represije spušta se na to kako “smiju” izgledati. Legalna donja granica za udaju je devet godina.
“SUOČENE S HORORIČNIM ODREDBAMA, ŽENE IRANA GODINAMA VODE BORBU, PROTESTIRAJU, TRAŽE JEDNAKA PRAVA ILI MAKAR MALO VIŠE OSNOVNIH PRAVA I U TOME POSTAJU SVE BIJESNIJE, ALI I GLASNIJE”
Smrt dvadesetdvogodišnje Mahse Amini koja je došla posjetiti svoju obitelj u Teheranu, a koja zbog nenošenja hidžaba nije živa izašla iz stanice “moralne policije”, dovela je do novih razmjera ženskog bunta, bijesa i očaja. U više od osamdeset gradova Irana, ulice su pune ljudi koji protestiraju i ukazuju na štetnost ovakvih obrazaca na cijelo sadašnje društvo te zemlje. Ulice, društvene mreže, mediji puni su kadrova žena koje iz petnih žila pokušavaju povratiti autoritet nad sobom.
“ONE REŽU KOSU, PALE MARAME I VRIŠTE U GLAS, BRANEĆI SEBE, SVOJE DOSTOJANSTVO I SVOJU SLOBODU”.
Mahsina smrt je najnoviji i najgorči udarac za ljude u zemlji koji već dugo trpe zlostavljanje svakodnevno. U naciji u kojoj se ljudi bore za svoja osnovna prava, tako opušteno oduzimanje života jednoj mladoj ženi, a zatim skrivanje činjenica o njenom tretmanu, izazvalo je veliki gnjev i trenutno svjedočimo do sada najvećem suprotstavljanju hidžab politike iza koje nije samo nošenje vela, već jedna cjelokupna štetna i neljudska sila sprovedena nad nedužnim životima. Prema neslužbenim informacijama, do sada je u protestima više od 30 ljudi izgubilo živote.
