Kroz 2024. godinu razgovarali smo s inspirativnim pojedincima, osobama iz svijeta mode, ljepote i dizajna. Pratili smo trendove, analizirali fenomene pop kulture, donosili relevantne priče i dizajnerske prostore koji su u skladu s estetikom i filozofijom BURO. portala, i za koje smatramo da trebate znati. U slučaju da ste ih propustili, donosimo vam najbolje od godine kroz BURO. Best of 2024.
Još od početka rujna u glavi mi se vrzma ideja kako nam treba nova rubrika na BURO. portalu, a koja bi bila posvećena interijerima, ali na BURO. način i s ljudima o kojima pišemo. Točnije, htjela sam posjetiti stanove svih ljudi čiji rad i estetiku poštujem. Smatram da imamo puno pojedinaca koji nisu razvikani u javnosti (i ne žele biti jer strogo selektiraju kako će se i gdje će se prezentirati), a većina tih ljudi je iznimno uspješna i ostvarena u domeni kreativnog stvaralaštva. Kad kažem kreativnog stvaralaštva mislim na sve što kreativa podrazumijeva, dizajn, arhitekturu, umjetnost… sve u čemu osoba koristi svoju maštu i znanje kako bi na svijet donijela neko djelo koje onda govori za njega/nju.
O arhitekturi znam svašta i ne znam ništa. Sigurno znam da se divim arhitektima i beskrajno poštujem to zanimanje jer zamislite kakav um trebate imati da iz ničega napravite građevinu koja će onda možda postati simbol nekog vremena i mjesto u kojem će uživati generacije ljudi iza vas. Stvaranje je dar koji ne treba uzeti olako i zato će ova rubrika biti mjesto na kojem ćete doživjeti kako žive oni koji stvaraju.
Rubriku otvaramo s poznatim zagrebačkim arhitektom Nikolom Arambašićem koji stoji iza studija OCD Arhitekti. Nikolu sam upoznala prije nekoliko godina preko zajedničkih prijatelja i od tada aktivno na portalu pratimo rad njegovog studija. U jedno sivo zagrebačko popodne u studenom, posjetili smo ga u njegovom stanu i razgovarali o kulturi življenja.
Koliko dugo živiš u ovom stanu i kako si uopće krenuo s uređenjem prostora?
Stan sam kupio 2018.god. te sam proveo godinu i pol u projektiranju i izvedbi preuređenja. Useljenje je bilo planirano u nedjelju 22.03.2020. S obzirom da taj dan pamtimo po zagrebačkom potresu, uselio sam se ipak s odgodom u 5.mj. 2020. Uređenje vlastitog prostora je za mene bila jedina opcija koju sam razmatrao. Kao arhitekt intenzivno proživljavam i doživljavam prostor pa je prirodna potreba učiniti svoj prostor zaista svojim. Neposredni životni prostor je strašno bitan za svakog čovjeka, kako mi formiramo prostor tako i prostor formira nas.
Je li ti teže dizajnirati vlastiti prostor ili raditi za klijenta? Postoji li uopće poveznica između ta dva svijeta?
Oba scenarija su izazovna i zabavna na svoj način. Kada radim za klijenta to je potpuno strukturiran i planiran proces. Jasno se postavljaju ciljevi, terminski planovi, postupam suvereno i odgovorno. Kada radim sebi to je sušta suprotnost, potpuno ne strukturan proces, ideje i inspiracije dolaze na mahove, noću, danju, u vožnji autom, za vrijeme treninga, dok projektiram nešto drugo. Jednom sam slušao Slavoja Žižeka koji je lijepo opisao kreativni proces. Rekao je da on zapravo nikad ne piše, nego da prvo na papir „baca natuknice i ideje“, a zatim lektorira. Nema „centralnog“ momenta pisanja. Tako nekako je i meni kada projektiram za sebe. Također, moram napomenuti da su mi kolegice i kolege iz ureda dosta pomogli u projektiranju, kada bih ja negdje zapeo zbog manjka vremena ili nejasnih ideja, oni bi „povukli“.
Što ti je osobno važno kod životnog prostora? Jesi li tip osobe koja je pedantna i želiš da svaka sitnica bude na svom mjestu ili si više neki boemski stil?
