U kontekstu suvremenog dizajna, gdje je granica između funkcionalnosti i umjetničkog izraza sve manja, sve je češća pojava suradnji koje nastaju izvan uobičajenih okvira industrijske proizvodnje. Jedan od aktualnih primjera takvog pristupa je nova skulpturalna klupa koju je dizajnirao Vincent Laine za scenografiju Jacques Cartier Studija, predstavljenu na Pariškom tjednu mode. U stvaranju ove klupe sudjelovao je i umjetnik Willy Cartier, a cjelokupan projekt realiziran je kroz eksperimentalni program A Little Madness, koji vodi norveški proizvođač urbane opreme Vestre. Ovaj komad namještaja nije samo još jedan proizvod nastao u sklopu privremene suradnje; on funkcionira kao istraživačka platforma kojom se propituje što sve namještaj može biti – i gdje mu je mjesto u širem kulturnom kontekstu.
Klupa je prvenstveno zamišljena kao dio prostorne dramaturgije
Klupa je prvenstveno zamišljena kao dio prostorne dramaturgije unutar modne prezentacije, no u svojoj formi i materijalizaciji nadilazi dekorativnu funkciju. Riječ je o objektu koji stoji na granici između dizajna, instalacije i performativne scenografije. Oblik joj nije podređen ergonomiji u klasičnom smislu, već proizlazi iz konceptualnog razmatranja odnosa tijela i prostora. Ovakav pristup nije neuobičajen za dizajnere poput Lainea, koji se i ranije u svom radu bavio formama koje usmjeravaju korisnikovu pažnju na fizički doživljaj prostora, ne samo na funkciju objekta.
Suradnja s Willyjem Cartierom dodatno je naglasila taj eksperimentalni karakter. Cartier, poznat po svome radu na sjecištu plesa, mode i vizualne umjetnosti, unosi u projekt performativnu komponentu. Kroz dijalog između dizajna i tijela, klupa postaje alat za interpretaciju prostora, a ne samo element njegove opreme. Tako, ovaj dizajnerski objekt ne služi samo za sjedenje, već djeluje kao scenografski katalizator – omogućava novu vrstu interakcije između objekta, korisnika i okoline.
Cijeli projekt realiziran je kroz Vestreov program A Little Madness, koji je usmjeren na stvaranje prostora za dizajnerska istraživanja bez ograničenja koja često nameće standardna proizvodnja. Program omogućuje dizajnerima i umjetnicima da razvijaju koncepte koji nisu nužno komercijalni, ali imaju potencijal mijenjati način na koji promišljamo urbani prostor, javnu opremu i funkciju objekata u svakodnevnom životu. U slučaju ove klupe, A Little Madness je omogućio produkciju koja nije uvjetovana tržišnom isplativošću, već idejom da dizajn može biti sredstvo istraživanja, a ne samo rješenja.
U tehnološkom smislu, klupa je izrađena korištenjem suvremenih materijala i metodologija koje omogućuju slobodu u formi bez kompromisa u stabilnosti i trajnosti. Proizvodni proces oslanja se na digitalno modeliranje i preciznu obradu materijala, što omogućuje izvedbu kompleksnih geometrija koje bi u tradicionalnoj industriji bile preskupe ili prezahtjevne za serijsku proizvodnju. Ipak, ovdje se ne radi o eksperimentu radi eksperimenta – cilj nije impresionirati tehničkom izvedbom, već omogućiti dizajnerski izraz koji odgovara konceptualnim zahtjevima projekta.
Ono što ovu klupu čini posebno relevantnom u današnjem dizajnerskom kontekstu jest njezina sposobnost da funkcionira na više razina. Kao fizički objekt, ona komunicira s korisnicima kroz materijalnost i oblik. Kao prostorni element, integrira se u kontekst modne scenografije i pridonosi cjelokupnom narativu revije. A kao rezultat suradnje između različitih autora i disciplina, ona pokazuje kako dizajn može biti proces otvoren za dijalog, istraživanje i pomicanje granica.
U vremenu kada se pojam dizajnerske suradnje često svodi na kratkoročne projekte osmišljene radi komercijalne vidljivosti, ovaj primjer pokazuje da je moguće ostvariti suradnju utemeljenu na zajedničkom istraživanju i međusobnom razumijevanju. Suradnja Lainea, Cartiera i Vestreovog eksperimentalnog programa ne nudi gotova rješenja, već postavlja pitanja – o tome što je dizajn, čemu služi, i može li se uopće odvojiti od šireg kulturnog i društvenog konteksta.
