Kazinoti & Komenda: kreativci koji stoje iza izvrsnog dizajna

Studio je započeo kao povremena suradnja, koja je s vremenom prerasla u stalnu poslovnu zajednicu
22.12.2024.
IMAGE SOURCE: Bruna Kazinoti Petrić/Kazinoti & Komenda
RECOMMENDED

Kazinoti & Komenda je renomirani dizajnerski studio smješten u Splitu, koji su osnovali dizajneri Karlo Kazinoti i Mišo Komenda. Studio je započeo kao povremena suradnja, koja je s vremenom prerasla u stalnu poslovnu zajednicu. Poznati su po svom svestranom portfoliju, koji uključuje vizualne identitete, signalizaciju, dizajn izložbi, ambalaže i plakate. Njihov pristup kombinira kreativnost i funkcionalnost, stvarajući rješenja koja ne samo da angažiraju, već i učinkovito komuniciraju s publikom​.

Kroz svoju karijeru, Kazinoti & Komenda postali su prepoznatljivi po jedinstvenim dizajnerskim pogledima, radeći na projektima kako na lokalnoj, tako i na međunarodnoj sceni. Među njihovim najistaknutijim postignućima je pobjednički dizajn vizualnog identiteta Vukovarskog vodotornja, signalizacija Tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku, plakati za HNK Split, FMFS… Studio je osvojio brojne nagrade, uključujući priznanja od Hrvatskog društva dizajnera i međunarodna priznanja na dizajnerskim natječajima, a danas broje šestero zaposlenih i povremene studente na praksi. Kako su postigli uspjeh i koliko truda, odricanja i rada stoji iza toga, saznali smo u razgovoru s Mišom Komendom i Karlom Kazinotijem, vlasnicima i kreativnim duom koji stoji iza svih nabrojanih projekata.

Frane Balta, Hana Malenica, Ana Bodrožić, Karlo Kazinoti, Mišo Komenda, Bruno Dubravec

U uredu, osim vas dvojice, radi cijeli tim ljudi. Kako izgleda vaša suradnja, odnosno, kada dobijete projekt, radite li svi zajedno ili se zadaci dijele. Kako je uopće raditi u jednom malom dizajnerskom kolektivu?

Karlo: Sada iz ove perspektive mogu reći kako nismo znali ni razmišljali da ćemo se razviti u ured s više zaposlenih. Na početku smo bili dvojica, a danas je to kolektiv koji raste i razvija se iz dana u dan. Meni to osobno znači u svakom smislu. Imati ured s više zaposlenih nam daje osjećaj napretka, a i mislim da je to dobar primjer i za nove mlade dizajnere u Splitu. Atmosfera u uredu nam je opuštena, dan započinjemo zajedničkom kavom i nekim osobnim pričama, uvijek je humor prisutan, bez toga ne možemo zamisliti radni dan, a nakon toga se podijele zadaci i krene u realizaciju. Smatram kako je vrlo važno imati opuštenu atmosferu za ovakav tip posla kako bi se izvukao kreativni maksimum. Svi naši zaposlenici su dolazili kronološki, kako smo kao ured rasli i nekako se spontano razvila dobra atmosfera i prijateljstvo. Sve životne teme mi provrtimo tijekom dana. Imamo stvarno odlične odnose.

Mišo: Ja sam bio protiv ureda, u to vrijeme sam imao želju da uvijek ostanemo u Karlovom stanu (haha), no ipak me uspio nagovoriti i nije mi žao. Svi zajedno se razvijamo u ovom kolektivu i novi ljudi donesu svježinu. Nas dvojica, kao iskusniji dizajneri, brže donosimo odluke, pragmatičniji smo i otprilike već znamo što kojem klijentu treba pa je to važno komunicirati. Kako smo poprilično bliski kao kolektiv, samim tim se lakše iznose i kritike i pohvale na rad, osobito kroz neki vid humora. U našem poslu ima dosta ega, posebno na početku. Ja sam i sam imao takve trenutke, teško je odbaciti ideju za koju misliš kako je odlična, ali s vremenom sazrijevaš i dođeš u fazu da više nemaš nikakav problem s tim, dapače, shvatiš to kao osobni izazov.

Posljednjih godinu dana svi pričaju o plakatima koje radite za HNK, zbog nekih ste bili i prozivani jer ste koketirali s erotikom što su neki smatrali neprihvatljivim za kazalište. Što mislite o tome i kako biste zapravo opisali tu cijelu suradnju?