Meni je bilo važno da životni prostor predstavlja mene. Da se s njim mogu poistovjetiti, da predstavlja moje ideje, snove, želje, planove. Moj pogled na svijet i život. U stanovanju sam pedantan, smeta mi nered i pokušavam ga uvijek ukloniti. Pokušavam uvesti red, ne mora to nužno biti sve „na špagu“, ali mora postojati neka unutarnja logika. Suprotnost toga se događa u uredu gdje je kontinuirani kreativni kaos.
Koja ti je najvažnija prostorija u stanu ili neki tvoj kutak u kojem ti je posebna energija i zadovoljstvo?
Teško mi je izdvojiti neki kutak ili detalj jer cijeli stan doživljavam kao jedan rad, jednu ideju, jedan logični niz. Sve je povezano. Jako me veseli generalni osjećaj koji imam kada uđem u ovaj prostor. Mislim da se ja ovdje osjećam isto onako kako se osjećaju ljudi koji npr. kupe novi sportski auto o kojem su uvijek sanjali pa u njemu sjede u kombinaciji ponosa, uzbuđenja i zadovoljstva. Volim recimo prostor kuhinje koji je namjerno napravljen tako da ima kružnu vezu. Znamo da kada su druženja u stanu, svi uvijek stoje u kuhinji, pa sam ju napravio tako da bude protočna i s puno prostora za čašicu razgovora.
Što za tebe predstavlja kultura življenja?
Za mene kultura življenja predstavlja prvenstveno svijest o svemu što radimo. Kada svjesno uzmemo dragu dizajnersku šalicu, u nju ulijemo čaj koji smo si kupili na zadnjem egzotičnom putovanju, odložimo šalicu na divan podmetač od ebanovine, sjednemo za mramorni stol, otvorimo knjigu o umjetniku kojeg cijenimo i da nas sve to uveseljava. Da razumijemo koliko je toga bilo potrebno da sada sjedim za ovim stolom i uživam u ovoj šalici čaja. Da sam sretan i zahvalan na tome. Da me to puni energijom da uživam u današnjem danu, da se veselim sutrašnjoj šalici. Moramo sami pronaći način da cijenimo trud i rad ljudi oko sebe, predmete, rituale, umjetnine, kulturu koja nas je formirala i koju trebamo pokušati unaprijediti. Za mene je kultura življenja prepoznati i cijeniti trud i izvrsnost koji nas okružuju te se shodno tome ponašati.
Postoje li neki komadi u stanu koje posebno izdvajaš kao omiljene ili iza kojih postoji neka priča?
Ima puno predmeta koji su mi posebno dragi i iza svih je neka priča. Na primjer, afričke maske i madrac sam kupio prije nego li sam kupio stan. Oboje me privuklo iz svojih razloga i znao sam da to želim imati u svom budućem stanu. Jako me veseli mramorni stol koji je meni najljepši stol na svijetu. To ja uvijek kažem, ali ne pretenciozno. Kao što svi vlasnici pasa s pravom kažu da je njihov pas najbolji pas na svijetu, i svi su u pravu. Stol sam izradio od Carrara Statuario mramora, od tipa „šare“ koja je potpuno iscrpljena u Carrara kamenolomima te se više ne može iskapati. Volim plavi koralj koji mi je djed donio s jednog dalekog putovanja. Zatim Vitra radnu stolicu koju mi je iz svog ureda nesebično poklonio jedan dragi klijent. Posebno mi je draga Ikebana vaza od Fritza Hansena. Zatim katalog izložbe s posvetom Josipa Vanište. Moj mali Džamonja me uvijek razveseli. Ima još puno umjetnina koje stoje upakirane po ormarima i čekaju da ih izvadim.
Jesi li minimalist? Kako bi uopće iskazao svoj ukus u uređenju nekome tko te ne poznaje ili nikada nije vidio tvoj stan?
