Predanost i strast koje unose u svoj hobi, ali i informiranost o svakom pa i najsitnijem detalju te nepresušna želja za znanjem, nevjerojatno je intrigantna odlika kolekcionara, bilo da je riječ o poštanskim markama, rijetkim kovanicama, antiknim komadima namještaja ili pak o tenisicama. O čarima sneakerhead supkulture čiji pripadnici na rijetke primjerke tenisica gledaju kao na strast, ali i investiciju (čime ona prestaje biti samo hobi i postaje biznis), i nešto što se isplati proučavati satima i čekati mjesecima, već smo pisali, a tom vrlo uskom sneakerhead krugu s domaćeg terena pripada i Katarina Smolić, svestrana splitska dizajnerica, stilistica i influencerica. Na sneakerhead sceni Katarina obitava već dugi niz godina, njezino kolekcionarstvo prošlo je mnoge faze, a danas ponosno priča o čak pedeset pari Jordan tenisica, modelu koji je posebno intrigira zbog svoje bogate povijesti i ljubavi koju od malih nogu gaji prema košarci. No, osim popriličnog broja tenisica, Katarina je u svojim kolekcionarskim godinama nanizala i brojne suradnje, upoznala najveće svjetske sneakerheadove, umrežila se s kolekcionarima iz svih kutaka planeta, a nedavno nas je počastila i svojim prvim unboxing videom u kojem je predstavila model Air Jordan 6 “Mint Foam” koji bi se uskoro trebao naći na policama.
OTKAKO SMO POSLJEDNJI PUT RAZGOVARALE O TVOJOJ KOLEKCIJI TENISICA PROŠLO JE PET GODINA. ŠTO SE OD TADA PROMIJENILO?
Puno toga se promijenilo od tada. U hodu sam se opredijelila za Air Jordan tenisice i postala pravi kolekcionar koji broji oko 50 pari Jordan tenisica. Također sam promijenila team s kojim radim, time sam iskoračila van granice Hrvatske o čemu sam oduvijek sanjala. Pored toga sam postala i najbolja verzija sebe što je puno teže nego skupiti 50 pari tenisica pa definitivno moram to spomenuti iako nije tema.
TE 2017. GODINE KADA SI NAS UPOZNALA SA SVOJOM FENTY KOLEKCIJOM, O SNEAKERHEAD SUPKULTURI KOD NAS JOŠ SE PRIČALO RELATIVNO SRAMEŽLJIVO. NO, DANAS JE SITUACIJA POPRILIČNO DRUGAČIJA, HYPE JE VEĆI NEGO IKAD. ŠTO MISLIŠ DA JE TOME KUMOVALO?
Kao i svaki trend u svijetu morao je i ovaj doći do nas no ovo je jako skup trend i relativno zamoran pa se i nije baš proslavio kod nas. Kada kažem zamoran mislim na to da se pojedinac, da bi kupio jedne tenisice, mora dobro oznojiti i isprazniti džepove, a kamoli da bi ušao u svijet tenisica i postao sneakerhead. Stoga kod nas ovaj trend ne živi svoju slavu u pravom svijetlu, ali naravno da ima pojedinaca koji su u toku s trendom. Veliki boom se dogodio kada je 2020. izašla mini serija “The Last Dance” o Michaelu Jordanu gdje su se ljudi više zainteresirali za tu kulturu i saznali pozadinu priče pa je krenuo i veći interes za Jordanove tenisice. Hrvati su jednostavno prigrlili trend kao i svaki do sada dok su se samo pojedini nešto više uhvatili u koštac sa samom pozadinom Air Jordan tenisice.
DANAS SI VEĆINOM FOKUSIRANA NA SKUPLJANJE JORDANICA, ZAŠTO TE BAŠ ONE PRIVLAČE? JE LI U KOLEKCIONARSKIM KRUGOVIMA TIPIČNO DA SE ORIJENTIRAŠ NA JEDNU MARKU ILI MODEL?
