“Izgledaš super za svoje godine” i kako ćemo time normalizirati starenje?

Zašto rečenica “izgledaš super za svoje godine” više govori o društvu nego o osobi? Osobni pogled na starenje, pritisak mladolikosti i prihvaćanja
06.08.2026.
IMAGE SOURCE: @greceghanem, Instagram
normalizirati starenje
RECOMMENDED

Ne znam tko još može izbrojiti sve te nametnute društvene obrasce o tome kako bi život trebao izgledati, ali znam da službeno nisam zadovoljila gotovo nijedan. Ono što jesam ispunila jest da “izgledam super za svoje godine”. Yess! Fraza koja je pogrešna od prvog dana i stvarno bih voljela znati tko ju je prvi smislio i kome ju je uopće plasirao. Mislim da to nije bio naš daleki rođak neandertalac jer je imao čak veći mozak od današnjeg čovjeka. Dobro, upitno koliko razvijen, ali svejedno.

Kako god bilo, ovaj popularni “kompliment” odmah nam daje do znanja da starenje nije ni atraktivno ni seksi i da mladoliko lice nekako ne ide uz četrdesete. Onome tko ga primi ostavlja pitanje: Kako bih zapravo trebala izgledati da imam “pravo” lice za svoje godine? A tijelo? Oh, my. Ne vidim ideju za normalizirati starenje.

Broj godina nije cijela priča

Mnogi ljudi očito još nisu shvatili da opće stanje organizma i izgled nemaju gotovo nikakve veze s brojem godina. Sad ću se poslužiti onom glupom forom o tome kako bi tableta protiv bolova trebala znati gdje vas boli. Koliko god bila izlizana, ovdje mi baš odgovara. Kako mi zapravo znamo koliko imamo godina? Nemamo pojma.

Tehnički znamo što se događa. Padaju nam hormoni, curi kolagen, koža postaje tanašna i prozirna poput paus papira, gubimo mišićnu masu i gustoću kostiju, metabolizam se usporava; da ne nabrajam dalje i ne vodim nas sve u očaj. Ali zaboravljamo to da mi nismo svoje godine.

Koliko ste puta upoznali nekoga pa se potpuno iznenadili koliko ima godina? Pozitivno ili negativno. Sto puta, ne morate mi ni govoriti. Frapiralo vas je kad ste shvatili da je onaj “starmali” kolega na poslu zapravo jedanaest godina mlađi od vas. Likovali ste kad ste zaključili da vam je tijelo u boljem stanju od prosječne dvadesetogodišnjakinje. Itekako znam.

Između ogledala i stvarnosti

Jučer sam naletjela na fotografiju nekoliko žena koje površno poznajem. Da nisu bile tagirane, ne bih ih prepoznala. Ne zato što su ostarjele, nego zato što je fotografija toliko upeglana da izgledaju suludo. Nazovite me kako god želite u ovom svijetu filtera i FaceTunea, gdje malo tko uživo izgleda kao na društvenim mrežama, ali ja negdje podvlačim crtu.

Danas sam na Instagramu ispeglana kao punjena kokica, a sutra me u gradu nećeš prepoznati. Uništavamo sami sebe jer i dalje mislimo da je nekome strašno važno kako izgledamo. Istina je puno gora. Većinu ljudi iskreno nije briga. A oni koje jest jedva čekaju priliku da kažu: “Baš je loše ostarila.” Ako imate sreće, dobit ćete drugu verziju: “Izgledaš super za svoje godine.”

Moj plan za normalizirati starenje

Ja sam svoj izgled prepustila jogi. I pritom ne mislim samo na praksu nego i na sve ono što sa svojim načelima nosi. Smatram da mi najbolji “glow up” daje iskren i čvrst odnos sa samom sobom. Hoće li se sve to jednog dana u sekundi strmopizditi kada se više ne budem prepoznala u ogledalu? Moj vrisak će biti najbolji odgovor. Ali možda neće biti tako strašno ako stalno budem prisutna sa sobom. Haha. Zapratite me za još utješnih rečenica.

Život po našoj mjeri

Starenje nećemo zaustaviti nikad i ni s čim. Ali možemo živjeti po svojoj mjeri; voljeti sebe bez narcizma, njegovati odnose koji nas hrane i rastapaju nam srce, uzimati vrijeme za sebe i trošiti ga onako kako nama odgovara. Znati cijeniti i biti zahvalni. Izgled je ionako samo buket svih naših kretanja, misli, ideja, osjećaja i iskustava. Svi znamo koliko dobro možemo izgledati kada smo zadovoljni. I koliko drugačije izgledamo kada nismo, ali to se ne vidi baš uvijek u borama, već u izrazu lica.

Uvijek se sjetim riječi svoje učiteljice joge koja voli reći da postoje ljudi koji vam u trbuhu stvaraju leptiriće, a postoje i oni od kojih vam postane mučno. Vjerujem da znate da od ovih drugih treba stisnuti gas. Ali jednako je važno paziti da jednog dana to ne postanete vi. Vaše cijelo biće će vam biti zahvalno. I možda ćete tada cijelu vječnost izgledati “super za svoje godine”. Samo vam to ovaj put neće morati reći nitko drugi. Možda ćemo normalizirati starenje tek onda kada prestanemo ljude i sebe, svoditi na broj godina. Jer sigurno nismo samo to.

SAZNAJ VIŠE: