Kad je u pitanju elektronička glazba, rijetki su domaći DJ-i i producenti s uspjehom u inozemstvu. No, među svjetskim poklonicima house i disco glazbe, Ilija Rudman je dobro poznato ime. Njegova brojna izdanja nalaze se na prestižnim etiketama, a sam je kao DJ obišao dio svijeta – od Brazila do Indonezije. Nedavno se vratio s Balija, gdje je puštao u Klymaxu, jednom od trenutačno najuzbudljivijih klubova u svijetu. Uza sve to, Ilija s Antonijom Zuzom vodi i međunarodno cijenjenu kuću Imogen Recordings. Upravo ove subote, 14. prosinca njih dvojica organiziraju u Petom Kupeu party svoje etikete na koji stižu poznati talijanski dvojac Tiger & Woods i DJ Grem. Ulaznice pronađite ovdje, a u nastavku intervju s Ilijom.
Čini se da si u posljednje vrijeme aktivniji nego ikad. Pripremaš nekoliko izdanja za svjetski priznate etikete. O čemu je riječ?
Veseli me činjenica da i nakon 25 godina aktivnog objavljivanja vlastite produkcije na vinilima i dalje postoji veliki interes za istu. Prvo vinilno izdanje izašlo mi je 1999., a ove godine i deveti studijski album – The Great Beyond za australsku diskografsku kuću – Isle Of Jura. Trenutačno se nalazim u vrtlogu izdanja. Uskladio sam da se do ožujka svaki mjesec pojavi na tržištu po jedan novi vinil na vrlo etabliranim kućama iz New Yorka, Londona, Australije te drugima. Riječ je o etiketama Razon’N’Tape, Isle Of Jura, Brooklyn Highs, Make A Dance Records i Champion Records. Ima još izdanja koja će se pojaviti do ljeta, ali ovo bi bili neki highlight momenti, koji će sljedeću godinu učiniti vrlo zanimljivom.
Koliko je zahtjevno naći se na takvim etiketama?
To su etikete, koje ne prate trendove, već ih stvaraju. Samim time i njima samima je vrlo teško naći producente, koji su cutting edge za posao kojim se bave. Vjerujem da se je teško naći na takvim etiketama, dok s druge strane vrlo prirodno sam se tamo našao, jer godinama razvijam istančan ukus i pristup produkcijskom radu. Zapravo, oni su našli mene.
Kojim se kriterijima ti i Antonio Zuza vodite kad je u pitanju vođenje vaše kuće Imogen Recordings?
Kao i u gore navedenim kućama, možemo se pohvaliti da izdajemo malo, ali pomno odabrane producente i njihovu glazbu, koja postaje instant klasik. To su uglavnom ljudi kojima se divimo, često s njima izgradimo i privatni odnos, koji i dolaze svirati na naše Imogen partyje. Cilj nam je imati platformu koja će ostaviti trag u diskografskom svijetu, kao i da naša izdanja postignu kolekcionarsku vrijednost, jer svi ti producenti su uglavnom veterani koji rijetko daju svoju glazbu na tržište.
Uz nova izdanja, jedan si od rijetkih domaćih domaćih DJ-a koji nastupa diljem svijeta. Nedavno si gostovao i na Baliju, u Klymaxu, klubu kojeg vodi legendarni DJ Harvey. Kakvo je bilo iskustvo?
U Klymaxu sam nastupio 26. listopada kao headliner, svirao sam tri sata, njihov prime time od 1 do 4 h. DJ Harvey je legendaran u toj mjeri, da mnogi kažu da je veći od života, pa i klub ima taj šarm i posebnost koji nadilaze sve granice. Imao sam definitivno najbolje iskustvo na svim razinama u 25 godina, otkako radim ovaj posao ili bolje rečeno živim svoj poziv.
Taj klub odlikuje jedinstven pristup zvuku, svjetlima i uređenju. Po čemu je Klymax tako poseban?
Sama arhitektura, infrastruktura te politika tog kluba nije slučajna. Svaki detalj je pomno dizajniran, zamišljen i realiziran tako da se unutra osjećaš kao da to nije stvaran svijet. Harvey je za taj klub osigurao custom made JBL Soundsystem, sam booth je povišen i distanciran od dancefloora, tako da je naglasak na glazbi, a ne na DJ-u kao marioneti. Svakog izvođača koji je bukiran za Klymax mora odabrati sam Harvey, što onda i DJ-a koji tamo nastupa stavlja u poziciju posebnog. U tom slučaju, taj visoko odvojeni booth ma smisla, daje mogućnost da se potpuno može posvetiti performansu onog najbitnijeg, a to je glazba. No photo policy je naravno na snazi, a snimljeni setovi iz tog kluba, ne smiju se dijeliti na mrežama. Ekskluziva tamo ima veliku važnost. Nakon iskustva koje sam doživio, jasno mi je i zašto.
Osim Klymaxa, što bi naveo kao posebne trenutke u svojoj clubbing karijeri?
