Stalno slušamo priče kako su influenceri krivi za nešto. Za to što više kupujemo, za to što smo opsjednuti svojim izgledom, perfektnim kadrom, ili brojem lajkova. Oni posjeduju ogroman utjecaj na online kulturu, često služeći kao uzori i mentori ljudima koji ih prate. Promoviraju određeni stil života, različite proizvode i brendove, kao i originalni sadržaj na svojim stranicama i time diktiraju trendove određenim ciljnim grupama. Skoro sve što oni objavljuju pažljivo je skrojeno da podržava sliku kakvu oni žele da ostave o sebi.
“Ali što kada se ta granica pomakne i oni više nisu krojači svog imidža već tu ulogu preuzme sama publika diktirajući svoje želje i govoreći što je kul, a što dosadno?”
Baš takvu jednu priču ispričao je autor Gurwinder na stranici The Prism. Ovaj novinar poznat je po svojim tekstovima u kojima istražuje “načine na koje smo prevareni u digitalnom dobu”, a članak koji spominjemo otkriva mračne hodnike društvenih mreža kojim nije baš ugodno koračati.
U svom tekstu “The Perils of Audience Capture” između ostalog on priča priču o Nicholasu Perry-u, dvadesetčetvorogodišnjem mladiću koji je 2016. uspio postati poznat u online svijetu. Počeo je s postavljanjem snimaka na kojima se bavio svojom strašću: svirao violinu i veličao dobre strane veganstva. Prošao je uglavnom neprimjećen. Godinu dana kasnije, odustao je od veganstva, navodeći kao razlog zdravstvene probleme. Slobodan da jede što god poželi, počeo je postavljati video snimke na kojima konzumira razna jela dok priča pred kamerom.
“Ovi novi video snimci su brzo pronašli značajnu publiku, ali kako je publika rasla, tako su rasli i njihovi zahtejvi.”
U komentarima ljudi su ga počeli izazivati da jede što više može. Željan da ih zadovolji i pridobije još kojeg pratitelja, počeo je da postavlja sebi mučne izazove u ishrani, svaki veći od prethodnog. Njegova publika je aplaudirala, ali je uvijek zahtjevala više. Ubrzo je snimao sebe kako jede čitave menije restorana brze hrane u jednom dahu. Sakupio je preko šest milijuna pretplatnika na šest kanala na Youtubeu. Zadovoljavajući sve veće zahtjeve svoje publike, ostvario je svoju želju da eksplodira i postane velik na mreži. Ali cijena je bila to što je eksplodirao i postao veliki na načine koje nije očekivao.
Kako autor navodi u tekstu “Kada influenceri analiziraju povratne informacije publike, često otkrivaju da njihovo čudnije ponašanje dobiva najviše pažnje i odobravanja, što ih navodi da ponovo transformiraju svoje ličnosti prema daleko ekstremnijim društvenim signalima od onih koje bi dobili u stvarnom životu. Čineći to, oni preuveličavaju idiosinkratičnije aspekte svojih ličnosti, postajući grube karikature samih sebe”.
U online svijetu, ne živimo samo među onima koje dobro poznajemo, već smo primorani da usavršavamo svoje ličnosti pred bezbrojnim očima stranaca. I to je počelo da utječe na proces kojim razvijamo naše identitete.
