Oko Hermès Birkin torbe koja je nekoć pripadala Jane Birkin prošlog tjedna se vodila borba u trajanju od desetak minuta. Nakon što je torba prodana za nevjerojatnih 8,6 milijuna eura, glavno pitanje bilo je – tko je novi vlasnik? Anonimni kolekcionar, obožavatelj Jane Birkin ili netko od celebrityja – navodno je u bidanju sudjelovala Lauren Sanchez koja je na kraju „izgubila“ u nadmetanju s japanskim kolekcionarom – no njezin PR tim opovrgnuo je informaciju. Istina je ipak da je riječ o japanskom milijarderu. Shinsuke Sakimoto, direktor tvrtke Valuence Japan Inc. koja se bavi preprodajom luksuzne robe odnio je Birkinicu s najvećom ponudom.
Tvrtka Valuence posluje globalno putem ALLU aukcija i maloprodajnih trgovina i trguje sa second hand luksuznim i dizajnerskim predmetima. Međutim, kupnja nije bila poslovni potez već je Sakimoto naglasio da torba ne ide u preprodaju, vjerojatno kako bi se u startu ogradio od nagađanja javnosti. Japanski poslovnjak rekao je da će torba ostati očuvana kao kulturna baština, u čast Jane Birkin i njezinog nasljeđa te da je smatra simbolom osnaživanja, raznolikosti i samopouzdanja. Naime, filozofija njegove firme temelji se na ideji kružnog luksuza – produljivanju vijeka dizajnerskih komada kako bi ostali kao dio nasljeđa i zapis o vremenu. U tom kontekstu, Birkin torba i sada ostaje očuvana kao simbol luksuznog predmeta koji nadilazi funkciju i potrošnost.
Priča o Birkinici je dobro poznata – torba je nastala 1981. godine kao prototip, nakon što je Hermèsov izvršni direktor Jean-Louis Dumas na letu susreo Jane Birkin, koja mu se požalila kako ne može pronaći dovoljno veliku torbu. Model od crne kože vrlo je sličan današnjim Birkin torbama, no originalna torba puna je tragova nošenja i potpuno je promijenila pravila igre nakon što je stigla na tržište.
Torba se ove godine našla na aukciji, prvi put nakon 25 godina, a do dana aukcije stvorilo se veliko zanimanje oko torbe, što zbog prisutnosti na društvenim mrežama i u medijima, što zbog serije izložbi u galerijama Sotheby’s aukcijske kuće u Parizu, Hong Kongu i New Yorku. Naravno, svi su željeli znati i tko je novi vlasnik torba koja je dio povijesti. Ove godine, tko se našao u nekoj od galerija, imao je priliku vidjeti torbu prvi put nakon 25 (možda i više) godina, a do sljedeće prilike – tko zna – možda prođe i još više godina.