Zanimljivo mi je kako često ljudi komentiraju da im je moj stan primjer minimalnog dizajna. Meni osobno to uopće nije minimalizam. Treba uzeti u obzir i to da sam ovaj stan planirao kao okvir koji će se dalje puniti. Koji daje prostor koji će s vremenom okupirati slike, skulpture, dizajnerski komadi, lijepi buketi, divni ljudi. O mom ukusu mi je teško govoriti. Ukoliko moram nešto sažeti, rekao bih da u stanovanju preferiram visoke stropove, volim koristiti materijale te ih pustiti da oni unose boje i teksture, volim umjetnost, volim puno izvora blage rasvjete. Bitno je osjećati se dobro u nekom prostoru.
U modni danas više ne vrijedi pravilo da je nešto skuplje nužno i kvalitetnije. U svijetu produkt dizajna (pretpostavljam) to nije tako? Koji su komadi u koje vrijedi investirati za dom?
Kvaliteta ima svoju cijenu, opravdano. Najbolji savjet bi bio – kupovati manje ali kvalitetnije. Nisam za gomilanje gluposti. Treba si dati vremena i polako sakupljati komade koji vas vesele i koju su vrijedni okupiranja vašeg neposrednog životnog prostora. Koje želite svaki dan gledati. Zbog kojih se osjećate bolje.
Jesi li za to da modne kuće ulaze u sferu interijera ili smatraš da je to „no no“?
Smatram da uvijek trebamo reći yes, yes. Tko ima želju stvaranja, neka stvara. Na nama je da se obrazujemo i donesemo svoj informirani stav. Bitno je da vas predmeti koji vas okružuju vesele, slično kao s ljudima.
Koji je najvrjedniji komad namještaja koji posjeduješ u stanu?
To bi svakako bio mramorni stol. s obzirom na to da teži preko 300 kg, sam unos u stan je koštao kao manji dizajnerski komad.
Tko su arhitekti čiji rad cijeniš na svjetskoj razini? Čiji poziv na suradnju ne bi odbio?
Ima puno kolega čiji rad cijenim. Ako moram izdvojiti nekoliko imena to bi bili: Valerio Olgiati, Bernard Khoury, Campo Baeza, Smiljan Radić, Peter Zumthor, Snohetta, Anne Holtrop, Herzog & de Meuron, Christian Kerez, Jean Nouvel. Mislim da bi me najviše veselila suradnja s Bernardom Khouryjem – pogledajte njegov projekt noćnog kluba B018 u Beirutu i bit će vam jasno zašto. Osim njega, bilo bi fenomenalno iskustvo surađivati s Jean Nouvelom na nekom od njegovih mega projekata, npr. neki muzej ili opera.
Jedan od meni omiljenih arhitekata Luis Barragán je izjavio da je svako arhitektonsko djelo koje ne donosi spokoj, greška. Što misliš o toj izjavi? Kako bi je interpretirao?
Mislim da od kolosa poput Barragana trebamo učiti, no trebamo se i kritički postaviti, ponudili sljedeći korak. Ne bih se složio s ovako odrješitom izjavom. Zapravo, u slučaju mog stana bih se djelomično i mogao složiti jer on meni zaista donosi spokoj, mir, mentalni flow. S druge strane, mislim da neka od najboljih i najuzbudljivijih arhitektonskih djela rade upravo suprotno. Pogledajte Niemeyerovu katedralu u Braziliji, Nouvelov Louvre Abu Dhabi, Utzonovu operu u Sydneyju pa i prethodno spomenuti klub B018 Bernarda Khouryja – pa to je sve samo ne spokoj. To je ushićenje, uzlet, drama, vatromet… da se čovjek naježi.
Sa svojim timom si radio na hotelu „Amauris“ u Beču. Voliš li takve veće projekte i na čemu radite još, a da mi smiješ otkriti detalje?
Veliki projekti imaju posebnu privlačnost. Volim velike izazove. Možemo ponosno reći da trenutačno radimo na sljedećem Amauris hotelu koji će se otvoriti u Hrvatskoj. Osim toga, jako nas veseli nekoliko projekata koji će uskoro krenuti u realizaciju. Izdvojio bih jedan divan boutique hotel koji uskoro krećemo raditi na Medvednici, s gastro i wellness sadržajima koji zaista nedostaju Zagrebu . O svemu ćemo uskoro moći detaljnije.
