Ako pratite Doru, onda vam ovo ime može zvučati poznato. Mlada kantautorica Karolina Ilić, trebala je biti jedan od sudionika ovogodišnje Dore, i iako je na kraju nažalost bila diskvalificirana iz tehničkih razloga, Karolinine pjesme su nam ostale u glavi danima. Imaju jedinstven zvuk, a način na koji prenosi emocije svojim glasom i glazbom je impresivan, pogotvo za našu scenu.
Osim što je osvojila glazbenim izričajem, mene oduševila i svojim modnim izrazom, koji prati njezinu autentičnu glazbu. S Karolinom sam imala priliku razgovarati o njezinom kreativnom procesu, lekcijama koje je naučila do sada, ali i načinu kako vidi modu kao način osobnog izraza. Čini mi se kako je ispred Karoline izuzetno blistava budućnost, a nadam se da će i vas oduševiti koliko je i nas.
Zanima me tvoj neki kreativni proces. Kada pišeš pjesme, jesi li više racionalna ili se potpuno prepustiš osjećaju?
Rekla bih da sam potpuni spoj oba. Nikada ne isključujem emocije kada pišem, ali istovremeno sam vrlo svjesna, iskrena i deskriptivna. Trudim se spojiti stvarni život s emotivnim iskustvom. Uvijek mi je važno da u pjesmi postoji iskrenost. Najvažnije mi je da melodija i poruka govore istim jezikom – ako netko ne razumije riječi, želim da melodija prenese osjećaj. I obrnuto.
Koja je pjesma koju si napisala iz čiste intuicije, bez puno razmišljanja?
Pjesme Masterplan i Robinja nastale su potpuno iz osjećaja, i napisala sam ih vrlo brzo. Ponekad mi se desi da napišem pjesmu za dvadesetak minuta ako je ideja jasna ili ako mi se melodija već vrti u glavi i prirodno povuče prave riječi. Upravo zato su mi te pjesme među dražima, nose sirovu emociju i drugačije su od onoga što sam ranije čula. Na njih sam posebno ponosna.
Postoji li zvuk ili riječ koju obožavaš koristiti jer ti zvuči kao mali osobni potpis?
Nemam određenu riječ koju stalno koristim, ali volim određene načine pjevanja i tonske prijelaze. Posebno volim slagati prateće vokale i kontramelodije jer daju dodatnu dubinu i dinamiku. Mislim da se moj “potpis” više krije u atmosferi i slojevitosti zvuka nego u konkretnim riječima.
A kad se makneš iz studija i od očiju javnosti, imaš li neki “tajni” guilty pleasure koji te uvijek razveseli?
Najjednostavniji odgovor je, vrijeme s mojom voljenom Ingryd, obitelji i najbližim prijateljima. Osim toga, moja dugogodišnja “nordijska” strast su video-igre. Igram ih od djetinjstva i to je nešto što me opušta i vraća unutrašnjem djetetu. Smatram da je zdravo zadržati tu vezu sa sobom i ne odricati se stvari koje su nas činile sretnima.
Tvoj stil djeluje vrlo promišljeno, ali nenametljivo, dolazi li to spontano ili si ga gradila?
Hvala na lijepim riječima. Inspiraciju često pronalazim u neočekivanim kombinacijama, ali najviše pažnje posvećujem bojama i proporcijama. Stil je za mene istraživanje, volim isprobavati nove stvari i kroz to bolje upoznati sebe. Vjerujem da je važno ostaviti prostor za razvoj i igru.
Jesi li privatno više minimalist ili voliš male estetske kaose?
Rekla bih da sam balans između ta dva. U privatnim danima preferiram čist, jednostavan stil uz neki upečatljiv detalj. Ne idem potpuno u minimalizam niti u maksimalizam, više volim sklad. Ali otvorena sam za oba izraza, sve zavisi od energije dana.
Postoji li komad odjeće ili detalj bez kojeg se ne osjećaš “svoja”?
Nemam konkretan komad bez kojeg se ne osjećam ugodno. Prilično sam otvorena prema modi i vjerujem da se gotovo svaki komad može stilizirati na zanimljiv način. Najvažnije mi je da se osjećam prirodno i sigurno u onome što nosim.
Koji te mali, svakodnevni trenutak najčešće razveseli?
Mirna jutra. Dani u kojima mogu uzeti vrijeme za sebe i ne žuriti. U današnjem tempu lako zaboravimo uživati u malim trenucima, doručku, razgovoru s prijateljem ili vremenu provedenom s voljenom osobom. Trenuci prisutnosti i mira su mi najdragocjeniji.
Koja ti je najdraža reakcija koju si dobila na svoju glazbu?
Posebno su me dirnule poruke starijih ljudi koji kažu da u mojoj muzici čuju dušu i iskrenost. Kada neko prepozna ljubav prema muzici, a ne komercijalnu ambiciju, to mi mnogo znači. Također mi je važno što mlađa generacija osjeća da postoji otvoren i autentičan glas koji predstavlja raznolikost i inkluziju.
Kad si zadnji put bila baš ponosna na sebe?
Kada sam ušla u Doru. Bez obzira na konačan ishod, bila sam ponosna što je pjesma prepoznata po svojoj snazi. To me podsjetilo na vlastite kapacitete i ohrabrilo da nastavim gurati sebe naprijed.
Postoji li nešto što si naučila u Švedskoj, a da bi voljela da si znala ranije?
Naučila sam da se ne treba ograničavati na jedan stil ili okvir samo zato što je prihvaćen. Umjetnost napreduje kroz hrabrost i novinu. Otvorenost prema novim zvukovima i idejama povezuje ljude i stvara šire zajednice.
Što ti je trenutno najveći izvor inspiracije? Osoba, grad, osjećaj, možda nešto drugo?
Moja partnerica. Ljubav je najbogatiji izvor inspiracije jer nosi slojeve emocija i značenja. Kada pišem iz prostora zahvalnosti i divljenja, riječi dolaze prirodno.
Kad bi mogla birati samo jednu rečenicu da ljudima ostane u glavi kao podsjetnik na tebe, što bi voljela da to bude?
“Budi svoj.”
Želim da ljudi znaju da se ne bojim autentičnosti. Vjerujem da je sloboda da budemo svoji najveći izvor mira i sreće. Kritika je često odraz tuđih nesigurnosti, ali to ne mijenja vrijednost iskrenosti. Autentičnost je moja najveća snaga.