Istina, fokusirana sam samo na Jordanice iz dva razloga. Volim se dati u nešto 100 posto, a i one me nekako najviše privlače zbog svoje bogate povijesti koja se i danas nastavlja kroz košarku koju volim pratiti. Nekako je to nepresušna tema, uvijek možeš nešto novo otkriti i saznati, a volim hobije kroz koje mogu obogatiti svoje znanje. No, to ne znači da ne volim i druge tenisice poput kultne Nike Air Force i Air Maxa.
Također volim i Yeezy koje i posjedujem no Jordan je ipak presudio. Ali nikad ne reci nikad! U kolekcionarskim krugovima nema pravila, skuplja se sve no mene nekako najviše zanimaju Jordan kolekcionari, posebno “starosjedioci” u tom biznisu. Oni puno znaju o toj kulturi i nisu tu samo zbog trenda kao mnogi današnji sneakerheadovi koji vjerujem ne znaju puno o suštini same tenisice.
KAKO SNEAKERHEAD SUPKULTURA FUNKCIONIRA? NEKOLIKO GODINA SI BILA ČLANICA GRUPE KOJA OKUPLJA SVJETSKE KOLEKCIONARKE TENISICA POPUT SALLYS SNEAKERS, STYLEISAWAPON… KOJA JE SVRHA TAKVIH GRUPA?
Funkcionira tako da se svi međusobno podržavaju na dnevnoj bazi. Nema tu nikakvog nadmetanja, natjecanje niti zavisti. Svi se međusobno divimo jedni drugima i novim tenisicama kad god ih netko objavi. Da, bila sam u prvoj osnovanoj grupi gdje su se nalazile mnoge poznate sneakerhead cure koje si nabrojala. Poslije su se oformile druge grupe gdje su došli i muški članovi no u kontaktu sam i dalje sa svima njima s kojima sam i započela ovu avanturu te se i dalje pratimo i podržavamo. Svi smo umreženi. Svrha grupa je da se podržavamo, da budemo u toku s objavama i novitetima na tržištu i da razmjenjujemo mišljenja o novim modelima koji dolaze. Jako volim grupe istomišljenika bez obzira na temu same grupe.
S OBZIROM NA TO DA JE ČESTO RIJEČ O MODELIMA IZ LIMITIRANIH KOLEKCIJA, PA I TOME DA SE NA NJIH GLEDA KAO NA SVOJEVRSNO ULAGANJE I INVESTICIJU, POSTOJI LI RIVALSTVO U TIM KRUGOVIMA?
Kao i u svemu i u ovome postoji rivalstvo no meni je jako teško pričati o tome jer nikad nisam imala u sebi taj natjecateljski duh kad su tenisice u pitanju. Ne želim se uopće dovesti do stanja opsesije i ludila već želim uživati u ovom hobiju. Rivalstvo najviše dolazi do izražaja kada pojedinac dođe do određenog modela po release cijeni jer tada je cijena pristupačna i realna dok ostali koji su propustili tenisicu po release cijeni kupuju po resale cijeni koja je često bezobrazno veća. Tu nastaje najveće rivalstvo koje se realno zove nepravda. Naravno da svi žele nabaviti tenisicu po release cijeni htio on nju kasnije preprodati ili samo nositi, logično.
GLEDAŠ LI I TI NA SVOJU KOLEKCIJU KAO NA INVESTICIJU?
Danas definitivno gledam svoju kolekciju kao na investiciju. Taj trenutak se dogodio kada sam saznala da jedan model iz moje kolekcije na tržištu doseže vrtoglavih 24.000 kn. Tada sam shvatila da to više nije samo hobi i počela sam investirati u tenisice mimo onih kojih dobijem od shopova s kojima radim. Imam ozbiljnije planove s kolekcijom, ali ne želim još pričati o njima.
