U svijetu dizajnerice Jowite Doroszko, plemeniti materijali i drago kamenje, umjesto podizanja estetske vrijednosti nakita, krše pravila konvencionalnog ukusa. Kada sam se prvi put susrela s njezinim nakitom, ugledala sam pozlaćeni savijeni opušak kako visi oko modelovog vrata. Zatim, u formi prstena u romantičnoj kutijici u obliku crvenog srca. Ono što se čini potpuno apsurdnim, s dozom humora i sirove poezije, uranja u svijet svakodnevnog urbanog života.


Nakit kao imitacija svakodnevice
Zlatna narukvica s ukrasom u obliku otvorene kutije jajeta implicira na tipičnu, nimalo beskorisnu, ali mnogima dosadnu jutarnju namirnicu. Putem prema poslu, urbanim gradskim ulicama preletavaju golubovi, pa se u kolekciji eponimnog brenda mogu pronaći presijavajuće ptice-privjesci ukrašeni dijamantima.

U kolekciji, u čokoladnoj srcolikoj bombonijeri, posložen je mali zeleni “borić” ili osvježivač zraka za auto, klasični upaljač, a za kasnovečernji “obrok” može se pronaći i kiseli krastavac. U priči Jowite Doroszko, usvojeni kodovi i tehnike juvelirstva odvažno su prekinuti. Nakit, narušavajući svaku estetsku konvenciju, postaje subverzivni nositelj luksuza, raskoši i taštine.

“Kreativnost, baš kao i život, treba svoje vrijeme. Postoje želje, inspiracija, ideje koje često dolaze slučajno… na ulici, pod tušem, u pekarnici,” ispisano je na službenoj stranici brenda, a ujedno predstavlja i način razmišljanja dizajnerice. Brend ne nudi klasične polugodišnje kolekcije. Dizajnerica uzima spontanost i slobodu lišenu kolekcija zadanim rokom kao glavnu nit vodilju u stvaranju nakita. Rezultat? Zanimljiv spoj umjetnosti, mode i skulpture.


U izradi nakita, dizajnerica koristi zlato, srebro, vermeil i dijamante, a svaki komad nakita izrađen je ručno u skladu s visokim standardima. Delikatne tehnike poput postavljanja kamenja i lijevanja izgubljenog voska zahtijevaju tim stručnjaka, a dizajnerica surađuje s kvalificiranim obrtnicima na području šireg dijela Pariza.
Zaista se radi o neobičnoj vrsti ukrasa kojemu teško možemo odrediti estetski smjer. Osim jednog, svakodnevni život. Onaj u kojemu smo primorani iznova biti u kontaktu s istim ambijentom, stvarima, ali i istim užicima. Sada te na prvi pogled “dosadne” stvari dobivaju novu dimenziju. Doroszko ih uljepšava, tjera nas da se okitimo svakodnevicom, ali i poziva nas da one “ružnije” poroke satirično nosimo oko vrata. Svjesno nas poziva da rušimo pravila dobrog ukusa i budemo svoji.