Mišo: Mislim da stroge podjele u kulturi ne donose ništa dobro jer taj odmak od uobičajenog stvara efekt koji privlači pažnju. Moderni dramski tekstovi u kazalištu također ne prežu od raznih tema. Kultura je tu da provocira, propitkuje i u jednom segmentu angažira. U tom smislu smo izuzetno zadovoljni plakatima. Istaknut ću plakat za operu koji koketira s erotikom, a upravo on je razlog što su tih dana baš svi pričali o jednoj glazbenoj scenskoj vrsti koja nije više toliko popularna.

Karlo: Mi smo izuzetno zadovoljni sa suradnjom koju imamo s kazalištem. Oni nam vjeruju i podržavaju nas i to nam je najvažnije. Kada smo radili plakat za 69. splitsko ljeto htjeli smo izazvati reakcije, ali nismo mislili kako će to otići toliko daleko (bili smo na svim udarnim terminima i vijestima). Naša želja tim plakatom je bila izazvati strast za kazalištem i plakatom kao medijem koji je skoro pa nestao iz diskursa. Ta promjena je trebala biti provokativna i htjeli smo postići reakcije. Kazalište je tu zbog kulture i ljudi, ako ti isti ljudi izgube volju i strast za kulturom, onda je to veliki korak unazad. S druge strane ne mislim da smo išta novo napravili jer puno predstava koje se prezentiraju u kazalištu sadrže elemente erotike i to na još istaknutiji način, u tom smislu nam nije bila jasna određena reakcija političara koji su tvrdili kako takvom plakatu nije mjesto u kazalištu, ali su nam zapravo učinili uslugu jer su tih dana baš svi pričali o kazalištu.

Kako biste opisali splitsku dizajnersku scenu danas? Postoji li neki specifičan duh ili stil koji se razvija unutar grada?

Karlo: Dizajnerska scena u Splitu je šarena i jaka. Ima pojedinaca koji rasturaju na svojim poljima za koje se toliko i ne zna. HDD s UMASOM se trudi s izložbama i to treba pohvaliti. Od pojedinaca bi posebno istaknuo dizajnera Alena Marića koji stoji iza Cyan dizajnerskog festivala i magazina KAKO. U tom smislu smatram kako je splitska scena zaista jaka, no neki talentirani pojedinci se ne žele eksponirati pa se možda nekoj masovnijoj publici čini kako nema dovoljno dizajnerskog sadržaja u Splitu.

Mišo: Slažem se s Karlom i mislim kako je velika stvar za našu struku imati tako dobar festival gdje dolaze dizajneri iz svijeta s kojima kasnije možeš popričati i razmijeniti neka iskustva. Možda je najveća razlika između Splita i Zagreba u dizajnu, količina poslovnih prilika u korporativnom sektoru koji traži suradnje s dizajnerima. To su projekti koji više dominiraju na kontinentu.

Jedan od vaših ciljeva je ‘izbjeći ravnodušnost’ kod publike. Koliko je danas teško privući pažnju, s obzirom na preopterećenost vizualnim sadržajem i odakle crpite inspiraciju?

Karlo: Kada dobijemo novi projekt, nemamo trenutke u kojima sjedimo i čekamo inspiraciju nego krenemo kopati i detaljizirati i tijekom tog promišljanja se krenu javljati ideje. Teško je detaljno opisati taj proces jer svatko ima različite rituale kako dolazi do inspiracije, ali ja bih rekao kao da se dogodi neki klik kada stvari sjednu na svoje mjesto. Najvažnije je istraživati literaturu, glazbu, ali i neke lokalne trenutke. Ponekad te inspiriraju i najsitniji životni događaji.

Mišo: Split je dosta dobar izvor inspiracije. Lokalna kultura i život grada, osobito neke sitnice nam često donose inspiraciju i mislim kako se to može i osjetiti u našem radu. Grad je šaren, nemiran, nije statičan i to se podsvjesno prenese u vizualni kod. Znali smo dobiti i komentare na izložbama kako se vidi razlika u koloritu između nas i dizajnera s kontinenta.

Kako vidite budućnost grafičkog dizajna u Hrvatskoj, pogotovo kad je riječ o odnosu između dizajna, kulture i komercijalizacije?

Mišo: Kada promišljam o dizajnu i budućnosti istog, treba uzeti u obzir sam pristup. Kvalitetan dizajn uvijek dolazi od promišljenog i detaljnog ulaženja u neki projekt. Nije me strah komercijalizacije jer smatram kako takav vid dizajna ne može konkurirati kvaliteti bez obzira na to što je danas potreba za vizualnim identitetom velika. Isto moram spomenuti i umjetnu inteligenciju o kojoj se u posljednje vrijeme priča. Smatram kako će ona samo ubrzati određene procese, ali kvalitetan dizajn je i dalje produkt ljudskog promišljanja i kreativnosti, tako da u tome zaista ne vidim problem.