KAKO NABAVLJAŠ NOVE MODELE? NA KOJI NAČIN PROCJENJUJEŠ U ŠTO SE ISPLATI ULOŽITI? NOSIŠ LI SVE TENISICE KOJE KUPIŠ ILI NEKE IPAK STOJE SAMO KAO IZLOŽAK NA POLICI?
Dugi niz godina sam kontinuirano u suradnji sa shopovima pa sam uglavnom tako bila privilegirana da skoro do svakog modela dođem među prvima. Tako da nikad nisam morala čekati u redovima ili se prijavljivati na Raffle. Mislim da sam se upravo zbog te privilegije upustila u ovu avanturu jer u protivnome bi za mene to bilo jako naporno, što i jest. Tu sam prava sretnica! Imam i svoje frendove “dilere” koji mi često dojave ili nabave ono što želim. Što se tiče ulaganja, znam već otprilike koja bi tenisica mogla skočiti u nebo nakon releasea mada ponekad i pogriješim jer je ipak to sve na kraju dosta nepredvidivo. Nosim sve, ali imam i modele koje još nisam prošetala.
SVOJEVREMENO SI MI SPOMENULA DA SI UPOZNALA NAJVEĆEG SVJETSKOG KOLEKCIONARA. O KOME JE RIJEČ I KAKO JE DO TOG SUSRETA DOŠLO?
Danas već znam jako puno kolekcionara, naravno ne poznajem ih sve uživo ipak su to ljudi koji žive diljem svijeta pa se povezujemo virtualno. No da, imala sam priliku upoznati Andrea Ljuštinu, kolekcionara i prodavača iz Los Angelesa koji je tamo daleko najjači kad su tenisice u pitanju. Kod njega kupuje sva slavna ekipa poput Drakea, Travisa Scotta, sestara Kardashian… Povezali smo se virtualno dok je ljetovao u Hrvatskoj na Zrću jer imamo puno zajedničkih prijatelja pa sam mu na kraju bila host u Splitu par dana dok je bio i tu. Odmah smo se sprijateljili, vodila sam ga na svoja mjesta u gradu i u restorane. Zanimljivo je da su nam roditelji istih korijena. Mame su nam Slavonke, a očevi Dalmatinci. Poslije smo se još par puta imali prilike vidjeti i družiti u Splitu i Zagrebu na festivalu tenisica. Andre je super lik koji je krenuo od nule i sam izgradio svoje veliko carstvo i velika mi je želja posjetiti njegov warehouse u Los Angelesu.
VJERUJEM DA SI O OVOJ TEMI MNOGO PROMIŠLJALA. ZNAM DA MNOGO PAŽNJE POKLANJAŠ DUHOVNOSTI I VLASTITOM MENTALNOM STANJU. AKO IMAMO U VIDU DA VJEROJATNO NIKOME NA SVIJETU “NE TREBA” PEDESET PARI TENISICA, KOSI LI SE KOLEKCIONARSTVO S PRINCIPIMA ŽIVOTNOG MINIMALIZMA?
Bitna stavka u svemu ovome je ta da ja imam 50 pari tenisica ne zato što “nemam što obuti” pa kupujem iz obijesti da bih liječila svoje unutarnje praznine kao što to čini moderno društvo već ih skupljam. To je hobi kao i svaki drugi samo što je ovaj hobi obuća pa djeluje kao tipični shoppingholizam. Od malih nogu imam hobije koji imaju svoj vijek trajanja i mislim da je to zdravo. Živim život modernog čovjeka, ali na zdravi način – nemam poroke ali imam hobije. Mene ovaj hobi ispunjava jer me povezuje s ljudima diljem svijeta, učim, putujem, izlazim van zone komfora, probijam granice i pomičem trendove što je prijeko potrebno za jednog modernog čovjeka. Ja sam na duhovnom putu u modernom svijetu i moja duhovnost ne pita za količinu obuće koju imam, dovoljno sam duhovna da znam što me zaista čini ispunjenom i sretnom!
