Ovaj razvod ste mogli zaobići samo ako ste živjeli negdje bez interneta i nemate društvene mreže. Zašto? Jer je Kanye u to vrijeme ozbiljno posvetio sve svoje resurse da dominira na Instagramu i Twitteru na kojima je dnevno objavljivao deset postova o svojoj supruzi, njenom dečku i djeci. Bilo je to poprilično turbulentno razdoblje za brend Kardashiana koji se prvi put susreo s takvim probojem kroz njihov oklop pr mašinerije. Vidite, o Kardashianima znamo samo priče koji oni plasiraju i onda ih koriste kao scenarij za svoju reality emisiju. Ništa nije slučajno i ništa „ne procuri“ iako se to tako plasira u medije. Jedini problem u tom biznisu koji vrijedi milijarde dolara su njihovi muškarci. Tristan Thompson je napravio kaos nekoliko puta, a Kanyea nisu mogle kontrolirati. Štoviše, hospitalizirali su ga i držali na odjelu tjedan dana bez mogućnosti kontakta s rodbinom i prijateljima. Kanye je otvoreno pričao o bipolarnom poremećaju s kojim živi već godinama, a koji se pogoršao nakon što mu je tijekom plastične operacije umrla majka Donda. Od tog trenutka je sve krenulo nizbrdo.
Ove situacije ćete vidjeti u dokumentarnom filmu Kim vs. Kanye Divorce koji se prikazuje na platformi HBO. Kim i Kanye naravno ne sudjeluju u filmu, ali se pojavljuju njihovi odvjetnici i Kanyeovi prijatelji. Dokumentarac donosi njegovu i njenu stranu priče i moramo vam reći da je većina toga poznata javnosti i da nismo saznali ništa novo. Cijeli film je u stvari retroaktivni pregled događaja koje je javnost pratila na društvenim mrežama jer Kanye je na Twitteru otkrio puno informacija o Kardashianima i tako načeo ovaj nedodirljiv brend kojim predsjeda Kris Jenner. Kim je prikazana kao osoba koja je imala plan da bude slavna od tinejdžerskih dana i kako saznajemo sredstva se nisu birala. Kris Jenner je „puppet master“ (kako je Kanye naziva) koja kontrolira svaki aspekt javnog i privatnog života obitelji, a Kim je po riječima komentatora bila najvrjedniji ulog.
Ako vam treba malo celebrity trivije za ovaj kišni vikend i pratite pop kulturu danas, onda odvojite 2 sata za ovaj dokumentarac. Nije napravljen u stilu žutih tračerskih medija i stvarno nije “cringe”.