Karlo: Generacije mladih poduzetnika i ljudi koji ulaze u biznis su se već educirale o dizajnu kroz djetinjstvo, senzibilizirani su s njim. Naši klijenti dolaze s određenim znanjem i cijene kvalitetno rješenje. Možda je više komercijalizacije nego prije, ali istovremeno klijenti imaju više početničkog znanja o dizajnu u odnosu na prije.

Koliko je teško balansirati kreativnost i želje klijenata, a da istovremeno dizajn ostane kvalitetan?

Karlo: Dizajn nije iracionalan i u samom pristupu se stvari trebaju logično razlučiti. Od promišljanja za koga se dizajn radi, tko je ciljana publika i proučavanje samog proizvoda. Kada se napravi dobro istraživanje onda nije teško raditi jer se nameću logična rješenja. Ako npr, radimo dizajn za proizvod u ljekarni on mora biti jasan, čitak i koncizan. Dizajn je zapravo vrlo logičan i kada se tako pristupi problemu onda se ne odstupa od kvalitete. Klijent koji traži vizualno rješenje je puno bolje upoznat sa svojim proizvodom ili brendom od nas i sigurno mu nećemo gurati ideje koje su van domene. Tu je bitna komunikacija i slušanje.

Mišo: Kada govorimo o komercijalnom dizajnu, jedna od stavki koja se uzima kao mjerilo kvalitete je i doprinos samom brendu. Uvijek pratimo i podatke prodaje, koliko smo doprinijeli samom probijanju proizvoda ili brenda. To su činjenice koje treba uzeti u obzir. Što se tiče komunikacije, tu su opet mogu vratiti na pitanje o egu koji treba u suradnjama ostaviti iza sebe i naći najbolje rješenje s kojim su svi zadovoljni.

Vaš rad na plakatima za kulturne događaje, poput Festivala mediteranskog filma Split (FMFS), donosi vizualnu dosljednost i prepoznatljivost. Koliko je važno ostati vjeran ideji kroz godine, kao što to radite s FMFS plakatima?

Karlo: Dogodio se dizajnerski trend u posljednjih desetak godina u kojem je tipografija postala primarno sredstvo komuniciranja, a plakati za FMFS su ostavili fotografiju kao primarno sredstvo komuniciranja i to je u tom trenu bilo zanimljivo. Ideja je došla zapravo iz njihovog prikaza festivala koji je okrenut publici i koji se svake godine i zahvaljuje toj istoj publici. I onda je logična ideja da se zadrži ljude na svim plakatima, odnosno da se oni prepoznaju kao glavni akteri festivala. Tema plakata su ljudi i lokalni “moment” jer je riječ i o lokalnom festivalu. Ljudi se se jednostavno prepoznali u tim plakatima, što nam je i bio cilj.

Mišo: Plakate bi opisao kao neku sekvencu beskrajnog filma o Mediteranu i Splitu. Prisutni su trenuci koji se svaki dan proživljavaju.

Mislite li da dizajn treba imati društvenu ulogu i biti angažiran u stvaranju pozitivnih promjena? Može li dizajn, po vašem mišljenju, potaknuti publiku na promišljanje ili djelovanje, a da pritom ostane vizualno i estetski relevantan?

Mišo: Smatram kako dizajn treba biti angažiran. Nisam više stava, kao prije, da ću promijeniti svijet dizajnom. To su neke mladenačke idealističke ideje koje svi gajimo nakon fakulteta i to sam izgubio, ali da kvalitetan dizajn treba i može utjecati na društvo, je neupitno. Uvijek se odazovemo i humanitarnim akcijama i bilo čemu gdje možemo pomoći. Samo oplemenjivanje nekog prostora dizajnom je već jedan vid angažiranosti. Dao bih primjer rješenja signalizacijskog sustava u bolnici, ako se to napravi kako treba, svim građanima je poprilično olakšan život. Sve to spada u domenu angažiranog dizajna.

Karlo: Za veljaču 2025. godine pripremamo izložbu Meduzin pogled u suradnji s Arheološkim muzejom u Splitu, koji ovim putem želimo pohvaliti. S njima smo već surađivali i zaista se trude to sve dovesti na jednu višu razinu. Zanimljivost ove izložbe je što je inkluzivna, uključit će osobe s invaliditetom (slijepe) koji će pomoću taktilnih podražaja moći sudjelovati u arheološkoj izložbi. Za nas, kao dizajnere je to angažiranost kojoj težimo, integracija u društvo.

SAZNAJ VIŠE: