Možda zvuči pomalo klišej, ali prirodu smatram umjetnošću samu po sebi. No, ovi vrtovi su me apsolutno fascinirali. Kiparski vrtovi osmišljeni su ne samo kao odlična turistička destinacija, već kao mjesta na kojima likovna umjetnost savršeno nadopunjuje zelenu površinu i bogati pejzaž koji ju okružuje, pri čemu jedno ne služi kao pozadina drugome, već se jedinstveno nadopunjuju. Kao i apsolutno sve na ovome svijetu, i kiparski vrtovi mogu se podijeliti u razne kategorije, no najpoznatiji su parkovi skulptura u kamenu i drvu, topiary parkovi te eko-vrtovi.
Upravo zato, odlučila sam izdvojiti nekoliko najzanimljivijih kiparskih vrtova koji na različite načine spajaju umjetnost i prirodu.
Umjetnost u prirodi: ovi kiparski vrtovi se ne propuštaju
Parco Sculture del Chianti, Italija
Park skulptura Chianti nalazi se u Toskani, u Italiji. Funkcionira kao stalna izložba suvremenih instalacija i skulptura koja se temelji na potpunoj integraciji prirode i umjetnosti. Park je nastao iz ideje Rosalbe i Piera Giadrossija, a od 2004. godine u njemu umjetnici iz svih dijelova svijeta rade s različitim tehnikama i materijalima, stvarajući djela specifična za samu lokaciju koja se savršeno uklapaju u šumu, u svojevrsnu kombinaciju svjetla, zvukova i boja.
A upravo raznolikost umjetnika i njihovih radova ono je što ovaj park čini posebno zanimljivim. Grčki umjetnik Costas Varotsos osmislio je monumentalnu skulpturu Energy, sastavljenu od čak 800 staklenih ploča koje mijenjaju izgled ovisno o položaju sunca. Tu je i The Blue Bridge danske umjetnice Ursule Reuter Christiansen, 14 metara dug most od željeza i 213 komada plavog talijanskog stakla, koji šumu u Chiantiju simbolično povezuje s Venecijom. Posebno je zanimljiv i Labirinto britanskog umjetnika Jeffa Sawarda, izrađen od zelenih staklenih mozaika, čiji se putovi na kraju susreću u malom središnjem prostoru sa zrcalom.
Ipak, možda mi je najzanimljivija činjenica da neke skulpture na prvi pogled gotovo i ne djeluju kao da ih je stvarao čovjek. The way we were Piera Giadrossija sastoji se od devet trupaca mrtvog tikovog drva isprepletenih s devet živih hrastova, pa se djelo gotovo stapa sa šumom koja ga okružuje. Upravo u tome i jest čar ovog parka, umjetnička djela ne natječu se s prirodom za pažnju, već postaju njezin sastavni dio.
Giardino dei Tarocchi, italija
Ako bih morala izdvojiti jedan kiparski vrt koji najviše izgleda kao da je izašao iz nekog sna, to bi definitivno bio Vrt Tarota. Smješten u toskanskoj Maremmi, ovaj neobični umjetnički park osmislila je francusko-američka umjetnica Niki de Saint Phalle, koja je na njegovoj izgradnji radila više od dvadeset godina. U vrtu se nalazi 22 monumentalne skulpture inspirirane velikim arkanama tarota, prekrivene šarenim keramičkim pločicama, staklom i ogledalima. Rezultat je nevjerojatan spoj umjetnosti, arhitekture, boja i prirode koji više nalikuje nekom čarobnom svijetu nego klasičnom parku skulptura.
Iako je Niki de Saint Phalle glavna autorica cijelog projekta, u njegovoj su realizaciji sudjelovali brojni umjetnici. Njezin suprug Jean Tinguely radio je metalne konstrukcije monumentalnih skulptura, ali je u vrt unio i svoje prepoznatljive kinetičke elemente. Njegove su, između ostalog, Wheel of Fortune te nekoliko mehaničkih instalacija, dok je Pierre Marie Lejeune osmislio keramičke klupe i druge elemente koji su integrirani u prostor.
Alan Davie oslikao je unutrašnjost Maga, a Marina Karella izradila je skulpturu Svećenice. Čak su i klupe, fontane i arhitektonski elementi dio umjetničke priče, zbog čega je ovdje granicu između skulpture, arhitekture i krajolika gotovo nemoguće povući.
MUSAN – Museum of Underwater Sculpture, Cipar
MUSAN je definitivno nešto drugačije od klasičnih kiparskih vrtova jer se njegov „vrt“ nalazi nekoliko metara ispod površine mora. Smješten je oko 200 metara od plaže Pernera u Ayia Napi, a sastoji se od 93 umjetnička djela postavljena na dubini od otprilike 8 do 10 metara.
Sve skulpture osmislio je britanski umjetnik Jason de Caires Taylor, poznat upravo po svojim podvodnim muzejima i umjetničkim instalacijama. No, ovdje skulpture nisu samo izložbeni primjerci: osmišljene su tako da s vremenom postanu umjetni greben i dom morskom životu.
Taylor je kroz MUSAN spojio umjetnost, ekologiju i očuvanje mora na način koji je gotovo nemoguće postići u klasičnoj galeriji. Njegove ljudske figure s vremenom prekrivaju alge i drugi morski organizmi, oko njih se počinju okupljati ribe, a same skulpture postupno postaju dio podvodnog ekosustava.
Među djelima se nalaze i dvije skulpture na kopnu, Irineos i Calypso, koje simboliziraju djecu posvećenu zaštiti mora, dok se ostatak zbirke nalazi pod vodom. Upravo zbog toga MUSAN nije samo mjesto na kojem promatrate umjetnost, već doslovno gledate kako priroda preuzima umjetničko djelo i mijenja ga.
Park skulptura Forma Viva, Slovenija
Forma Viva zapravo je posebna priča jer nije riječ samo o jednom parku, već o međunarodnom kiparskom pokretu koji u Sloveniji postoji od 1961. godine. Pokrenuli su ga slovenski umjetnici Jakob Savinšek i Janez Lenassi, a simpoziji su se održavali na nekoliko lokacija, pri čemu su Portorož i Kostanjevica na Krki postali najpoznatija središta. U Portorožu umjetnici rade u kamenu, dok je Kostanjevica na Krki posvećena drvu, odnosno domaćem hrastu.
U Kostanjevici na Krki danas se nalazi više od stotinu skulptura nastalih tijekom međunarodnih simpozija, a posebnost je upravo u tome što umjetnici svoje radove stvaraju na licu mjesta i potom ih ostavljaju u prirodnom okruženju.
Većina skulptura izrađena je od hrastova drva, materijala koji je karakterističan za ovaj kraj, pa se s vremenom mijenjaju zajedno s prirodom koja ih okružuje. Ova mjesta pokazuju koliko prirodni materijal i prostor u kojem je skulptura nastala mogu postati jednako važni kao i sam umjetnički rad.
