Prije pet godina film Joker u režiji Todda Phillipsa oduševio je kritiku i publiku širom svijeta, a Joaquin Phoenix je svojom fantastičnom izvedbom osvojio Oscara. Film je uzburkao brojne emotivne i moralne rasprave, pa su očekivanja za novi Joker film bila vrlo visoka, kako zbog uspjeha prvog dijela, tako i zbog trailera koji je obećavao mnogo. No, nažalost, ovaj nastavak priče o antiheroju, duboko prožete socijalnom kritikom, depresijom i nasiljem, uvelike je razočarao. Nastavak filma ne izaziva ni približno iste ovacije kao prvi dio, štoviše, mnogi gledatelji su toliko razočarani da su izlazili s kino projekcije prije kraja samog filma. Je li film uistinu toliko loš da ga je nemoguće pogledati do kraja?
Zapravo, najviše kritika upućeno je činjenici da se radi o mjuziklu, što kroz najavu nije bilo jasno niti je igdje komunicirano koliko će zapravo scena pjevanja biti. Još na samoj premijeri filma u Veneciji, za vrijeme konferencije za medije, Lady Gaga je prokomentirala kako ne bi nužno rekla da je riječ o mjuziklu, jer se ovdje glazba koristi kako bi likovi izrazili ono što žele reći kada normalnim dijalogom to nije moguće.
Iskreno, meni je upravo to i neka definicija mjuzikla, gdje se glazba koristi kao način pojačavanja emocija i govorenja mnogo više nego što bi se bez pjesme moglo. Ukoliko vam se ovaj razvoj događaja čini poznatim, nešto slično se dogodilo i novoj iteraciji filma Mean Girls, kada u najavi nije bilo jasno da će se raditi o tipičnom mjuziklu. No, dobro, je li stvarno samo riječ o tome da su glazbene scene toliko uništile film mnogima ili je jednostavno bilo gotovo nemoguće dostići kvalitetu prvoga filma ili je pak riječ o tipičnom utjecaju okoline, gdje su masovni komentari na račun filma utjecali na mišljenje onih koji ga još nisu ni pogledali.
Sigurna sam kako je masovna histerija na društvenim mrežama uvelike utjecala na mišljenja onih koji su se tek spremali pogledati Joker nastavak filma i jednostavno su ušli u kino dvorani s pretpostavkom da ih očekuje nešto loše. Glazbene scene su sigurno isto utjecale na percepciju filma no, ono što neki tvrde, a s čim se i sama slažem, je da je Joker, kojeg smo gledali u filmu iz 2019. potpuno nestao. Prvi je film bio provokativan, bavio se problemima s kojima se neki svakodnevno susreću i pratio je Arthura Flecka kako ga polako guraju preko ruba i dolazi do potpunog ludila.
U prvom smo filmu dobili poprilično dobar uvid u sam lik Jokera i njegovu psihu, što je imalo potencijala biti vrlo kvalitetno dodatno razrađeno u nastavku no, imam dojam kao da je redatelj ustuknuo i odlučio predstaviti ne toliko dubok lik. Osim toga, lik Harley Quinn, koji je mogao mnogo doprinijeti priči, nije donio ništa spektakularno. Harley Quinn, odnosno Lee Quinzel tek je jedna od obožavateljica koja je oduševljena Jokerom i želi upoznati svog idola u kojeg je zaljubljena.
To što je film svojevrstan mjuzikl smatram da je najmanji problem ovog nastavka. Što se tiče masovnog odlaženja iz kino dvorana prije kraja projekcije Joker filma, smatram da su glavni krivac društvene mreže koje su usadile određenu percepciju filma prije nego što ga je većina pogledala. No, što se tiče komentara da film nije bajan, s njima se slažem no, ne slažem se nužno s razlozima zašto. Da, glazbene scene uistinu nisu najzanimljivije i nisu nešto što se očekivalo od ovog filma no, činjenica da je toliko kompleksan glavni lik sveden na nešto tako površno i dvodimenzionalno najviše narušava dojam o ovom filmu. Nažalost, puni potencijal ovog Joker nastavka nije dostignut, zapravo ni pola njegova potencijala nije dostignuto no, smatram kako su reakcije na društvenim mrežama pomalo preuveličane. Iako ne govorim da je film sjajan (i sama sam razočarana) ne mogu ni reći da je debakl kakav je bila Madame Web. Svakako bi bilo teško dostići popularnost prvog Joker filma, ovaj je nastavak mogao biti mnogo bolje izveden i imao je potencijal biti mnogo bolji, čak i fantastičan. No, što je tu je, barem je Joaquin ponovno briljirao u svojoj ulozi.
