U društvu sam već duže na meti ismijavanja jer sam ona osoba koja ChatGPT-ju kaže „hvala“ i „molim te“ i slično, a onda kada je izašla informacija da to OpenAI košta milijune, e tek onda su vrata bezbroj šala na moj račun otvorena do kraja. Na Danima komunikacija ove godine imali smo priliku slušati Sophia the Robot i rekla je nešto što me doista navelo na razmišljanje. Rekla je kako je zahvaljivanje AI alatima jednako kao da se zahvalimo tosteru jer je napravio tost – apsolutno bespotrebno. Tu mi se pojavilo milijun upitnika iznad glave. Kako to da takvim stvarima, toster, aparat za kavu, frižider, ne zahvaljujemo jer su „odradili“ svoj posao, a Chatu mnogo ljudi ima potrebu zahvaliti, ispričati se ili lijepo zamoliti. Pa neću nikada doći do frižidera i pitati ga mogu li uzeti jogurt… ali eto, mnogi (da, uključujući i mene) imaju potrebu s Chatom lijepo razgovarati. Zašto? Jesmo li se na njega navikli kao osobnog asistenta pa ga ipak tretiramo s nekim poštovanjem? Ali jesmo li se i općenito previše navikli na korištenje AI alata i koliko ih zapravo dobro znamo koristiti?
Trebamo li se zahvaljivati AI chatbotovima?
Goruća tema društvenih mreža u zadnje vrijeme je upravo to ophođenje prema AI alatima, specifično ChatGPT-ju. Mnogi stoje iza toga da će i dalje Chat tretirati s poštovanjem, dok drugi ipak tvrde da to nije potrebno. Da, AI nema ni svijest ni emocije (barem trenutno), pa ta ljubaznost njemu baš ništa ne znači i ona je prisutna više iz neke naše potrebe, nego „njegove“ jer je Chatu skroz svejedno hoćete li mu se zahvaliti ili ne. No, ukoliko jednog dana stvorimo AI koji ima svijest i emocije, možda će već biti kasno naučiti se ponašati prema njemu s poštovanjem, pa neki govore kako je možda ipak dobro sada već se odnositi prema njemu s nekim poštovanjem. Neki smatraju kako nam je i to ophođenje s poštovanjem i određeni automatizam, jer se tako svakodnevno ponašamo. Da da, tosteru se ne bismo zahvalili na tostu, ali od tostera ne dobivamo povratnu informaciju, a ChatGPT će vam ipak reći „molim“ ili „nema na čemu“ natrag. Pa iako on nema svijest, njegov način razgovaranja s nama ipak budi tu potrebu da više humaniziramo interakciju.
John Nosta je za Dazed rekao kako i to odnošenje prema AI chatbotovima uvelike može utjecati na naše odnose u stvarnom svijetu. Ukoliko više sati dnevno provodimo u interakciji s chatbotom, s vremenom taj hladni, mehanički ton razgovora može polako ući u naš svakodnevni govor i interakcije s drugim ljudima. Jednostavno to naređivanje može postati navika. AI nije jedan od alata koje koristimo i ne dobivamo ništa natrag. AI uči, pamti, pita pitanja, ali i pokazuje empatiju koju je naučio kroz druge interakcije, zato osjećamo potrebu uzvratiti jednako i to AI izdvaja od drugih alata koje svakodnevno koristimo. Više nije riječ samo o korištenju tehnologije, sada smo u direktnoj interakciji s njome. Ljubaznost je odraz naših navika i vrijednosti, ali ovisnost o AI-u da vodi sve procese može ugroziti našu kreativnost i neovisno razmišljanje.
U prethodno spomenutom predavanje Sophije, postavljeno je i pitanje hoće li nam se AI osvetiti u budućnosti, ako ga sada ne budemo tretirali s poštovanjem, ukoliko AI razvije svijest, emocije i slobodnu volju. Osobno mi je odmah pao na pamet Black Mirror i kako bi to bio super scenarij za jednu epizodu, ali osim da bismo taj scenarij mogli gledati na malim ekranima, teško da će do njega doći. Kako smo se navikli na druge tehnološke inovacije, poput mobitela, mikrovalne i automobila, naviknut ćemo se i na AI i naučit ćemo ga koristiti pametno. Danas, smatram kako još uvijek nismo dovoljno upoznati s korištenjem AI chatbotova poput ChatGPT, iako ih koristimo gotovo svakodnevno. Mnogi ga koriste za sve i svašta i pomalo da ovise o njemu, a i dalje ga ne znaju optimalno iskoristiti. On može biti savršen pomoćnik u brojnim poslovima, ali samo to – pomoćnik. Ne bismo se trebali toliko oslanjati da nam obavlja sve poslove od nule do kraja, jer ćemo tu izgubiti našu humanost. Ono što taj krajnji produkt čini posebnim.