Zemlja koja me fascinira i u koju se uvijek volim vraćati je Brazil. Svirao sam tamo puno puta, za Mareh Festival, Babel, ali i u D-Edge klubu u Sao Paolu, koji je godinama svrstavan u top 10 klubova u svijetu. Tamo me fasciniraju ljudi i koliko intenzivno oni doživljavaju glazbu. Često sam dobio onaj iskreni osjećaj kako je nekom upravo ta glazba tu večer promijenila život ili uvelike utjecala na razvoj. To su strastveni ljudi koji glazbu doživljavaju najbitnijom na svijetu, čak i ispred nogometa. Imao sam i lijepa iskustva u Ujedinjenom Kraljevstvu, u klubu Fabric gdje sam svirao dva puta. Odlično sam se osjećao tamo, ali i na manjim partijima, jer u Engleskoj se jako primjećuje da je ona ipak neka kolijevka. Ta publika itekako zna i ima velika očekivanja. Podjednako su strastveni i Talijani, a imao sam divna iskustva u Bologni i Milanu. To i ne čudi, jer Italija ima davno ispisani trag u elektroničkoj glazbi, oni su pioniri.
Poznat si i kao ovisnik o vinilima. Zašto se nikad nisi otisnuo u digitalne vode kad je riječ o puštanju glazbe?
Kad je sve to kretalo prije otprilike 20 godina, imao sam veliki otpor prema digitalnom mediju, tako da nisam nikad počeo ni skupljati glazbu na tom download principu, a paralelno sam, kako tad, tako i danas stalno kupovao vinile. Uvijek sam volio taj medij s kojim se sljubim, znam mu svaki zarez, znam mu miris, znam mu cover, jednostavno živim s vinilom. Danas mi i ne pada na pamet da se prebacujem, iako bi mi život bio puno jednostavniji. Ali, tko kaže da je jednostavno i najbolji izbor za mene. Duboko vjerujem da koristim točno ono za što sam stvoren i što me veseli. Naravno da je lakše putovati s USB-om i uključiti sync, ali onda nema magije, a mora je biti, jer u protivnom ti sam nemaš potreban mojo koji te tjera naprijed.
Nezgodna stvar s pločama je da se mogu izgubiti na aerodromu čemu smo nebrojeno puta svjedočili. Je li se to ikad tebi dogodilo?
Evo, upravo nedavno, u kolovozu, izgubili su mi torbu s vinilima u Estoniji gdje sam imao dva nastupa. Promotor je bio u situaciji da mora otkazati oba nastupa, a ja sam proživljavao jednu vrlo depresivnu situaciju. Zanimljivo je da me je u tom momentu promotor smirivao govoreći da trebam vjerovati u čuda. Trebao sam početi svirati u 2 sata, a s aerodroma je u ponoć došla obavijest da mi je prtljaga pronađena u Varšavi i da će biti u Tallinnu u 1.30. Doslovno sam se s aerodroma s vraćenom torbom pojavio u klubu u 5 do 2 i počeo nastup na vrijeme. Tad sam stvarno povjerovao u čuda.
Da parafraziramo jednog novinara, proveo si više vremena u zraku nego neki sateliti. Kako podnosiš nakon toliko vremena sva putovanja i neprospavane noći?
Zapravo, teško podnosim to sve posljednjih 10 godina, otkako sam postao roditelj. Svakako mi sad, debelo u 40-ima, nije toliko hot raditi po noći i vraćati se kući ujutro te izgubiti dan kakav volim. You win some, you lose some– ali svejedno ne bih mijenjao svoj poziv. Iako, često se uhvatim u razmišljanju kako bi bilo lijepo imati 60 i biti u mirovini. Možda svirati toliko rijetko, kad isključivo poželim, jednom ili dvaput godišnje.
Brojni nastupi podrazumijevaju i mnoga druženja s kolegama, posebno na već famoznim DJ dinnerima. Voliš li te večere prije nastupa?
Da, taj neizostavni DJ dinner me je često učinio nekim čudakom, jer svakako gledam to izbjeći, ponajviše jer te večere znaju trajati tik do pred odlazak u klub, a meni nema teže stvari nego nastupati nakon često obilne večere. Volim nastupati praznog želuca i fokusiran. Tako da skoro uvijek otkažem DJ dinner i sam u hotelu provedem vrijeme do odlaska u klub.
Kad jedeš, koje ti je omiljeno jelo?
Uvijek i zauvijek bi to bio sushi.
Nedavno si sudjelovao u novom, uspješnom konceptu Petog Kupea u kojem si rezident. Riječ je o Sound Circuitu, potpuno drukčijem doživljaju zvuka i prostora pri čemu je DJ pult postavljen u sredini kluba te u razini plesača uz tornjeve razglasa u kutovima kluba te tome prilagođen light sistem. Kakvi su tvoji dojmovi?
To je bila posebna večer o čemu mogu posvjedočiti svi koji su bili tamo. Za mene je to bio čisti punokrvni clubbing, kao u zlatno doba. S centralno smještenim boothom u razini ljudi te četiri tornja zvuka koji ga okružuju, stvorio se neponovljiv vibe. Nisam primijetio da tu noć svijetle mobiteli, ali vidio sam jako puno osmijeha i zadovoljstva od strane publike. Svakako nešto što će se ponavljati, ali rijetko.
Sljedeći tvoj nastup u Petom Kupeu je već 14. prosinca uz talijanske mahere Tiger & Woods, DJ Grema te Antonija Zuzu. Jesi li već slušao talijanske goste? Što možemo očekivati te večeri?
Tiger & Woods je duo koji je pokorio svjetsku scenu nizom svojih radova. Oni su Talijani, oni su stallioni, bez kompromisa. Uvijek kupujem njihovu glazbu, kako od dua, tako i solo radove od megacijenjenog Passaranija. Dosad još nisam nikad slušao njihov live, pa me to posebno veseli doživjeti u Petom Kupeu. Te večeri za očekivati je energija koja ruši “konja i konjanika”.
