Danas ćemo često naići na knjižare koje više nalikuju malim concept trgovinama nego li klasičnim knjižarama. A o širokom izboru knjiga ne moram ni govoriti. Iako to nekako i je poanta knjižare, ponekad se osjećam kao da ne znam od kuda krenuti i što uopće želim pronaći. Sklona sam to svaliti na svoj horoskopski znak, a sigurna sam kako nisam jedina. Ipak, jedna knjižara u Tokiju napravila je radikalan korak unatrag. Možda čak i unaprijed, ovisi koga pitate. Morioka Shoten knjižara ne natječe se tko će ponuditi više, jer oni nude manje. Dapače, najmanje. U svakom trenutku, ova knjižara u svojoj ponudi ima samo jednu knjigu. I to je to. Kad prođe ponuda, tu knjigu kod njih više nećete pronaći.
Smjestila se u mirnoj ulici kvarta Ginza, a na prvi pogled djeluje gotovo prazno. Prostor je tih, minimalan i nenametljiv. Nema polica punih naslova, nema izbora koji paralizira, nema onog glasića koji ti govori da nešto propuštaš. U središtu prostorije nalazi se jedna knjiga, pažljivo odabrana i izložena. Dostupna je u više primjeraka, ali je vremenski ograničena. Nakon nekoliko dana, knjigu mijenja neka druga, a ona prethodna se više ne vraća. Ovaj koncept, koji stoji iza jednostavne rečenice “jedna prostorija, jedna knjiga”, osmislio je Yoshiyuki Morioka, bivši knjižar koji je godinama radio u starinskim knjižarama u tokijskom kvartu Kanda, poznatom po prodaji rabljenih i rijetkih izdanja. Upravo tamo, radeći s knjigama koje su često imale vlastitu povijest, Morioka je počeo razmišljati o tome koliko pažnje jedna knjiga zapravo dobije u klasičnom knjižarskom okruženju. Ideja da se cijeli prostor, vrijeme i razgovor posvete samo jednom naslovu činila se kao prirodan odgovor na pretrpano tržište knjiga.
Morioka Shoten nedavno je proslavila 10. rođendan. Knjižara se smjestila u zgradi Suzuki Building, povijesnoj lokaciji iz kasnih 1920-ih koja je nekoć bila dom izdavačke kuće. Ova lokacija je savršena za koncept knjižare koju Morioka Shoten ima. Ne pokušava ući u natjecanje s velikim lancima, ne pokušava pretjerano ni privući svakoga, već stoji tu i privlači točno onu publiku za koju je namijenjena. Za one koji cijene trenutak i posvećuju pažnju kvalitetnom štivu. Svaki tjedan (od utorka do nedjelje) u ponudi je novi naslov. To može biti roman, zbirka kratkih priča, knjiga fotografija, monografija, popis može ići u nedogled. Među knjigama koje su se ranije našle u prostoru bili su, primjerice, romani Tove Jansson, autorice poznate po Muminima, ali i ozbiljnoj prozi za odrasle, kao i zbirke bajki Hansa Christiana Andersena. Izbor nikada nije vođen trendovima, nego unutarnjom logikom same knjige i onime što se oko nje može izgraditi. Jer Morioka Shoten nije samo mjesto kupnje. Uz knjigu se često oblikuje i mali, privremeni svijet. Zidovi se prilagođavaju temi, izlažu se ilustracije, fotografije ili predmeti povezani s tekstom, a ponekad se organiziraju i razgovori, čitanja ili susreti s autorima i suradnicima. Knjiga postaje središnja točka prostora, ali i povod za dijalog.
Ograničenost ponude ovdje nije marketinški trik, nego način razmišljanja. Posjetitelji ne dolaze s popisom želja, niti izlaze s torbom punom naslova. Dolaze znatiželjni, često bez unaprijed stvorenog mišljenja, i dopuštaju da ih jedna knjiga iznenadi. Ako je kupe, znaju da sudjeluju u nečemu prolaznom, malom vremenskom odsječku u kojem je baš ta knjiga bila u središtu pažnje. U tom smislu, Morioka Shoten više nalikuje galeriji ili izložbenom prostoru nego klasičnoj knjižari. No za razliku od galerije, ovdje je sasvim u redu ponijeti izložak kući, pročitati ga, podcrtavati i živjeti s njim. Knjiga prestaje biti samo proizvod, a postaje iskustvo koje se dijeli između prostora, vremena i čitatelja. Osobno mi ovo izgleda kao savršeni suvenir, jer do trenutka puta nećeš znati koji će te naslov čekati u knjižari, a koji god da je, uvijek će iza sebe imati fantastičnu priču.
